ALBANIJA - Par mladih albanskih arhitekata, Gyler Mydyti i Elian Stefa, školovanih na milanskom Politecnico di Milano, napravili su opsežan program posvećen istraživanju bunkera koji se nalaze po cijeloj Albaniji. Program nazvan „Betonske gljive", istražuje nove mogućnosti korištenja tih ostavština razdoblja komunizma.
U cijeloj zemlji navodno postoji čak 750.000 bunkera rađenih po želji Envera Hoxhe, koji je zemljom vladao od 1945. do 1985. godine. Cilj bunkera bio je pružiti zaštitu stanovništvu, po Hoxhinim riječima, „od mogućih napada imperijalista, revizionista i proturevolucionara" sa Zapada. To se međutim nikada nije dogodilo, tako da su bunkeri od početka stajali neiskorišteni. Po Hoxhinoj želji jedan je bunker trebao udomiti po četiri čovjeka, odnosno jednu obitelj. Napravljeni od betona i čelika vrlo su izdržljivi pa ih nije lako srušiti. Trenutno imaju različite funkcije: oni na morskoj obali služe djeci za igru, skrivanje ljubavnih parova, dok oni na kopnu služe kao kokošinjci i, u najtužnijim slučajevima, kao domovi beskućnicima. Nekolicina onih koji su smješteni u samim gradovima pretvoreni su u kioske i prostore u kojima se nude usluge glancanja i čišćenja cipela.
Jedna od ideja iskorištavanja bunkera je njihova prenamjena u eko-hostele, tako da mladi arhitekti trenutno rade na prikupljanju institucionalne i financijske potpore koja bi omogućila iniciranje projekta.

Kad je 1961. godine svoje fekalije zatvorio u konzervu, vrijednost rada je procijenio prema tadašnjoj cijeni zlata iste težine.
Pia Kjaersgaard, predsjednica danske desničarsko-populističke stranke Dansk Folkeparti, uopće nije impresionirana takvom vrstom izražavanja i u nedavnom se intervjuu obrušila na tu umjetničku gestu.
"Mislim da mogu ocijeniti da je govno govno i da govno u staklenki nije umjetnost", rekla je za Süddeutsche Zeitung.
Neki politički komentatori su intervju doživjeli kao početak širih političkih napora danskih konzervativaca za redefiniranje nacionane kulturne politike i ulogu vlade u njoj.
Kjaersgaard, koja kaže da namjerava postati ministrica kulture, iskoristila je intervju i za napad na vladine metode financiranja kulture, za koje tvrdi da ih "kulturna elita iskorištava za doživotne stipendije".
Za razliku od danskih desničara, retrospektivu Manzonijevih radova u njujorškoj galeriji Gagosian početkom godine mnogi su dočekali s oduševljenjem.
"Vidio sam Manzonijevu izložbu tri puta i želim je otići pogledati još koji put", objavio je Holland Cotter, utjecani kritičar New York Timesa.

ŠVEDSKA, UME - Marc Stromberg, 22-godišnji grafički dizajner, izrađuje omote i postere za švedske bandove, a u slobodno vrijeme izdaje časopis Tare Lugnt (Samo polako) za koji i piše gotovo pola sadržaja.
Teško da bismo za njega čuli da nije jedan cijeli broj časopisa istetovirao na lijevoj nozi. Uvećane fotografije te tetovaže izlažu se uzduž Švedske.
Manipulacija tijelom oduvijek je bila sredstvo, kako umjetnosti, tako i grafičkog dizajna, ali nikad na ovako ekstreman način. Austrijski dizajner Stefan Sagmeister nagovorio je svog asistenta da žiletom ugravira ideje za nadolazeći event na njegova prsa. Fotografija „rezbarije“ poslužila je kao plakat tom eventu.
Marc ističe kako je inspiriran umjetnicom Shelley Jackson koja je 2003. istetovirala po riječ na 2095 ljudi, koji kada se poredaju na određen način čine roman.
„U početku sam želio časopis otisnuti na hlačama, koje možete nositi, a kada sjednete možete pročitati tekstove. Eto, ideja je otišla malo dalje“, kaže Marc.

