I ova povijest jednog mladog japanskog svećenika uvjerljivo dokazuje Providnost i Božju milost.Masayuki,ime kod budista znači " čovjek pravde" ,postao je Ivan Bosco,to je ime dobio na krštenju i nosi ga kao salezijanac.
U kancelariji Tajništva za nekrščane u Rimu susreo sam Don Ivana Bosca Shirieda,čovjeka niskog uzrasta punog života.Predstavio se kratko.Atmosfera je odmah postala prisna i prijateljska.Don Shirieda ovdje radi od siječnja 1974.,i to kao pomoćnik za Aziju.Malo je onih koji poznaju povijest njegova života.Rim je samo posljednja postaja jednog toliko tajnog,na mahove i tragičnog,ali i jednog toliko radosnog puta,zapravo započetog 1930. godine kad se on kao prvorođenac rodio u Kagoshimi.Dali su mu ime koje je program života: Masayuki - Čovjek pravde.Brat će mu dobiti ime "Čovijek snage",a sestra"Žena punine".
U sedmoj godini života doživio je svoju prvu obiteljsku tragediju:otac mu je kao komandant jedne vojne jedinice poginuo 1937.g. u Kini.Do svoje petnaeste godine čekao je da postane glava obitelji,a dotle je majka odgajala djecu.Njega je htjela odgojiti za autentičnog "Čovjeka pravde",pravednog sa samim sobom,s drugima,s domovinom,s Bogom.Odgaala ga je u strogoj japanskoj budističkoj disciplini sekte Shin,kojoj je pripadala obitelj,a sekta se trudila da svojim obredima i moralom odgoji cjelokupnog čovjeka.
Tako se Masayuki od malena naučio rano ujutro povlačiti na brežuljak što se izdizao iznad njegovog grada i ostajao ondje dugo u tihoj molitvi.U obitelji je bio običaj da svake subote sastanu na obred uzimanja čaja i za to su svi članovi obitelji poredu,uključišvi i majku,javno priznavali svoje krivnje i slabosti,primali opomene i opraštanja te obećavali da će se popraviti.Najveća Masayukijeva želja bila vojnička karijera.Ideali su mu bili njegovi sunarodnjaci Yamamoto i Togo,pobjednici nad ruskom flotom u Port Arturu.Stalno su mu bili pred očima.Otišao je u pomorsku akadamiju u Miyakonovo,zatim u zrakoplovnu bazu za osposobljavanje kamikaza,glasovitih pilota-samoubojica u drugom svjetskom ratu.Oni su se zajedno s avionom rušili na neprijateljske ciljeve.
09.kolovoza 1945.kada je na Nagasaki bačena druga atomska bomba,Masayuki je imao jedva petnaest godina.Tog je dana izvršio prvi i posljednji let avionom u svojoj vojničkoj karijeri.Njegova je eskadrila bila opkoljena i razorena."Tog dana",priznaje sa žalošću,"poginuli su svi moji drugovi.Ja sam preživio zaista na čudnovat način."Nakon nekoliko dana-bilo je to 15.kolovoza-Japan se predao.To je bio prvi veliki poraz u povijesti te zemlje i rušenje jednog velikog mita."Čovjek pravde"osjetio je zapuštenost zbog tog zlog udesa."Osim gubitaka najboljih prijatelja,koji su stradali od atomske bombe u Hirošimi,izgubio sam i životni ideal."Nije mu preostao nitko osim braće i dobre majke,jedine koja je očuvala nepovrijeđenu budističku vjeru i smisao za molitvu.
Bitka za čavle
opširnije
|