ponedjeljak, 19.05.2008.
Posljednji otkucaji
Sad kad prošao
tvoj je život,
sad kad sjediš sam
u stolici za ljuljanje,
sad kad na glavi
među sjedim
tražiš pokoju crnu vlas
shvatićeš ko i ja
i ko milijuni drugih
da ništa u svom životu uradio nisi.
I sada, dok stari sat
kupljen na nekom bazaru mladosti,
otkucavva adnje sate tvoga života
naš da je kasno, prekasno
da vratiš kazaljke i
promijeniš sve.
Tako usamljen misliš
d si ono mogao uraditi onako
a ovo - ovako.
Al kakva korist od sveg tog
kad evo još koji otkucaj
kazaljke staroga sata
i onda bit ćeš
u drugoj stolici
zbunjeno gledat ćeš
neki novi sat
i neke ljude u crnom.
A onda kada se poklopac zatvori
i na njeg padnu
prve grude zemlje
bačene iz ruke nekog dalekog roda,
koji je tu samo zbog formalnosti
i koji će otići ljut jer si ostavio
samo staru stolicu za ljuljanje
i stari sat kupljen na bazaru mladosti,
shvatit ćeš da ništa u životu
nisi uradio pametno,
sem toga što ga napuštaš sad.
17. kolovoz 1991. godine, Mostar
- 22:02 -
