Rasclamba Rasomona - politički komentari https://blog.dnevnik.hr/rasclamba-rasomona

četvrtak, 12.03.2009.

Čuvari Jugoslavije su uznemirili duhove ? 30.listopada 2003.

Do sada nezapamćeno zanimanje za jedan knjiški uradak upravo se posljednjih tjedana događa u Bosni i Hercegovini. A radi se o knjizi Čuvari Jugoslavije, čiji je urednik Ivan Bešlić iz Posušja a čiji su autori, kako je naglasio ugledni novinar Petar Miloš, zapravo udbini profesionalni operativci čija su imena zapisana u rubrici OPERATIVNI RADNIK, odnosno osobe koje su stvarale tu dokumentaciju. Reakcije na ovu knjigu su podijeljene. Dok s jedne strane dolaze riječi hvale s druge pak strane dolazi prava baražna vatra napada i optužbi, kako na knjigu tako i na njenog urednika. Sudeći po pisanju medija, sam urednik izložen je skoro svakodnevnim prijetnjama a najavljeno je i nekoliko sudskih tužbi. Medijski natpisi i komentari su također podijeljeni. Dok s jedne strane dolaze u priliku neutralni natpisi s druge strane sve češće se mogu pročitati uvredljivi natpisi ne samo na račun knjige i njenog autora, nego čak i na račun čitatelja koji u ovoj financijskoj krizi odvajaju stotinu maraka za kupnju knjige. Tako je jedna domaća tiskovina, u svome jučerašnjem broju sa prostitutkama na naslovnici, osigurala prostor jednome novinarskom peru koji se ne birajući riječi pokušao obrušiti, ne samo na knjigu i urednika, nego i izvrijeđati čitatelje a knjigu nazvati još jednom podvalom UDBE. Pri tome se spomenuta persona nije ustručavala naglasiti kako knjigu uopće nije pročitala, pa čak niti imala u rukama, a eto ipak komentira njen sadržaj. Nevjerojatno i nestvarno, složit će se mnogi ! Kako, zbog čega, i za čije interese, svojim proizvoljnim tumačenjima , ti isti pojedinci šire dezinformacije i iznose svoj stav o nečemu za što sami tvrde da nisu vidjeli niti pročitali ostaje sasvim nejasno i vrlo znakovito. Znakovito je i sasvim razumljivo kako takva proizvoljna i paušalna komentiranja imaju za cilj skrenuti raspravu u krive vode, odnosno pozornost javnosti usmjeriti na one pojedince koji su bili žrtva jednoga vremena a pojavljivanjem tih dokumenata postali su i ovodobnom žrtvom. Međutim, ono što svakako začuđuje svakako je činjenica kako pojedinci žele istaći kako u knjizi nema takozvanih «velikih zvjerki», sa čim se ne slaže većina onih koji su dokumente objavljene u knjizi imalo podrobnije proučili. Boljim poznavateljima ovdašnjih prilika nije promaklo kako su u knjizi objavljeni dokumenti iz kojih je vidljivo kako su njihovi autori neki iznimno visoko pozicionirani državni službenici u današnjoj vlasti, neki aktualni i bivši ministri, kao i određen broj ljudi iz javnog života. Posebnu pozornost analitičara svakako su privukla imena Sredoja Novića i Emira Bijedića, danas prvih ljudi krovne bosanskohercegovačke obavještajne agencije, zatim imena Munira Alibabića-Munje, Enesa Bešića i još nekih drugih koji se pojavljuju kao autori ili naredbodavci u ovim dokumentima. Svojim iskazima oni osobno, kao i njihovi podređeni, mogu posvjedočiti je li narečeno u dokumentima točno ili je to plod podvala kojima su se služili njihovi operativni djelatnici sa nekim unaprijed zadanim ciljem. Prema riječima samog urednika knjige on jamči kako su dokumenti autentični, što će kako ističe, dokazati i na sudu. Stoga bilo bi zanimljivo doznati mišljenje kreatora ovih dokumenata, odnosno autora , kako ih neki nazvaše. Mnogi se otvoreno pitaju je li se ova knjiga trebala pojaviti ili ne, te zašto baš sada. To se uostalom pita i sam urednik, ali i mnogi drugi. Možda i nije najbolje vrijeme ali se mnogi ne mogu oteti dojmu kako je sam pristup ovom pitanju trebao biti potpuniji i metodološki određeniji. U biti vlast je ta koja je trebala na zakonit način obraditi ovu temu. Ostaje dvojbenim zbog čega vlast nije formirala parlamentarnu skupinu i sve ovo odradila po slovu zakona. Danas kad se knjiga pojavila a očekuje se i njen nastavak svakako nije prekasno ispraviti neke pogreške. Zašto danas ne formirati stručna tijela koja će se pozabaviti ovom problematikom te jednom zauvijek skinuti ovu temu s dnevnog reda, te nastaviti normalno živjeti. Bolji poznavatelji ovih prilika mišljenja su kako svaka rasprava na ovu temu može rezultirati donošenjem lustracijskog zakona čije odrednice mogu u mnogome ograničiti djelovanje nekih moćnika i danas jako moćnih u državnom aparatu. Nerijetki se slažu kako se u ovome zapravo kriju razlozi zbog kojih se pojedinci zalažu za ispitivanje zločina počinjenih u Domovinskom ratu ali na ovu temu ne žele niti riječi prozboriti. A i zašto bi kad imaju svoje glasnogovornike koji umjesto njih govore a da nisu knjigu niti pogledali. I na kraju zapitajmo se svi skupa treba li javnost saznati za imena počinitelja 89 ubojstava nad Hrvatima u dijaspori ili možda ne. U ovom slučaju sve je razumljivo svima, pa čak i onima koji knjigu nisu niti vidjeli !

12.03.2009. u 13:42 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.