HRVATSKA, ZAGREB - Mlada akademska slikarica Antonia Čačić u prostorima bivše tvornice Zagrepčanka predstavila je izložbu portreta hrvatskih političara. No, nije riječ o posve običnim portretima glavnih aktera hrvatske političke scene - u kutu svake slike je umjetnica naslikala penis, a iz usta političara, među kojima su i premijerka Jadranka Kosor te šef SDP-a Zoran Milanović, ali i Darko Milinović, Andrija Hebrang, Petar Čobanković, Slavko Linić te mnogi drugi izlijeva se sperma.

SIDNEY, AUSTRALIJA – Srce i pluća, mozak i bubrezi potopljeni u formalinu izloženi su u muzeju Ljudskih bolesti smještenom na sveučilištu New South Wales u Sidneyu.
Svaki uzorak pripada određenoj osobi, pa iza svakog izloška stoji i osobna priča. Primjerice, za one kojima je potrebna dodatna motivacija za ostavljanje pušenja poslužit će izložak srca 33-ogodišnjeg strastvenog pušaća preminulog nakon dva infarkta. Izlazna rana od metka na lubanji mladog pripadnika bande vrlo je plastično upozorenje adolescentima.
Muzej je nastao 1960. godine kao pomoć studentima medicine za studije o ljudskom tijelu. U 90-ima otvorio je svoja vrata školskim grupama van sveučilišta, a od 2008 godine otvoren je i za građanstvo.
Misija muzeja nije senzacija, već edukacija kažu iz uprave muzeja.

.
ENGLESKA, LONDON - Nakon burne mladosti i bunta protiv svih sistema, Mick Jones, gitarist rock punk grupe The Clash koja je obilježila europsku glazbenu scenu krajem 70-ih i početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, postao je knjižničar
Jones je, u Londonu, otvorio privatnu knjižnicu posvećenu rock'n'rollu, punku i popularnoj kulturi u čijoj je ponudi više od 10.000 različitih predmeta. Osim uobičajene knjižničke ponude, mjesto je i riznica Punk prošlosti donosi i rekvizite s turneja grupe The Clash.
„To su ostaci prošlog stoljeća i dio britanske glazbene povijesti“ kaže Jones, te naglašava da ne želi da knjižnica postane isključivo okupljalište ljubitelja The Clasha.
Više od trideset godina sakupljao je knjige, stripove, CD-e i muzičke časopise koje sada posjetitelji mogu razgledavati, kopirati i posuđivati.

PERU / HRVATSKA - Splitski umjetnik Vanja Pagar održao je u Limi, glavnom gradu Perua, zapaženu retrospektivnu izložbu naziva „Relaciones“, sastavljenu od slika, video radova i instalacija nastalih posljednjih osam godina.
Kinetičko-minimalistički video radovi bliski uratcima Malevica ili Picelja, papirnati avioni izradeni od isprintanih stranica Biblije kao referenca na papin blagoslov interneta (Ivan Pavao II.), projekcija riječi na ulični zid nasuprot galerije kao izmještaj dijela izložbe u javni prostor (lupež, seljak, heroj, direktor...), videoprojekcija "pranje ruku", instalacija "voda na poklon" i drugi radovi bili su izloženi u galeriji (e)Star u centru Lime.
"Ovi radovi skup su informacija, iskustava i zaključaka koji istražuju elementarna likovna pitanja ili problematiziraju socio-političku realnost", kaže Vanja za peruanski dnevni list Correo.
Direktor galerije i kurator izložbe Jorge Villacorta Chavez izložbom hrvatskog umjetnika pokušava oživjeti kulturnu scenu u samom centru ovog sedammilijunskog grada, koja je zamrla u političkim previranjima prije petnaestak godina, kada je srednji sloj napustio uži centar i naselio se u sigurnijim četvrtima.
Po povratku u Split, Vanja za Slobodnu kaže “Peruanci su spretni, dragi i ponosni ljudi, a njihova drevna i bogata kultura ostala je u zdravom odnosu s prirodom i njenim zakonitostima. Nažalost, kod nas svaka budala prodaje neku svoju maglu, gomila nestručnih majstora uzima zub od nečega što nije njihovo dok im oduševljeni puk aplaudira.“

