zeko zeko zecic
TULUM...jupiiiii
evo mene dragi moji....
kao što sam vam već najavila jučer sam bila
na tulumu....bilo je fenomenalno!!!!!!!!!
Nikad bolji tulum...to je ubiti moja rodica Marina slavila 15. rođendan....
slavila ga je u prijareljice Petre (pošto ona ima apartmane...).
Bili smo u jednoj prostoriji....s 4 ogromna zvučnika i reflektorima...ajme koja uživancija..uhuh..... bilo nas je otprilike 30-tak...,ako ne i više...
Naravno bilo je i dečkića...da i se baš neki dopao - nije...ali bio je jedan poprilično smišan....čak me je pitao koju bi pjesmu volila da mi pusti (jer je on bio "DJ"), ali ja sam rekla da mi je svejedno....kakva slučajnost - pustio je baš onu pjesmu koju obožavam - "Kraljica". ajoj....baš lipo.....
pjesama je bilo svakakvih. techno,cakji,naših...itd.....
Tulum je počro oko 19:30. Ali baš ono pravo tulumarenje je počelo oko 20:15. Ja se upočetko nisam mogla baš opustit ali tu su mi pomogle petra i ela....onda sam se totalno opustila....nisam stajala...(inače, obožavam plesati...)
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
stvarno je bilo super....e moram vam priznat da je bilo i alkohola,ali ja naravno to nisam niti pogledala (neznam kako nekima može bit napet taj alkohol...),u alkoholu su muški bili glavni...ne samo da su pili, nego i pušili ali ne svi,naravno...). kad su potegnuli koju počeli su i oni plesati...vrtili su se oko nas...ali niko meni zanilmjliv...heheh...
uglavnom meni su moji dopustili da ostanem do 22:00. vrijeme je stvarno brzo letilo..još me mišići bole...ajoj...htzjela sam još ostati,ali mora se slušati...
a šta da vam još kažem...tulum kao tulum....ali se stvarno nikad nisam bolje
zabavila i isplesala....najradije bih da se ovo opet ponovi...hm...
odmah sam se skompala sa svima...baš su svi dragi...Muški su nas po običaju zezali...heheh....sa svima sam se posebno upoznala...baš su svi super...=)
ljudi moji to vam je to...jedva sam čekala ovo podijeliti s vama...ljubi vas i voli vaša Ana...kiss....
VEPRIC-DUHOVNA OBNOVA
E dragi moji,evo mene nakon dugo vremena =)
kao što sam naslov kaže bila sam u Vepricu (malom svetištu blizu Makarske). Ustvari bila su sva tri razreda. Naravno taj dan (utorak), nije bilo škole...jupiii krenuli smo ujutro u 8 sati...bila sam jakoooo pospana...uh... Ali, brzo sam se razbudila čim sam vidila svoju ekipu.
Svi su se poredali ispred vrata busa kao da će netko ostati...svi su se gurali,vikali.svađali...nema toga što nije bilo...pa svi ćemo ući - kakva uzbuna?!
Ali tu su najviše sudjelovali muški...hvatali su zadnja mjesta...a mi,ženski dio? što,mi moramo tamo na prva sjedala kraj učiteljice...ma molim te....baš su BEZOBRAZNI!!!
bila sam užasno ljuta....ja sam sjedila na 4-5 sjedalu...katastrofa...al dobro...
Malo smo u početku čavrljale,slušale mp4,grickale štapiće....sjedila sam s Matejom - simpatičnom curom iz mog razreda.
Nije prošlo 20 minuta, već smo stigli...Kada smo svi izašli morali smo kao uhode pratiti učitelje do špilje...(ja sam tu prvi put). Baš mi se špilja svidjela...Na nekom malom kamenom pitaru pisalo je velikim slovima: "TIŠINA". Ali to naravno nije nitko poštivao - svi su pričali, smijali se (pa je čak zamalo izbila tuča između jerka i ščurle...).- a djeca, šta da drugo kažem...Nakon nekog vremena sjeli smo na klupe oispred špilje i pričekali da ove naše iz razreda počnu pjevati..(bile su u zboru - baš lipo...). Kad su počele pjevati - gle iznenađenja - ti su također bili panamci koji su bili oduševljeni crkvenim pjesmama ( iako, neznam da li su išta razumjeli, jer pričaju španjolski), ali ritam ih je jednostavno "zanio"....
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Onda smo pošli u jednu veliku dvoranu ( gdje smo bili podijeljeni u grupe ). učitelji koji su nas "vodili" su bili neki pop iznaše škole i jedna vjeroučiteljica iz nižih razreda. Čim smo ušli udobno smo se smjestili i počeli raditi neke zadatke koji su nam oni zadali: uglavnom to je bio "duhovni" razgovor...
tu smo bili otprilike 30 minuta...ne bi baš rekla jer je vrijeme baš brzo odmicalo...
poslije toga je slijedila ispovijed ( i ja sm se ispovijedila- bravo ja!). Nakon toga, bila je misa...baš je bila zanimljiva...na dar smo dobili lančiće s križem...
E tek smo onda mogli nešto "pošteno" pojesti - sjeli smo za neki veliki stol i papali...kako sam samo bila gladna...uhuh...
I eto sve u svemu bilo je jako lijepo...mogla bih još puno toga napisati...ali stavrno nemam volje...mislim da vam je ovo skroz dovoljno...
do tipkanja...pusica....
Subota...=)
E ovo sam mislila ranije napisat,
ali nisam stigla,pa evo pišem sad...
Znači, to je bila subota - idealan dan za druženje sa prijateljicama...
Upravo sam to učinila - pozvala sam svoje priijateljice kod sebe doma...
