Razvratni vepar

03.09.2006., nedjelja

Na traženje brojnih exkluzivnih čitatelja i komisije za ćudoređe i razvrat ministarstva prosvjete, danas:


NOVA EPIZODA U EXKLUZIVNOM SERIJALU O PUSTOLOVINAMA VEPRA

Pod sablasnim nazivom

„Strava u biblioteci“




Gledajući Paris kako na slamku srkulji živu vatru B-52, Ježurka se sjetio ogromnih šumskih požara koji su pustošili Jadranom, sjetio se ratnih filmova u boji, sjetio se svog prvog poljupca, (dolje pod zvjezdicom, za one koji žele znati više) sjetio se kako su nekad sirene tulile svakog 04.05. u 15:10, jer je njemu sad tako tulilo u tikvi, pa u srcu, a i u ganglijima za razmnožavanje ilitiga štancanje malih ježića. Jebote, ko sirene uza 1. maj…No, nenadana misao prenula je Ježurku iz ugodna snatrenja (lijepa riječ koju premalo koristimo), naime, odjednom se sjetio da je on u stvari ovamo doveo i mladu damu koja nije tako zgodna na prvi pogled, jer nije maximalnio dotjerana, ali u kojoj vrhunski znalac može recimo, u igri detekcije u kviskoteki (zvjezdica za one koji žele znati više, dolje) dotjerati do puno bodova kad prepozna prikrivenu vrhunsku ženu domaćicu krasnu potencijalnu majku, te pohotnu lignju u krevetu. Na što i Oliver Mlakar raznježen izroni pokoju suzu, sa svojih 71 godinu, iako je vrhunski profesionalac cijepljen još na Radio Televiziji Zagreb protiv osjećaja, Sarsa, Aidsa, kokošje kuge i humora.
No, dobro, vratimo se mladoj gospodični koju je Ježurka zapazio dok je knjigu čitala, i kojoj je u dobroj vjeri predložio da samo skoči do njega pogledati njegove knjige, te je privukao lukavim dopuštenjem da će knjige moći i dirati u neograničenim količinama. Malo mu je pažnja pobjegla na Paris, što i nije teško uzimajući u obzir njenu sklonost da privlači pažnju koje joj nikad nije dosta. No gospodična se snašla i sama, dok je pažnja bila svima usmjerena na Paris, ona je lukavo pronašla Ježurkinu sobu s knjigama, i pažljivo počela odmjeravati sadržaj te Alibabine pećine. Sokovi su joj počeli kolati brže kad je vidjela knjige „Diktatori: Hitler i Staljin“, „Arhipelag Gulag“ od Solženjicina, „Kroniku kulta ličnosti“ Evgenije Ginzburg, odmah pokraj sabrane biblioteke Vjeverica.
Oh…tu je „Koko u Parizu“…..srce joj je iskočiti htjelo, dok je treperila…uhhhhhhhhh….“Lažeš Melita“…..tooooo…hhhh…..“Koko i duhovi“…mmhhhh….počela se meškoljiti dok joj je krv navirala podosta brže….“knjige mog djetinjstva“ mhhhhhhhhh……uhhhhh….nije znala što bi s rukama, jer je osjećala da je obuzima sladostrašće, pa se pobojavši da bi mogla pasti u iskušenje, u nevolji je brzo zgrabila prvu knjigu koja joj došla pod ruku.
„Ko je Videku sašio košuljicu“- uskliknula je! Uhhhhh…koljena su joj klecati počela i gubila su snagu, kao ranjena košuta stala je posrtati…Tu knjigu sam obožavala…
Kako je gubila razum od uzbuđenja nije ni vidjela da je u sobu ušao naš poznati lukavac, poznavatelj dubina i zamki ženske prirode i kralj razvrata, vepar himself.

