petak, 25.09.2009.
Zaplesala je zadnji ples ovog ljeta,
U sebi, pred drugima,
U glasnoj tišini, uz osmijeh,
Plačući.
Zaplesala je život duboko,
Brzo i hrabro,
Kao da umire
A tek je na početku.
Ili bar tako vjeruje.
Zaplesala je sama, nemajući nikoga
Iako drži ruku u masi
Ruku koju ne pušta
Ne želi i ne može.
A i nema razloga.
Zaplesala je ples za dvoje
Za troje-tek kratko
I opet za dvoje
U čekanju, u nadanju, u vjeri.
Hoće li opet doći taj mali osmijeh?
Pleše i pleše, u smiraju dana,
U noći u gradu, u jutrima,
Kroz maglu i kolodvore,
Kroz polja i zelene krajolike
Pleše i ne staje.
Dok pleše živi, smije se i voli,
U pjesmama pleše,
Pogledima htijenja,
Smije li ili ne smije zastati na tren
A da ne pusti ruku koju drži.
U plesu je zaborav,
U plesu je sjeta, ali i mogućnost
Iznova da krene,
Da se makne, da odleti, da postoji
Da ruke se u krug ipak jednom spoje.
Zaplesala je ples
Zadnji ovog ljeta,
Prije nego usne u bjelini zime
Ponavljajući jedno na usnama drago
Nerođeno ime.
Luna.
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
- 15:23 -
