utorak, 29.05.2018.
Moj prijatelj Moustafa
ovo je moj prijatelj Moustafa (21), nas tea boy. brat jedne sestre i sin para nepismenih uzgajatelja banana.
dolazi nam iz indijske vukojebine gdje do jucer nisu imali niti struje, niti tekuce vode, a asfaltu da se ne prica. tako da je ova omanska vukojebina gdje je dosao zaraditi pinku (7 puta jacu nego u svome selu) za njega najsarenija tapiserija civilizacijskih dostignuca (zato mi fakat bizarno izgleda kak hendla aplikacije na svojemu huaweiu... )
moj Moustafa za svojih 80 omanskih riala (cca 170 eura) ima savrsen osjecaj za normative, te obdaren tim darom od Nescafea radi cuda!
kava mu je toliko dobra da mi jednako instantno popravi dan, te se covjeku na neko vrijeme cak i sve ove tisuce nijansi zute boje ucine rapsodijom u zelenom, i ako moze, onom u vocnjaka sa Majke Pescenice, pored ex-Hotela Park. kojemu su krajem '80-ih cesto crkavali neonski "o" i "a"...
njeno savrsenstvo (ne vocnjaka gazde Srecka, nego Moustafine kave!) se ne da iscitati iz ove fotke, a rezolucija mojega S7 mi nije dopustila da baremko predocim taj vizualni uzitak, a nedostatak kojeg je mogao vise nego zeru biti kompenziran da je Moustafa samo na 2 sekunde pristao otvoriti usta i pokazati dva reda zuba!!
koji su, majkemi, bijelji od Ricky Martinovih.
a Moustafin osmijeh... tako se moze nasmijesiti samo covjek cija je dusa meksa od one u Zlatarevog Zlata!
no, Moustafa se smije samo nesluzbeno! bilo kad mu bacim ujutro "assalamualaikum! kay falik, Moustafa!" ili placem suzama radosnicama od ganuca zbog kave sa onostranoga svijeta.
dvije neuspjesne fotke, i rekoh sa trecom cu prestati maltretirati covjeka. nece se covjek nasmijesiti i bujrum!
prijetiti mu deportacijom ili barem otkazom nisam htio. jer engleski ionako qurtza razumije...