TAJLAND, POTHARAM – U mračnoj sobi dijelovi tijela izloženi su u vitrinama ili obješeni na kuke za meso. Ne radi se o mrtvačnici ili nečem sličnom već o pekari; naime, dijelovi tijela su skulpture 28-godišnjeg studenta umjetnosti Kittiwata Unarroma, izrađene od kruha. Kao student Kittiwat je počeo sa slikarstvom, pa se prebacivao s medija na medij dok konačno nije započeo sa skulpturama od kruha, što je i bilo prirodno, budući da njegova familija vodi pekarnicu. On se nada da će njegove skulpture potaknuti ljude da promisle jedemo li hranu ili hrana jede nas.
„U pravilu ljudi moje skulpture ne žele jesti, ali kada ih kušaju vide da je to samo kruh. Pouka je da se ne smije suditi samo po izgledu“, kaže Kittiwat.

KENIJA, NAIROBI – Očuvanje okoline, borba protiv siromaštva, poštena trgovina, umjetnost, pa čak i moda - prve su asocijacije pri posjetu UniqEco studiju u predgrađu Nairobia. Svaki artikl u ovoj trgovini izrađen je od otpada prikupljenog od lokalnog stanovništva sa plaža siromašnog dijela Nairobia.
Od svog osnutka 2005. godine ova tvrtka za reciklažu obradila je oko 60.000 kg otpada kojeg je ocean izbacio na plaže. Otpad koji prikuplja 200-tinjak stanovnika, uglavnom žena, 20-ak umjetnika zaposlenih u UniqEco-u prerađuje u skulpture, nakit, igračke, ruksake...
„Na ideju sam došla 1997. godine kada sam vidjela djecu na plažama kako rade igračke od otpada, dok je u isto vrijeme kornjačama bilo sve teže naći mjesto za gnijezdo između svog tog smeća“, kaže Julie Church, suosnivačica kompanije.
Julie je na realizaciju čekala do 2005.godine, kada joj se pridružio Tahreni Bwanaali. „Ona i ja dijelimo istu strast: da uključimo i obučimo lokalno stanovništvo za preradu otpada i doprinesemo očuvanju oceana i okoline uopće kroz umjetnost i trgovinu“, kaže Bwanaali.

ENGLESKA, LONDON - 5 milimetara debljine i 17 metara visine vertkalni presjek hrasta umetnut je u strop londonskog Natural History muzeja, kao najveći biljni izložak u ovom muzeju. Povod je obilježavanje 200 godina rođenja Charlesa Darwina i 150 godina „Knjige postanka“.
Ovaj rad inspiriran Darwinovim drvom života, skici njegove torije evolucije, izradila je umjetnica Tania Kovats.
„Stablo je model povezanosti i podrijetla. Svaki čvor na stablu iz kojeg se račvaju grane predstavlja promjenu ili šansu, ali sa jasnim podrijetlom.“, kaže Tania, te dodaje, „Ovom skromnom skicom Darwin je mapirao budućnost biološkog znanja koje je pokrenulo proučavanja koja i danas traju.“
Obilježavajući dugovječnost Darwinove ideje 200 hrastova bit će posađeno na imanju Longleat Estate u Wiltshireu, kao rastući spomenik teoriji evolucije.

