Na pamet mi pade stara jermenska anekdota> Pri samrti, starac zove svoje nasljednike da se okupe oko njega. Govori o svemu i svačemu i na koncu kaže: ... i čuvajte Jevreje!
A što Jevreje? Njih ako nestane, mi smo sljedeći!
Da, dva stara naroda, svije nesretne sudbine stoljećima se prožimaju. Pri tome, Jermenima se malo više posrećilo u povijesti neg Židovima. Oni skoro svi žive, pa recimo, na svojoj zemlji.
I u samom Izraelu je razlika drastična između raznih religijskih i građanskih grupa: vjernici/nevjernici, Aškenazi/Sefardi, Mizrahi/Europljani... i država Izrael u tome i ne može mnogo pomoći a sve iz starog problema. Gdje god dođeš, zna se tko si. Postoji, bar je tako nekad bilo, dva neka načina rješavanja problema: ili ćeš nestati, što smo vidjeli kroz povijest... ili ćeš se asimilirati. Ovo drugo je stvorilo razlike unutar jednog naroda.
Kod Jermena je ta bliskost mnogo veća. Znate, kad vidite sam Kavkaz, ima tu mnogo čega. Npr bogati Gruzin će gledati da se njegova putanja kretanja ne ukrsti mnogo sa siromašnim Gruzinom, ne samo bukvalno nego i tijekom života. Izražena je klasna razlika poprilično. Kod Jermena, kuda god išli, šta god radili, njihov put se na kraju ukrsti i oni pomognu jedni drugima. Je li to dio nacionalnog karaktera? Pa da, sa čim je još vezano. Oni su kroz povijest morali isto živjeti sa drugima, pa i po svijetu. Pred njihovim očima se Kavkaz mijenjao kroz stoljeća, čak i radikalno. Pred njihovim očima je radikalno došao Islam. Vidjeli su i dva ogromna preseljenja naroda, koji su ih "pogurali" u brda gdje su i sada. I jedna priča postoji od jednog jako poznatog talmudista, koji je prevodio Talmud na mnoge svjetske jezike. Zove se Adi Štajnalc: Pričao je kako su išli Jermeni, Židovi, kršćani i ostali u Kinu na neki samit. "Trebali ste vidjeti kako su se starim svjećenicima užarile oči kad su vidjeli Jermene i Židove. Konačno su našli sebi sugovornike, oni imaju o čemu pričati." Kinezi toliko dugo žive da su ostali za njih djeca, oni odavno ne pričaju sa ostalima.
I ta samoća stoljećima rađa otuđenost od ostalih kada dugo nemaš sugovornika, i onda naučiš šutjeti. I odatle prepoznatljiva tuga u očima Jermena i Židova.

Oznake: judaizam, priče, Putovanja, Kavkaz, izrael, židovi, Jevreji, Jermeni, Armeni

Što reći a ne pogriješiti... Uvod u Blog sa osnovnim informacijama: baviti ću se sobom, vama, svima nama... Iz čiste dokolice i zbog viška vremena.
Što se može očekivati od bloga?
Razmišljanja jednog bivšeg učenika Ješive, običnog Židova/Jevrejina koji je obrezan rukom berberina, koji zna dosta o svemu. Mišljenja iz svoje perspektive i iskustva života u Izraelu, školovanja u Crnoj Gori, Rusiji, Ukrajini, Gruziji i na posljetku u Zagrebu ... Kome je Dubrovnik grad u kome je doma a opet tuđin. U kome su "ženske grudi" rodni kraj i inozemstvo.
L'haim