Sada je i službeno - Barça je postala prvakom Europe pregazivši Arsenal pobjedom od 2-1.



Barceloni je drugi naslov prvaka Europe pobjedonosnim pogotkom deset minuta prije kraja pariškog finala osigurao Brazilac, ali ne najbolji nogometaš svijeta Ronaldinho, nego pričuvni desni bek Belletti, koji ne ide niti na SP u Njemačku! Katalonija i Španjolska tako slave, a London, Engleska i Francuska tuguju...

Arsenal je 57 minuta uspješno igrao s čovjekom manje, od 37. minute branio vodstvo Campbella, a sve nakon što je u 18. minuti isključen njihov vratar Lehmann, no Eto’o je u 76. minuti izbjegao zamku zaleđa i izjednačio, a potom psihološki palu mladu momčad Arsenala nokautirao iz drugog plana ubačen Belletti, kojeg je Rijkaard uveo u 71. minuti umjesto neuvjerljivog Oleguera. U oba slučaja asistent je bio Henrik Larsson, kojeg je Rijkaard ubacio u 61. minuti umjesto Van Bommela, prešavši na potpuno otvorenu formaciju 2-4-4.

Arsenal i grad London tako su i dalje bez najlaskavijeg europskog klupskog naslova, kao i njihov trener Arsene Wenger, koji je izvrsno postavio igru kojom je zatvorio puteve Ronaldinhu. Francuski stručnjak na klupi “topnika”, kao svaki mudri trener, poslušao je nedavni savjet svog iskusnijeg kolege Tomislava Ivića. Sada to smijemo otkriti, naš kolumnist nedavno mu je u Londonu kazao kako misli da bi trebao igrati Pires (nažalost po Arsenal, izašao u 19. minuti, nakon isključenja Lehmanna, koji je prekršajem zaustavio Eto’oa), kojeg Ronaldinho neće moći pratiti, a prolaz kroz obranu Barce da treba tražiti između Van Bronckhorsta i Puyola. Njih dvojica su ljevaci, pa bi Henryja dočekivali s lošijom nogom. Medutim, kako to obično u nogometu nepredvidivo biva, nakon izlaska Piresa po Ivićevu naputku postupio je Emmanuel Eboue; Puyol ga je zaustavio prekršajem, nakon kojeg je centaršut Henryja nečuvani Sol Campbell udarcem glavom smjestio u mrežu.

Arsenal je s čovjekom manje vrebao protunapade u 4-4-1 formaciji, a svojevrsnim tragičarem može se smtartari Thierry Henry. Osim što mu je u 3. minuti Valdes skinuo zicer, u 70. je opet bio sam pred katalonskim čuvarom mreže, ali mu je on uhvatio loptu.

Barcelona je tako potvrdila da je najbolja europska, a vjerojatno i svjetska momčad s igračem više. U završnici prvog poluvremena, prešavši na formaciju 2-3-2-3, španjolski prvaci uspjeli su rukometnim “prebrojavanjem” isplesti mrežu oko šesnaesterca Arsenala, no rezultat je bila samo greda Eto’oa. U nastavku, poglavito nakon što je Rijkaard potvrdio trenerski talent pogodivši s izmjenama, lopta je još duže kružila oko šesnaesterca Arsenala. Kad nije mogao preko Ebouea, koji u prvom dijelu nije dao prostora ni Eto’ou, koji je počeo na lijevoj strani, niti u nastavku Ronaldinhu, Rijkaard je naredio napade preko Giulyja i džokera Bellettija; čak je i Ronaldinho išao na desnu stranu i ta mu je taktika donijela naslov. Učenik Rijkaard dostigao je učitelja Johana Cruyffa - nakon španjolskog osvojio je i europski naslov!

Uefa ipak zamijenila pomoćnog suca
Uefa je u utorak kasno navečer ipak odlučila zamijeniti pomoćnog suca Olea Hermanna Borgana, čiju sliku u Barceloninom dresu je u utorak objavio jedan lokalni norveški list. S obzirom da se zove Ole, nije isključeno da bi podsvjesno doista favorizirao španjolskog predstavnika. Tako je prvi pomoćnik inače iznenađujuće neuvjerljivom Terjeu Haugeu postao Steinar Holvik, a iz Norveške je doletio Arild Sundet. O njihovim procjenama neka sud daju Oka sokolova...