Taj dan sam pospremila cijeelu kuću ( moralo je sve biti na svom mjestu...ja sam takva..heheh ). E, onda kad su došle (Ivana ,Ines i Marina) - malo smo bile u mojo sobi,malo pričale i tako to....onda nismo više imale strpljenja,pa smo išle na plažu.....nije bilo nikog poosebnog,tako da nam nijedan nije "zapeo" za oko....(barem ne meni - ja sam ipak zaljubljena! ). zatim smo malo sjele na klupicu i počele razmišljati o našoj budućnosti...moja mašta je svašta radila...pa smo po starom običaju pričale o srednjoj ( koju jedva čekam...uhuh...). Uglavnom,non stop smo šetale cijeli dugim ratom....smijale smo se na sav glas,pričale gluposti- - ma jednom riječju bilo je fenomenalno!!!*. odlučila sam ih počastiti sladoledom ( lude su za njim, ako nije...mljac...),odabrale su slajić i krenule u akciju....sada smo bile u parku...malo se ljuljale,malo slušale mjuzu...itd. Pa smo počele pričati o skorom Marininom rođendanu.uf,kad će više (16.4.)...napravit će pravi party.......eeeeeeej ljudi - party........ aha.....
A onda nas je čekalo pravo iznenađenje! Naime,Marinina razrednica živi nedaleko od mene,pa nas je pozvala na tortu (jer joj je sinu bio roćkas...)...kuća je savršena.....ta ženska pazi na svaki detalj...kuć je puna slika,ukrasa, svega i svačega...stvarno ima ukusa....ponudila nas je tortom - ja i Ivana nismo htjele jesti , jer nismo baš za torte( sad će neki reći da pazimo na liniju - ma ne radi se o tome,nego stvarno nisam za TORTE!!! kalorije nisu u pitanju,iako i na to moram pazit - ipak sam žensko...hehhe) Kad su one dvije popapale,krenule smo kući....ali kad smo došle do pola puta,odlučile smo ponovno na plažu...hehheh - ludnica!!! . Dobro,nismo baš išle na plažu nego smo bile na stanici ( jer je Inesin brat trebao doći po nju...). Kad je ona otišla,tek onda smo se vratile kući....predložila sam im da pogledamo bracinu maturu( jer tu ima jedan dečko kojeg Marina jednostavno OBOŽAVA!!! (ne smijem otkrivati ništa...). Smijale smo se kao najveće lude....ali nam je bili odlično....
došao je i taj trenutak da su morale poći kući......nisam htjela da odu,al šta se mora,mora...uhuh.... pozdravila sam se s njima i nastavila gledat tv /ali ne maturu,ne brinite...)
I tako vam je prošla i ta subota.dogovorile smo se da ja u sljedeću subotu dolazim u omiš.uuuuuu,jedva čekam.......hehhe...
pozdrav svima koji me čitaju.kissssss*.......
prijateljstvo=sreća
E,danas sam vam odlučila pisat o prijateljstvu.......
Ja se nadam da vam se tema sviđa...
Kažu da je prijateljstvo temelj naše sreće - ja se s tim slažem. Prijateljstvo je nešto prekrasno,nešto što nam mnogo znači....Zaista,sretan je onaj tko ima prijatelja,pa makar ne bio najbolji - ipak ti mnogo znači i s njim dijeliš sve: i radost i tugu i sreću i nesreću...sve tajne,probleme, pa i onu sitnicu koja nas toliko veseli jedva čekamo to podijeliti....Pravi je prijatelj onaj tko prihvaća sve tvoje mane i vrline....Onaj koji te je uvijek spreman saslušat kad to zaista trebaš...koji će te podupirati u željenim ciljevima,snovima...koji će te braniti kad to bude potrebno . koji ze neće omalovažavati,vrijeđati i manipulirat tobom...onaj koji će prihvatiti tvoje mišljenje....
Svi oni koji žele doživjeti radost,
moraju je podijeliti s nekim-sreća
je rođena kao blizanac. ( Lord Byron)
Prijateljstvo je jedan prekrasan dar kojeg trebamo znati cijeniti i očuvati...bez prijatelja je sve ništa...kao da nemamo nikog na ovom svijetu...mi nismo ni svjesni koliko smo sretni što imamo ta prekrasna bića koja znaju sve o nama...pa i onu najmanju sitnicu.... Zato trebamo znati cijeniti ono što imamo...Nažalost ima i onih osoba stvarno nemaju prijatelja...Naravno da svi želimo imati prijatelje...ali nekad smo sebični...želimo da to biće bude SAVRŠENO! Ali to je nemoguće,jer nitko NIJE savršen!!!svi imami i mane i vrline...nitko nije bez toga...
Sreća znači samo biti
s nekim i s njime dijeliti sve...(cheryl Omalley)
Ja sam donedavno promijenila mišljenje moje "najbolje" prijateljice...mislim,više mi nije najbolja prijateljica( vjerojatno znate o kome se radi...). Jednostavno osjećam da "to nije to"...zato jedva čekam poći u srednju,da pronađem pravu prijateljicu....nadam se da će to uskoro doći...
Prava je sreća povučene prirode i ne podnosi
pretjeranu buku i vanjski sjaj; ona se ponajprije
rađa u radovanju bića za sebe, a potomu pijateljstvu i
razgovoru s nekolicinom odabranih družbenika. (Joseph Addison)
Sreća je kad su ti svi na svijetu prijatelji.
To je svjetlost kroz cijeli tvoj život.( Daniel Dilling)
eto ljudi moji,ja san malo pisala o prijateljstvu.....
do idućeg posta...
ljubi vas ana....