..like a rose on the grave of love..

Mislim da sam ti odavno poželjela laku noć. Želiš li mi reći da me nisi dobro čuo?!
Ljutiš me prijatelju. Jako me ljutiš. I tužna sam zbog tebe. I noćas nisi vrijedan biti mi prijatelj. BLOCK !

Nisu ti bila dovoljna ona usputna jebanja, cure koje si zvao svojim djevojkama i koje su uvijek na kraju imale previše mana, je li, prijatelju? Ali one noći kad sam te zagrlila i ugurala glavu ispod tvoje brade, nisam ti dala ništa više. A ti si to zapamtio. No bojim se da mi te nije nimalo žao.

Mi smo trebali imati više od tog. Mi smo si trebali držati ruke na samrtnoj postelji, razumiješ li što ti želim reći? Ali slijep si ti. Koliko god predivan bio i koliko god te ja voljela, tvoj pogled će se i dalje zaustaviti na nečijim grudima, tvoj um će uvijek pronaći način da pričate o seksu, tvoja razmišljanja ipak nikad neće nadmašiti mušku pamet. Nisi bolji. Čak i da jesi, za tebe sam odavno napisala oproštajnu pjesmu. Trebao si odmah to znati.

I da, bio si u pravu. Ja jesam zaljubljena.
I za kraj, tko te jebe!
Laku noć.

Dok sam spavao, vakuum je usisao hladnoću koju sam na rubovima prstiju tako pomno čuvao. Bježao sam i saplitao se o rubove nepostojećeg grada, tražio ključanicu kroz koju bih se možda, jednom, nekako provukao. Lice straha bdjelo je nad mojim pogledima i tjeralo me da budem malen kao što sam se uvijek bojao da ću biti.
Dok sam spavao, ginule su ljubavi koje sam sakupljao u vreće i držao ih ispod kreveta zarobljene, očuvane, neoštećene. Netko je nešto ukrao, pisalo je, ne znajući da se moje blago polako rasulo po licima prividno čiščim od moga. Ja sam ostao sam, dok sam spavao, i zaboravio da me zovu nestalim. Ja sam se izgubio, ja sam se zakopao, ja sam se živ uspavao.
Ponekad sam previše sretan da bih tako i izgledao. Ja sam prolazan, moje usne ne osjećaju nagost kad im klizi po rubovima. Njezini titraju gube se u mreži zidova i ona je otišla kad je shvatila. Da ja neću nikad shvatiti.
Dok sam spavao, ja nisam sanjao, i nisam više govorio o sreći ili ljubavi ili o životu.
Ja imam riječi, ali da li riječi imaju i mene? To sam cijelo vrijeme ponavljao i tražio odgovor u redovima skrivenih misli. Ja znam istinu, govorio sam si, ja znam istinu, samo ja.
Dok sam spavao, ti si me voljela, zar ne? Dok sam spavao, i ja sam volio. Jednu ženu koju još nisam upoznao, moju buduću savršenu koja će spasiti svijet i obojati moj svojom prisutnošću. Upoznat će me sa čarolijom dodira, trenjem elektriciteta po stanicama kože. I ja ću upoznati ljubav. I biti ću opet prividno sretan, čekajući raspad sistema s kojim ću se opet mazohistički naslađivati.
Jesam, promijenio sam se. Jesi, promijenila si me. Dok sam spavao..