Barceloni 31,5, Arsenalu 34,7 milijuna eura
Iako je postala prvakom Europe, Barcelona će u blagajnu spremiti manje novca nego Arsenal, koji nastupa na širem marketinškom području. Ponosu Katalonije pripada 31,5 milijuna Uefina nagradnog i marketinškog fonda, a Londončanima čak 34,7 milijuna.

Poznati komentatori
Među komentatorima preko 200 TV kuća koje su izravno prenosile utakmicu, uz našeg Josipa Kužea, bilo je mnogo, ne samo nogometnih lica: Ruud Gullit, Johan Cruyff, Rui Costa, Oliver Bierhoff, Gianluca Vialli, i poput Gorana Ivaniševića veliki nogometni fan Boris Becker (Premiere).


BARCELONA - ARSENAL 2-1 (0-1)

BARCELONA: Valdes 7.5, Oleguer 5 (od 71. Belletti 8), Puyol 6, Marquez 5.5, Van Bronchorst 5.5, Edmilson 6, (od 46. Iniesta 7), Van Bommel 5, (od 61. Larsson 8), Giuly 6, Deco 7, Ronaldinho 7,5, Eto’o 7,5.
ARSENAL: Lehmann 5, Eboue 7.5, Toure 6, Campbell 7, Cole 5.5, Hleb 6.5 (od 85. Reyes -), Fabregas 6 (od 74. Flamini -), Gilberto Silva 6.5, Ljunberg 7, Pires - (19. Almunia 7), Henry 7.5.
STRIJELCI: 0-1 Cambel (37 as. Henry), 1-1 Eto’o (76 as. Larsson), 2-1 Belletti (81 as Larsson).
SUDAC: Terje Hauge (Norveška) 6, pomoćnici: Sundet i Holvik (oba Norveška).
ŽUTI KARTONI: Oleguer, Larsson (Barcelona); Eboue, Cole (Arsenal).
CRVENI KARTON: Lehman (19. grub prekršaj)
IGRAČ UTAKMICE: Henrik LARSSON (Barcelona)
GLEDATELJA: 80.000
STADION: Stade de France


Kako su i novine pisale: "Klub koji večeras podigne pokal u zrak sa sigurnošću i ponosom može reći da stvarno igra najbolji nogomet na svijetu!"

Finale Lige Prvaka između Barçe i Arsenala donosi nam brojne zanimljive činjenice koje sam skupio nekoliko sati prije najelitnijeg dvoboja godine.



- Treneri FC Barcelone su osvojili pet Europskih kupova u njihovim igračkim karijerama: Rijkaard ima tri, Eusebio i Txiki Begiristain svatko po jedan. No, među sadašnjom postavom, Deco je jedini od igrača koji je osvojio trofej (s Portom).

- Arsčne Wenger je koristio samo dva Engleza dosada u ovosezonskoj Ligi Prvaka: Sola Campbella i Ashleyja Colea. U momčadi Topnika ima igrača iz Njemačke, Španjolske, Bjelorusije, Konga, Brazila i Estonije.

- Čak osam Barçinih igrača - Edmilson, Ronaldinho, Deco, Giuly, Belletti, Eto'o, Márquez i Gio – su već igrali na Stade de France-u, ili sa nacionalnim klubovima ili bivšim klubovima

- Giuly i Deco su već igrali jedno finale Lige Prvaka (na protivničkim stranama) sa Monacom i Portom. Nijedan igrač Arsenala nije ikad zaigrao u finalu.

- Slijedećeg rujna, Arsčne Wenger će proslaviti desetu godinu kao Arsenalov menadžer. Ovo je Rijkaardova treća sezona s Barçom tijekom koje je osvojio dva naslova prvaka (Španjolske Primere).

- Arsenal ima šest francuskih igrača, a dva od njih su rođena u Parizu - Diaby i Henry. Barça ima jednog Francuza - Giulyja, koji je rođen u Lyonu.

