Prints of rain. In my life.

ponedjeljak, 29.09.2008.

I just wanted to say. I promise.

Ey.
Slavila sam rođendan u subotu. Bilo je jednom riječju, barem meni, predobro. Bilo je svega. Američka pita 3, pizza, Mrak film 4, rum, Savoooo, jaffa torte, boce istine ili izazova, mazanja torte po licu, puštanja pjesama na youtubeu, ludog smijanja... I bile su samo cure jer ja očito nemam nijednog muškog prijatelja. A štogod. Bilo nas je devetero, ako računamo i mene. Volim broj 9.

Staring out into the world across the street
You hate the way your life turned out to be
He's pulling up in the driveway and you don't make a sound
Cause you always learn to hold the things you want to say
You're always gonna be afraid

There's only hate
There's only tears
There's only pain
There is no love here
So what will you do?
There's only lies
There's only fears
There's only pain
There is no love here...

Bila sam stvarno dobre volje. Sretna. Sveukupno sam dobila 1000 kn za rođendan i toliko dezodoransa i parfema za godinu dana. Al kažem bila sam.
Ne mogu to svi shvatiti. Ja sam čudna osoba. Rekla sam već prije par mjeseci da fkt ne bi bilo dobro da se ja zaljubim. Iako je moja podsvjest bila sigurna u to da mi se to već dogodilo. Uskoro sam to i sama shvatila, prije par mjeseci. Koliko god to nijekala. Užas.
U početku je bilo ok. Bila sam optimističnija nego inače. Počela sam otkrivati svoju pravu ja. Onu sretnu, ludu, vrckastu, djetinjastu, perveznu, odanu i nasmijanu. Počela sam voljeti cijeli svijet. Shvaćati ljude. Otvarati se. I osjećala sam se kao da konačno pripadam negdje.
Sada je već drugačije.

Broken down like a mirrow smashed to pieces
You learned the hard way to shut your mouth and smile
If these walls could talk, they would have so much to say
Cause everytime you fight the scars are gonna heal
But they're never gonna go away...

Nije da sam se vratila na staro. Bliža sam s nekim ljudima nego prije. Samo što sada osjećam i bol.
Tješila sam se da će sve to otići. Da ga neću morati vidjeti toliko često. Da će biti lako. Uzalud. Nisam ja te sreće LoL.
A opet sam se nadala da neće biti tako.
Kad ga vidim, najrađe bih uzela peglu, ili perilicu rublja i pogodila ga njome u tu glavurdu. A čim ga ne vidim par dana odmah sam ko na iglama i nedostaje mi. Samo da vidim da je još tu. Da nije samo plod moje mašte kao i svi ostali. Da li stvarno osjećam nešto.
Možda nisam zaljubljena u njega. Možda sam stvorila viziju njega i postala zaljubljena u nju, kako mi je jednom frendica natuknula pričajući o svojoj bivšoj simpi. Ne znam više.
Mrzim biti zbunjena. A to je upravo ono stanje u koje bi me se moglo smjestiti.

You're falling, your screaming
You're stuck in the same old nightmare
He's lying, your crying
There's nothing left to salvage
Kick the door cause this is over
Get me out of here

I za one koji su krivo shvatili. Nisam nesretna. Ja sam, kao što rekoh, čudna. Istodobno sam i sretna i nesretna. Optimistična i pesimistična. Tako da, kad pomislite da sam loše volje ili previše šutim, vjerojatno sam samo zamišljena ili pospana.
Ne mogu ja biti predugo depresivna. Nisam takva osoba jednostavno. I ne želim da me se žali. Samo se ispoljavam ovdje kako bih ponovno se mogla smijati i opisivati kak sam prije dva tjedna ošla u školu bez torbe (da, cijelim putem nitko nije primijetio da nemam torbu dok nisam ušla u učionicu, krasno). Yeah, to je bila komedija XD
Uglavnom, ostanite mi živi. Pazite da ne upadnete u wc školjku il što već. Ili u kanalizaciju.

Andrea.

14:12 - Komentiraj ( 11 ) On/Off

četvrtak, 25.09.2008.

I miss you...

Ey.
Nisam baš najbolje volje, iako sam početkom tjedna bila odlične. Ali nadam se da ću sutra biti bolje. Rođendan mi je, ipak.
Sutra ću biti i službeno četrnaestogodišnjakinja.
Još uvijek se katkad ponašam ko dijete i brojim godine i rođendane. Al opet. Pokušavam se u tom razdoblju u nekim pogledima zadržati što dulje, a u onim drugim što prije odrasti. Zvuči blesavo, valjda.
Ne znam više...

Do you ever feel like breaking down?
Do you ever feel out of place?
Like somehow you just don't belong
And no one understands you
Do you ever wanna runaway?
Do you lock yourself in your room?
With the radio on turned up so loud
That no one hears you screaming...

