utorak, 14.10.2014.
" I can't believe I ever stayed up writing songs about you You don't deserve to know the way I used to think about you"
Znate li onaj osjećaj kad pomislite da ste našli tu prekrasnu osobu i onda u jednom danu sve to padne u vodu? Ja znam.
Samo onda mi bude žao jer sam uložila toliko truda i osjećaja u tu osobu i tko je ispao budala? Ja.
I to je istina. Ja sam kriva što sam si dopustila da se toliko jako vežem za nekog koga tako malo poznam.
Istina je da su ljudi jako dvolični. No, ja uvijek pokušavam vidjeti onu pozitivnu, dobru stranu jer jednostvno ne razumijem čemu ova druga. Čemu tako mijenjati stav i ponašanje? Čemu to raditi drugima i sebi? Čemu?
Ja ne znam niti ću ikad saznati odgovor na ovo pitanje.
Najtužnije je što čovjek pomisli da sam trebala znati jer sam se već jednom susrela s tim, ali ne. Ja uvijek imam previše nade i vjere u ljude. I to je jako loše.
Ali ja ne mogu razumjeti kako jedan tjedan možeš pričati i smijati se potpuno iskreno s osobom, a sljedeći ni ne pogledati je. I onda za sve ono što si mislio da si siguran, više nisi. Preispituješ svaku sitnicu, sebe najviše. A problem je u njima.
Još jedan problem je što ja prevoše vjerujem u lijepe trenutke i njihovu prisutnost (povratak).
Ali istina je da sam u krivu. I za ono što sam mislila da je, nikad nije bilo. A najtužnije je što će mene to mučiti duže vrijeme, a tu osobu neće biti briga.
I tu je moj problem.
Vjera u ljude.
Imate li vi takvih iskustava?
:(
- 16:03 -