- Ovo će biti Barcelonino šesnaesto Europsko finale i peto u Ligi Prvaka. Klub je i igrao 1992 na Interkontinentalnom kupu. Za Arsenal će ovo biti peti nastup u Europskom finalu i njihovo prvo finale Lige Prvaka.

- Od tri Arsenalova poraza u Europskim finalima dva su od strane španjolskih klubova. U sezoni 1979-80, Valencia je pobijedila Arsenal u finalu, a Zaragoza je također pobijedila i to u Parku prinčeva u Parizu sezone 1994-95, sa golom bivšeg Barçinog igrača Nayima.

- Larsson i Bergkamp će igrati posljednje utakmice za Barçu odnosno Aresenal. Nijedan od njih nije nikada osvojio Ligu Prvaka.

- Barça i Arsenal su se susreli samo dvaput u pravim utakmicama - 1999-2000 – u Ligi Prvaka. Odigrali su neriješeno (1-1) na Nou Campu, no Barça je pobijedila 2-4 u Londonu.

- Štogod da se dogodi u finalu, i Barça i Arsenal su osigurali plasman za nerednu Ligu Prvaka, Barça kao pobjednici i osvajači La Lige (Primera Division) i Arsenal jer su završili četvrti u Premier Ligi.

- Sedam igrača iz dva kluba su sudjelovali u finalu Svjetskog prvenstva. Edmilson, Ronaldinho i Gilberto Silva su igrali u finalu 2002., dok su Belletti i Lehman (za Njemačku) morali biti zadovoljni kao zamjene.

- U finalu 1998., Henry i Pires su bili na klupi za Francusku.

- Ronaldinho (7 golova) i Eto'o (5 golova) su zabili skoro toliko golova ove sezone u Ligi Prvaka koliko i sveukupna ekipa Arsenala (14 golova).

Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće Hans Gamper i njegovo društvo svoje su slobodno vrijeme u Barceloni koristili za uživanje u nekakvoj igr(arij)i po imenu nogomet. Samo dva-tri desetljeća kasnije isti taj klub i isti taj nogomet postali su jednim od simbola cijele Katalonije te njenog često reakcionarnog nacionalizma



Od tog razdoblja, pa sve do današnjih dana, 105 godina nakon što je spomenuti Gamper tražeći suigrače dao oglas u lokalne sportske novine, samo se nekolicina klubova u svijetu može mjeriti s popularnošću, trofejima i bogatstvom nogometnog kluba Barcelone...

Značaj Barce u lokalnim okvirima umnogome određuje antagonizam između španjolske prijestolnice Madrida i Barcelone kao središta Katalonije, regije u kojoj težnje za nacionalnom suverenošću i danas postoje. Derbiji između Reala i Barcelone predstavljaju vjerojatno najpoznatije rivalstvo u svijetu sporta.

Poput 'kraljevskog kluba', Barca si osim vlastitog igračkog pogona može priuštiti kupovinu onog najboljeg što je ostatak nogometnog svijeta proizveo. Crveno-plavi dres danas nose klase poput Ronaldinha, Deca, Eto'a, Xavija... Još donedavno heroji Nou Campa bili su Patrick Kluivert, Edgar Davids, Luis Enrique, a još prije Ronaldo, Luis Figo, Romario, Hristo Stoičkov, Diego Maradona... Mogli bismo tako do sutra. Slično je i s trofejima: 17 državnih prvenstava, 24 kupa i okruglih deset europskih naslova učinili bi 'blaugranase' neprikosnovenim vladarima u skoro svim zemljama Starog Kontinenta, ali ne i u Španjolskoj gdje epitet 'kraljevski' ipak uživa Real Madrid.

Iako je još od 20-ih godina prošlog stoljeća Barcelona napredovala do statusa ponajbolje nogometne momčadi na Pirinejskom poluotoku, nestabilna politička situacija u zemlji odrazila se i u sportu. Godine 1925. navijači 'katalonskog ponosa' izviždali su prije utakmice španjolsku himnu. Zaradili su tromjesečnu suspenziju tadašnjeg klupskog stadiona Les Corts, a predsjednik i osnivač kluba Hans Gamper morao je dati ostavku.