U posljednje vrijeme stalno slušam Simple plan. Baš su mi ludi. Imaju pjesme za moje raspoloženje. A i mladi su.
I... pišem ponovno. Makar sam "izvan forme", ali pišem. Popraviti ću ga s vremenom.

No you don't know what it's like
When nothing feels all right
You don't know what it's like
To be like me...
To be hurt
To feel lost
To be left out in the dark
To be kicked when you're down
To feel like you've been pushed around
To be on the edge of breaking down
And no one's there to save you
No you don't know what it's like
Welcome to my life.

Neki ljudi su me razočarali. U nekima sam se iznenadila, ugodno. Kao i uvijek.
Škola ide. Ponekad odlutam mislima, al držim se na površini. Dišem. Još.
I htjela bih... Željela bih što prije doći u srednju. Nekak. I dalje ne znam koju ću. No ipak sam srozala između klasične, matematičke i opće gimnazije na samo matematičku i opću XD Nema šanse da još učim grčki. To mi je previše. Najvjerojatnije ću se raspitati o rasporedu sati koji imaju tamo kako bih mogla vidjeti. Jer fkt ne bih htjela previše matematike opet. Uostalom, nervira me to. I fizika. Nju nikad ne kužim. Al imam 5 gotovo bez problema XD
U opću ne bih jer će oni ljudi koji žele u gimnaziju većinom ići u opću. Nije da je to nešt... Ne znam. Ali htjela bih početi ispočetka. Biti ono što stvarno jesam. Ne ono što drugi smatraju da jesam. Štreberica koja svima daje vježbenice i ostala sranja, od koje svi prepisuju testove, koju svi gledaju svisoka jer nisam kao oni. 8 godina sam to bila. Ne želim ponavljati istu grešku. A potpuni početak bi bio najbolji. Koliko sam zaključila, neće gotovo nitko u matematičku. Samo jedno ili dvoje. A i lako moguće je da neću ići s njima u razred.
Matematička... Muči me raspored. I previše matematike i fizike, kak sam rekla. Također se nešto buni u meni jer me svi hoću tamo. A ja pokušavam dokazati da postoje ljudi kojima je glava u oblacima i noge na zemlji.
Odnosno, ljudi kojima idu i predmeti za izražavanje (crtanje, pisanje ili glazba) i oni koji razmišljaju logički (matematika -.-'). Makar većina govori da si ili jedno ili drugo. Ali ja ne vjerujem u to. Eto ti, umjesto da se pokušavam praviti da sam normalna, počnem filozofirati XD

I can't pretend I don't care
When you don't think about me
Do you think I deserve this?
I try to make you happy
But you left anyway

I'm tryin' to forget
But I'm addicted to you
But I wanted
And I needed
I'm addicted to you
Now it's over
Can't forget what you said
And I'm never
Gonna be the same again
Heartbreaker
Heartbreaker
Heartbreaker...

I eto. Idem sad. Do sljedećeg posta.
I tko mi spomene onog posranca za kojeg me svi zafrkavaju (BEZ RAZLOGA) dobije nogom u dupe.
Ozbiljna sam.

Andrea.

19:18 - Komentiraj ( 15 ) On/Off

srijeda, 10.09.2008.

I just wanna be...

Ey.
Prvi tjedan je prošao, tak tak. U drugome smo na polovici. LoL. A već imamo test iz matematike u petak. Krasno. Također nas već hoće pitati iz svakog mogućeg predmeta. Iz vjeronauka još nismo ni dobili knjige.

So who am I now?
Who do you want me to be?
I can forgive you
But I won't relive you,
I ain't the same scared kid I used to be

U posljednje vrijeme me puca neka Bon Jovi faza. Sam mi se on sluša. Vidi se i u lyricsima.
Također se prisjećam nekih stvari. Onak. Olovka i Jaffa. Samo što ja još uvijek koristim taj svoj nadimak. I opravdavam ga. Jučer sam s Anom pila čokoladno mlijeko i jela Jaffa kekse po ulicama. Al to nije bitno trenutno. XD
Možda smo (O&J) u boljim odnosima nego ikad. Barem se više ne svađamo više toliko. My twin. Poznajemo se već negdje godinu i pol. Ove godine je planiram dovući za zimske praznike u Požegu pa ćemo rasturati grad. Jedino s njom biti onakva kakva doista jesam negdje duboko u sebi. Otkačena. Luda. Pervezna ak treba. I neograničena. Gledam svijet svojim očima, a ne tuđim.

And tuesday just might go my way
It can't get worse than yesterday
Thursdays, fridays ain't been kind
But somehow I'll survive
Hey man I'm alive I'm takin each day and night at a time
Yeah I'm down, but I know I'll get by
Hey hey hey hey, man gotta live my life
Like I ain't got nothin but this roll of the dice
I'm feelin like a monday, but someday I'll be saturday night

Također sam odlučila da me ne treba biti za glasine za koje znam da nisu točne. Zapravo, boli me što drugi misle. Ja sama znam što je u mojem mozgu. I zadovoljna sam s time. Ja znam. To je jedino bitno.