IRSKA, DABLIN – Nepoznati gerila umjetnik krišom je objesio slike polu-golog irskog premijera Briana Cowena u dva najprestižnija dablinska muzeja. Riječ je o National Gallery i Royal Hibernian Academy, motiv na slikama je premijer kako pridržava gaće, odnosno kako obavlja veliku nuždu. Kada su se posjetitelji počeli raspitivati za nova djela muzejsko osoblje uklonilo je slike i pozvalo policiju.
Jedna posjetiteljica koja je vidjela sliku prije nego što je uklonjena ponudila je da je otkupi.
„Relativno dobro je naslikana. Ne spada u najgora djela koje sam vidio.“ kaže James O'Halloran procjenitelj umjetnina.

JAMAJKA, KINGSTON – Na Jamajci je donedavno bila prava dance groznica, broj bandova je rastao, svirke su bile sve češće i žešće, a nove "daggering "(“suhi seks" - ples izuzetno popularan među mladim Jamajčanima koji pokretima u ritmu glazbe simuliraju hard-core seks) pjesme vladale su eterom.
Sve dok Vlada, razne regulatorne komisije, civilne udruge i drugi nisu rekli dosta, te u veljači ove godine zabranili eksplicitne aluzije na seks i nasilje u glazbenom eteru i televiziji.
“Degradirajuće je za žene.Te pjesme su odvratne” kaže kolumnistica Bettie Ann Blaine, te dodaje da je država postala taoc “slobodnog pada morala koji je kontaminirao umove i srca naše djece.”
Sve je počelo krajem 1970-tih sa socijalno-političkim promjenama koje su utjecale i na glazbu. Tada je s vlasti sišla socijalistički orijentirana Narodna nacionalna stranka predvođena Michaelom Manleyem, a vodstvo države preuzela desno orijentirana Laburistička stranka Jamajke, na čelu s Edwardom Seagom. Rastafarijanski politički i socijalno orijentirani roots reggae zamijenio je dancehall, glazbeni pravac čije pjesme pretežno govore o plesanju, nasilju, vrijeđanju homoseksualaca zavođenju pripadnica suprotnog spola i eksplicitnoj seksualnosti.
„Negativni tekstovi, eksplicitne slike seksa i nasilja promovirane u pjesmama urušavaju naše društvo i negativno utječu na mlade. Ne slažem se s onim glazbenicima koji kažu da nije njihova odgovornost, oni rade samo glazbu, pritom okrivljujuči isključivo roditelje za nasilno ponašanje mladih“ kaže dub pjesnik Mutabaruka.
Tužno je što se ove kontraverze oko glazbenog ukusa mladih jamajčana događaju u vrijeme kada zemlja slavi mjesec Regge glazbe koja je Jamajku promovirala kao zemlju ljubavi, mira i socijalne pravde.

BIH, SARAJEVO - Prije dvije godine pokrenut je projekt „Bosna i Hercegovina u potrazi za izgubljenim identitetom“ u organizaciji Centra za suvremenu umjetnost Sarajevo. Projekt je zamišljen kao serijal igranih i dokumentarnih filmova - do sada realizirani filmovi imali su zapaženu ulogu na festivalima u regiji.
Poseban dio projekta predstavlja serija radova - osobnih poruka vizualnih umjetnika. Prateći osnovnu temu projekta – djelovanje u javnom prostoru - radovi su izvedeni u mediju razglednica s mogućom primjenom u formi plakata ili printova.
„U posljednje vrijeme, u bosanskohercegovačkim medijima, na različite se načine raspravlja o tome šta je ovaj BiH danas, a kroz to naravno priča se o nekim prošlim, vjerovatno navodnim, identitetima zemlje,. Pitanja provincijalizacije, posljedice agresije, preseljenja, susreta razlika, nisu nova pitanja, ali definitivno jesu ona koja je potrebno pokrenuti.“ – poručuju sa službenih stranica Centra.