Politički nemiri u idućem desetljeću osjetno su unazadili klub. U Španjolskom građanskom ratu vojnici kasnijeg diktatora Franca ubili su Barcinog predsjednika Josepa Sunola, a nedugo zatim u klupskim je prostorijama eksplodirala bomba, prouzročivši veliku štetu. Ime im je također mijenjano – Futbol Club Barcelona profašističkom režimu nije zvučao dovoljno 'španjolski' pa je preimenovan u Club de Futbol Barcelona. Povratak na staro dogodio se tek 1973, dvije godine prije Francove smrti.

DOLAZAK NIZOZEMSKE KOLONIJE
Što se sportskih uspjeha tiče, drugom 'zlatnom erom' u klupskoj povijesti smatra se razdoblje ranih 90-ih kada su u vitrine sletjela čak četiri domaća prvenstva zaredom (91-94). Općenito, bilo je to vrijeme u kojem su u povijesti 'katalonskog ponosa' neizbrisiv trag ostavili Nizozemci. Johan Cruyff, slavni loptač iz 70-ih, kao trener učinio je Barcelonu bastionom 'totalnog nogometa'. S genijalcima poput Romarija i Stoičkova uspio je stvoriti momčad za čijom igrom i danas tuguju mrzitelji moderne, 'fizikalno-destruktivne' trenerske filozofije. U tom razdoblju (1992.) osvojena je jedina Barcelonina Liga prvaka. Strijelac pobjedonosnog gola protiv Sampdorije na Wembleyju bio je upravo jedan od nizozemskih 'kolonizatora' - Ronald Koeman.



Kraj Cruyffove generacije naznačio je fijasko u finalu istog natjecanja 1994, kada ih je sa 4:0 demolirao Milan, za kojeg je tada igrao i naš Zvonimir Boban. Cruyffa je krajem 90-ih naslijedio sunarodnjak Louis van Gaal te osvojio predzadnja dva španjolska naslova za 'blaugranase'. Posljednji je djelo još jednog Nizozemca - Franka Rijkaarda.

Sredinom 90-ih na Nou Camp je istrčavao i naš 'žuti Maradona' Robert Prosinečki, koji je nakon briljantne karijere u Crvenoj zvezdi zaslužio čast biti jedan od rijetkih nogometnih velikana koji je odjenuo dres i Barcelone i Real Madrida.

KLUB S VLASTITIM MUZEJOM
FC Barcelona je zapravo najistaknutiji član istoimenog sportskog društva koje uz nogomet uključuje i košarkašku, rukometnu, atletsku te hokejske i ine sekcije... Nedaleko od njenog svjetski poznatog stadionskog bisera Nou Campa (90.000 mjesta) nalazi se La Masia, postrojenje čija je glavna zgrada podignuta još 1702. godine, a prije nekoliko desetljeća pretvorena je u sportsku akademiju. U njoj žive i razvijaju se mladi sportaši koji su u Barcelonu stigli iz ostatka Španjolske i svijeta. Guardiola, Amor, De la Pena ili Xavi samo su neka od imena koja su prošla kroz ovu akademiju.

Veličina i društveni značaj Barcelone očituje se i u podatku da klub ima svoj nogometni muzej koji godišnje, navodno, posjećuje preko milijun gostiju. Osim prebogate klupske i svjetske nogometne povijesti, u njemu se čuvaju djela velikana umjetnosti poput Dalija, Segrellesa, Miroa...

Rezultatska kriza u tekućem tisućljeću još uvijek peče fanove katalonskog kolektiva. Na trofej se čekalo punih - šest godina. Trener je ponovno Nizozemac – Frank Rijkaard, a travnjakom opet jurcaju momci sposobni za 'nogometnu poeziju'. Jedan od njih, Ronaldinho, istinski je nogometni čarobnjak koji nam iz utakmice u utakmicu isporučuje neviđene poteze... A iza Barce ostao je i madridski Real.

