Teško mi je pisat više takve stvari, ali evo nje, jedna cura koja me zadnje vrijeme napada u glavi. Previše zrači svojom ljepotom i dobrotom, nakon loših iskustava, nakon upropaštenih veza, mislio sam da nema boljih i lijepših cura! Ali eto nje, lijepa poput krošnje nad kojom ptice pjevaju noć i dan! I sam sam sebi reko nikad nijednoj više neću dopustit to, da uđe u moje srce i da ga osvoji, jer je život okrutan i sve se lijepe stvari kad tad polome i nisu ono što su bile u početku... Ne želim si dopustit da mi srce bude ponovno slomljeno, unatoč tome znajući da ga ona nikad nebi slomila... Ali zbog Nje sam spreman sve učinit, ali ono kaj mozak kažE, srce to ne sluša! Fali mi zagrljaj, fali mi poljubac, ali možda ponos neda da Joj to kažem, da joj se divim kao vjeverica stablu lješnjaka, da joj pristupim i da joj iznesem svoje osjećaje... Životi su nam drugačiji, uspješna u školovanju, uvijek je za akciju, uvijek se smiješi poput Anđela koji je Nekad bio tužan i koji je Efikasno našao utjehu i slobodu u nebu, voli svijet, ništa joj nije problem! Dok ja, nisam se upisao na faks na koji sam htio, izgubio dosta prijatelja zbog jedne osobe, koji ću vjerojatno radit za minimalac:... Kada razmislim, bolje je te osjećaje držat samo u svojem srcu i ne ih pokazivati; A pogotovo Njoj koja je Amazing stvorenje ovoga okrutnoga svijeta! Ali opet kada razmišljam, možda sam joj barem malo privrgnut srcu, možda se nađe koja iskra. A možda se nađe tračak nade da shvati kolko me Njezina ljepota dirnula time što stalno pomislim na nju u snovimA....
|