It comes down to this
I wouldn't exist
Without you it ain't worth the grind
I'd fight for one kiss
On a night like this
You make me feel I could fly, like
I could save the world
Since the night your love saved me
Maybe I can't save the world
But as long as you believe
Maybe I could save the world...

Jučer sam dovršila čitanje Prvorođenog. Knjiga mi je predobra. Sam je smiješno što imam neku smiješnu sposobnost pogoditi što će se dogoditi pa se onda iznenadim kad se to stvarno dogodi. Tj. nemam je uvijek. Katkad i sanjam te stvari pa se ostvare (a da prije toga nisam ni čula za to). Tako sam tjedan dana prije mog 12. rođendana sanjala da sam dobila crno bijelog psa. I onda sam stvarno dobila dalmatinera za rođendan (a tad nisam ni bila naišla na onaj oglas). Ili kad sam ovo ljeto sanjala da sam vidjela novi kompjuter kad sam se vratila s mora, no da su mi se pobrisali dokumenti na onom starom. I stvarno me dočekao, a nakon tjedan-dva sam skužila, da kad sam prebacivala stvari na ovaj novi, nisam baš My documents slučajno presnimila, a zbrisala sam ga. Krasno.

They can say it's blind love
But it's a fool who don't believe
That I'd fly all the way to the moon
Just to walk you down your street...

Uglavnom, post je dosta dugačak, al pola njega su lyricsi XD Koje ne morate čitati. Al govore o meni. Na neki način.
Dakle, čujemo se.

Oh, if there is one thing I hang on to,
That gets me through the night.
I ain't gonna do what I don't want to,
I'm gonna live my life
Shining like a diamond, rolling with the dice,
Standing on the ledge, I'll show the wind how to fly
When the world gets in my face,
I say, Have A Nice Day!

11:05 - Komentiraj ( 28 ) On/Off

srijeda, 03.09.2008.

Hello, It's Me.

Ey.
Zaboravila sam lozinku od onog LoL. A pošto sam tamo napisala samo tri posta, a i jako volim ovu adresu, odlučila sam da ću ovo samo preurediti da izgleda ko stari jer mi se stvarno ne da sada sve ponovno pisati. Malo sam jedino preuredila i nadodala nekih stvari u box (The Lines AbouT Me). Dizajn ću napraviti svoj, ali nek ovaj stoji do tad (dakle mogao bi godinama LoL. Ma kad nađem vremena). Zapravo nisam već dosta dugo radila dizajneve. Možd se i vratim u te vode. Al ne vjerujem. Sad sam osmi razred.
Zapravo mi i samoj to čudno zvuči. Onak. Za godinu dana ću biti u srednjoj i radit sranja kakva nikad nisam radila. Osnovna mi je još očito za ozbiljnost. Zasad mi je dovoljno ispucat se pod engleskim (izvan škole) i pod odmorima u školi. Kažem zasad jer ne vjerujem da će mi to uskoro biti dovoljno. Previše mi je toga u mozgu da samo čekam da potpuno puknem. A ja pucam polako.

So she said what's the problem baby
What's the problem I don't know
Well maybe I'm in love (love)
Think about it every time
I think about it
Can't stop thinking 'bout it
How much longer will it take to cure this
Just to cure it cause I can't ignore it if it's love (love)
Makes me wanna turn around and face me
But I don't know nothing 'bout love

U posljednje vrijeme su svi pošandrcali, čini se. Zanima me kak neki ljudi mogu nekoga zafrkati više od pola godine za istu osobu. To nije humano. Uostalom, stalno me zafrkavaju za budale. Ili su meni svi budale, zapravo, bez razloga. Samo zato jer se ne želim zatelebati u nekoga. Pa što? To za mene ne bi bilo zdravo. Već sam dovoljno zaguljena i ovako. Čak i kad bih rekla da mi se netko tobože sviđa, nije bila čista istina. Nikad se nisam zatelebala. :+/
Čim s nekim progovorim i riječ tobože sam (po drugima) zaljubljena u njega. Mislim, hello? Je li itko čuo za "samo smo pričali"?
U posljednje vrijeme mi se čini da sam izmišljala simpe samo zbog priče koje sam pisala. Čak i kad sam je prestala pisati. I da, nema šanse da ikome koga uživo poznam dam adresu da pročita. NEMA ŠANSE. Svejedno to ne biste ni htjeli čitati XD

Well I should know so much better than this
But you've occupied the center of my universe
I'm moving in reverse
Under your mighty curse
I hate myself for loving you
I turn my head away
But my heart will remain
'Till the day I learn you're No Good for me

Moj mozak izbjegava bol. Nisam mazohist. Zato se očito ni ne zaljubljujem. Jer bih onda bezveze patila jer znam da nikoga ne mogu imati. Ne ovakva.