Barça je izgubila utakmicu od Seville. Dok je Rijkaard odmarao glavne face (Ronaldinho, Eto'o,...) za finale Lige Prvaka, dao je priliku mladim pojedincima koji tek čekaju na svoje nastupe.
Sevilli je polet dao gol Daniela Alvesa u 20. minuti, dok je dvije minute poslije toga s bijele točke siguran pucao Aitor Ocio povisujući rezultat na 2-0. I dok su navijači Seville već radosno čekali zvižduk za kraj prvog poluvremena, Ezquerro pokazuje da se Barça još ne predaje te zabija za 2-1 (40. min). Za samo dvije minute uslijedilo je veliko slavlje navijača Barcelone. Sylvinho slijedi stope Ezquerra te i on zabija. U svlačionice se ide s rezultatom 2-2.
Započelo je i drugo poluvrijeme koje nije bilo ni upola zanimljivo kao ono prvo. No, odluku je napravio Kepa koji je u 75. minuti donio pobjedu Sevilli preokrenuvši rezultat u 3-2.

Zanimljivo je i to što je Barça prije početka utakmice vrlo sportski čestitala Sevilli na pobjedi u finalu kupa UEFE. Sevilla je tada uzvratila čestitajući Barceloni na osvajanju titule prvaka Primere i uputila im dobre želje za pobjedu u srijedu u finalu Lige Prvaka protiv velikog engleskog diva Arsenala.

Upravo je započelo drugo poluvrijeme žestokog susreta Seville kojoj su potrebni bodovi i Barçe koja je osigurala naslov prvaka bez obzira na pobjedu ili poraz. Rezultat je trenutačno izjednačen na 2 - 2, tako da na rezultate moramo čekati još 45 minuta. Vidimo se sutra s detaljnijom reportažom.

Neusporedivi Ronaldinho u 26. godini igra najbolji nogomet u karijeri. Najveće je nogometno ime i priprema se za najvažniju utakmicu svog života.

"Veoma sam sretan. O ovome sanja svaki sportaš. Sad imamo ovu fantastičnu priliku pa želim biti potpuno spreman kako bih uživao u tome. Dobro nam ide u Ligi i Europi ove sezone što je važno zbog svjetskog prvenstva. Razmišljam o nogometu 24 sata na dan."

A za bivšeg igrača Paris Saint-Germana Pariz ne može biti prikladnije mjesto…


"Savršeno. U Parizu sam počeo igrati nogomet u Europi. Ovo mi je poput povratka kući. Oduševljen sam što ću ondje igrati finale."

Ronaldinho je već pomogao srediti Chelsea, no veoma poštuje njihove susjede iz glavnoga grada…

"Arsenal ima dobru ekipu, od golmana do napadača. Jako ih cijenim jer su svi potpuni igrači, cijela momčad. Trebat ćemo mnoga oružja da probijemo njihovu obranu, igrati u visokome ritmu, što možemo i što će nam pomoći da ostvarimo cilj."

Mnogi su finale sveli na dvoboj Ronaldinha i Henryja. Oni su veoma bliski i mogli bi nagodinu biti suigrači.

"Dobar je prjatelj, moram igrati protiv veoma darovita čovjeka te ćemo morati biti oprezni kad se nađemo u finalu. Igrač je kojeg morate neprestano imati na oku."

On možda jest najbolji igrač svijeta, no Barceloninom briljantnom Brazilcu skromnost je prirodna.

"Radujem se što ću pomoći svojim suigračima kako god mogu. Ne smatram sebe najboljim igračem svijeta no sretan sam što mogu dati sve od sebe kako bi moja ekipa pobijedila i nastavila igrati na istoj visokoj razini na kojoj sada igraju. Marljivo treniram i nadam se da ću biti u dobroj formi u finalu. Pokušat ću igrati jednostavno kako bi ekipa imala koristi, drugim riječima – želim igrati što sličnije nego inače."

To znači da će se i smijati cijelih 90 minuta. Malo je vjerojatno da će braniči Arsenala biti tako radosni.