-Zanimaju vas knjige, a? Mislite da se u njima mogu naći baš svi odgovori?
Šeretski je upitao vepar, dok su mu se kljove sjajile, a sitne očice isijavale nemarno skrivenu pohotu…

-Paaaaa….volim čitati….-počela se ispričavati naša gošća u Ježurkinoj biblioteci. Nije ni uspjela dovršiti, već se vepar približio tarući se čekinjama ovlaš o gošću. Mogu vidjeti koju ste knjigu uzeli?-pitao je, no to nije bilo pitanje, to je bila zapovijed, to je bila nužnost, historijska nužnost da Vepar to pita, a ona da samo potvrdi., jer je već bila hipnotizirana veprovom nadmoći, pohotom kojom je isijavao, te feromonima koje je našnjofala.

-Ooo…“Ko je Videku sašio košuljicu“….hehehehe…..-smješkao se Vepar…

-Da…da….oh..volim tu knjigu…mucala je gošća, krasna u svojoj zbunjenosti…

-No, dobra je…iako je meni osobno“Bolest na smrt „ Sorena Kierkeegaarda malo bolja…ima više žestoke radnje….ali, gospodična, znate da je pisac te knjige lažirao istinu?
Slučajno sam sudjelovao u događajima opisanim u knjigi, i znam da je bilo malo drukčije nego je to opisano…

-Stvaaarnooo? Oh…pa…kako? Ja sam mislila da je to tako lijepa priča…

-Ah ,ne znam bih li vam uopće kvario doživljaj….

-Ispričajte mi…želim sve znati…

Za to vrijeme Ježurka Ježić se sjetio mirne i fine gospodične koju je doveo da pogleda knjige a sad je izgubio iz vida ….pregledavao je prostoriju, no nigdje je nije mogao naći…u njemu je rasla sumnja i strah…
Provjerio je odmah gdje je Vepar, i sve zabrinutiji ustanovio da ni njega nema na vidiku….strah je rastao u Ježurki Ježiću….počeo je shvaćati da bi se najcrnje slutnje njegove mogle ostvariti….
Neeeee…..nemoj nju…Vepree…neeee-vrištalo mu je u glavi. Moram je pronaći prije nego je se Vepar dočepa…pa nije valjda baš na nju našao navaliti od svih ovih komada….Ježurka je užurbano tražio djevojku i vepra dok su mu crne slutnje i sumnje mračile um.

U idućem broju: Akcija! Napetost! Suspense! Hitchcock! Hoće li Ježurka stići spasiti čast neiskusne djevojke? Ili će pohota biti brža?




-----------------za one koji žele znati više---------------------

Digresija o prvom poljupcu Ježurke
(Sjetio se Ježurka svog prvog poljupca,samo oooon jeee biooo slaaadaaak…naime tom prilikom pogriješio je zažmirivši ,jer se radi toga nabo na partneričinu pokoju bodlju, a jedino pozitivno je bilo što je prije baš na tim bodljama bila napičena jabuka. On nije volio žmiriti kad se ljubi, ali djevojci je bilo romantičnije ljubiti se zatvorenih očiju, kako bi tom prilikom mogla zamišljati da ljubi Ivicu Kostelića umjesto Ježurke. On to nikad nije saznao. Ježurka, ne Ivica. Ivica je saznao. Prekasno. Gospodična je, naime, već bila zauzeta, u vezi s morskim ježom. No to je već druga priča. )

Digresija o Kviskoteci

Nekad davno i vepar je sudjelovao na testiranju za Kviskoteku. Prošao je sve krugove, više na temelju obljubljivanja pomoćnica režije, nego blistava znanja, iako ni tu nije bio loš. No, na probnom snimanju,na igri asocijacija, kad je na njega došao red, za asocijacije je ispričao takve gadosti i razvratne misli da je Oliver Mlakar oslijepio na jedno oko, odumrlo mu je srednje uho, jedna noga postala kljašta, a odijelo mu je postalo kričavo fluorescentno zeleno. Tek mu je višegodišnja terapija jahanja konjima i plivanja s delfinima pomogla da se oporavi. Iako od onda nije isti. Rukuna srce.
- 13:44 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2006  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

pustolovine vepra koji je prema svim kriterijima razvratan

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Ovo je atresa na koju možete poslati bilo kaj.
Poštu podiže ježurka, i kad se oznojen i natopljen kalom nemorala
vraćam sa svojih putešestvija, Ježurka mi je uruči!
(nekad i prije pročita, vrag radoznali...)

laznaadresa@net.hr