I miss you...

četvrtak, 25.09.2008.

Ey.
Nisam baš najbolje volje, iako sam početkom tjedna bila odlične. Ali nadam se da ću sutra biti bolje. Rođendan mi je, ipak.
Sutra ću biti i službeno četrnaestogodišnjakinja.
Još uvijek se katkad ponašam ko dijete i brojim godine i rođendane. Al opet. Pokušavam se u tom razdoblju u nekim pogledima zadržati što dulje, a u onim drugim što prije odrasti. Zvuči blesavo, valjda.
Ne znam više...

Do you ever feel like breaking down?
Do you ever feel out of place?
Like somehow you just don't belong
And no one understands you
Do you ever wanna runaway?
Do you lock yourself in your room?
With the radio on turned up so loud
That no one hears you screaming...

U posljednje vrijeme stalno slušam Simple plan. Baš su mi ludi. Imaju pjesme za moje raspoloženje. A i mladi su.
I... pišem ponovno. Makar sam "izvan forme", ali pišem. Popraviti ću ga s vremenom.

No you don't know what it's like
When nothing feels all right
You don't know what it's like
To be like me...
To be hurt
To feel lost
To be left out in the dark
To be kicked when you're down
To feel like you've been pushed around
To be on the edge of breaking down
And no one's there to save you
No you don't know what it's like
Welcome to my life.

Neki ljudi su me razočarali. U nekima sam se iznenadila, ugodno. Kao i uvijek.
Škola ide. Ponekad odlutam mislima, al držim se na površini. Dišem. Još.
I htjela bih... Željela bih što prije doći u srednju. Nekak. I dalje ne znam koju ću. No ipak sam srozala između klasične, matematičke i opće gimnazije na samo matematičku i opću XD Nema šanse da još učim grčki. To mi je previše. Najvjerojatnije ću se raspitati o rasporedu sati koji imaju tamo kako bih mogla vidjeti. Jer fkt ne bih htjela previše matematike opet. Uostalom, nervira me to. I fizika. Nju nikad ne kužim. Al imam 5 gotovo bez problema XD
U opću ne bih jer će oni ljudi koji žele u gimnaziju većinom ići u opću. Nije da je to nešt... Ne znam. Ali htjela bih početi ispočetka. Biti ono što stvarno jesam. Ne ono što drugi smatraju da jesam. Štreberica koja svima daje vježbenice i ostala sranja, od koje svi prepisuju testove, koju svi gledaju svisoka jer nisam kao oni. 8 godina sam to bila. Ne želim ponavljati istu grešku. A potpuni početak bi bio najbolji. Koliko sam zaključila, neće gotovo nitko u matematičku. Samo jedno ili dvoje. A i lako moguće je da neću ići s njima u razred.
Matematička... Muči me raspored. I previše matematike i fizike, kak sam rekla. Također se nešto buni u meni jer me svi hoću tamo. A ja pokušavam dokazati da postoje ljudi kojima je glava u oblacima i noge na zemlji.
Odnosno, ljudi kojima idu i predmeti za izražavanje (crtanje, pisanje ili glazba) i oni koji razmišljaju logički (matematika -.-'). Makar većina govori da si ili jedno ili drugo. Ali ja ne vjerujem u to. Eto ti, umjesto da se pokušavam praviti da sam normalna, počnem filozofirati XD

I can't pretend I don't care
When you don't think about me
Do you think I deserve this?
I try to make you happy
But you left anyway

I'm tryin' to forget
But I'm addicted to you
But I wanted
And I needed
I'm addicted to you
Now it's over
Can't forget what you said
And I'm never
Gonna be the same again
Heartbreaker
Heartbreaker
Heartbreaker...

I eto. Idem sad. Do sljedećeg posta.
I tko mi spomene onog posranca za kojeg me svi zafrkavaju (BEZ RAZLOGA) dobije nogom u dupe.
Ozbiljna sam.

Andrea.