"Najsretniji sam kad sam uspješan, kad mogu dobro dodati suigraču i on spremi loptu u mrežu. Uživam pobjeđivati te, dakako, zabijati golove. Pobjede su nam uvijek prioritet. Želim osvojiti što više naslova mogu i istodobno dobro igrati, a to bi me najviše usrećilo."

Ronaldinhu Gauchu, brazilskom nogometnom virtuozu, osim nogometa jedino je važna obitelj. Sa samo devet godina ostao je bez oca, koji se utopio u bazenu nakon što su se u Brazilu preselili u veću kuću. Brigu za obitelj je preuzeo njegov brat Roberto, za kojeg često ističe da mu je uzor, najbolji prijatelj, koji mu predstavlja i oca. Što se tiče nogometa, debitirao je u Copi Libertadores za Gremio. Najboljim trenerom smatra Franka Rijkaarda, a dječački nogometni uzori bili su mu Valdo, Rivaldo i Romario.

Uživa u Barceloni i želi s njom osvojiti što više trofeja. Iako je mogao otići u Manchester i mnoge druge velike klubove, Barcu je odabrao jer je želio ići stopama Romarija, Rivalda i Ronalda koji su ostavili veliki pečat u prijestolnici Katalonije. Od ostalih sportova najviše voli stolni tenis. U kući ima stol na kojem često igra sa svojim prijateljima, a jedan od najžešćih rivala mu je Edmilson, kolega iz brazilske reprezentacije.

Svaki dan sluša brazilsku glazbu, a otkako je u Barceloni, i španjolsku jer mu to mnogo pomaže pri svladavanju španjolskog jezika. Voli stalno biti u pokretu, uživa u odmaranju na plažama jer se tamo najbolje opušta od nogometa.



Ronaldhinhov poučak:
1.Nogomet obožavam, to je moj život. Sretan sam kada treniram
2.Glavni životni moto mi glasi: Pobjeđivati, uvijek pobjeđivati
3.Dan prije utakmice strogo kontroliram ishranu i ranije liježem
4.Poznajem sposobnosti suigrača i tijekom susreta brzo čitam igru
5.Ne volim biti u središtu pažnje, mrzim TV kamere

Slavlje Katalonaca se s razlogom može još više pojačati jer je Barça u izvrsnoj formi, a to je dokazala i jučer kada je potopila Espanyol.

Prvi gol je pao nakon 19 minuta; Ronaldinho šalje izvrsnu loptu do Eto'oa koji ne oklijeva nego topovskim udarcem pogađa Jarquea u prsa koji zabija auto-gol.
Naš omiljeni Brazilac, Ronaldinho, pokazao je još malo svoje čarolije izvodeći sve moguće trikove, što je i završilo njegovim pogotkom u 50. minuti.

Našao sam ovaj izvrstan video nekih vrlo dobrih Ronaldinhovih golova u Barceloni (Real Madrid, Chelsea, Deportivo, Sevilla i još malo trikova i poteza). Uživajte!

He-he! Našao sam zgodan filmić gdje Ronaldinho pokazuje svoje plesne sposobnosti.

Barça je i ove godine prvak Španjolske Primere! Naravno, to ste već mogli zaključiti i po 11 bodova prednosti uz utakmicu manje. Trenuci odluke događali su se u srijedu, 03.05. kada je Barcelona igrala protiv Celte, a drugoplasirana Valencia protiv Mallorce. Slavlje je već moglo započeti u poluvremenu Barçine utakmice (0-0), jer je u to vrijeme Valencia već izgubila utakmicu 2-1 te je već bio osiguran naslov prvaka i uz takav rezultat. No, Barcelona uvijek želi pobjedu, a to su i ostvarili Eto'ovim pogotkom u 55. minuti. Veselje je počelo, a u gradu već tjedan dana traju fešte i veselje.



To stvarno dokazuje da je ova Barcelona uistinu najbolja momčad u povijesti tog kluba, ali i u povijesti nogometa.
Već su dvije godine zaredom (sezona 04/05 i sezona 05/06) osvojili laskavu titulu, a vjerujem da će im to uspjeti i iduće godine.