Joj toliko mi se stvari mota po glavi. Ustvari.. sve osim britanske civilizacije i literature 18-20 st. - jedino sto bi se trebalo motati po glavi. A svi znamo da to nije tako jednostavno. I jos kad pomislite na kolonije.. ;).. zezam se, ali ne, stvarno. Sutra bi trebala biti ta zabava, a ja bi trebala biti presretna jer cu ga opet sresti. Eh, sad.. da li ce se nesto "dogoditi" .. i ako da, cemu to vodi? Hmm.. joj nemam pojma. AKO se nesto i dogodi, hoce li samo tako i nestati iz mog zivota (kao da je ikad i bio tu.. hehe). Na jednom ramenu mi sjedi 50% mene same i govori: pa sto fali, uzivaj, napravi sto zelis, kako ti dodje, vec ti je i vrijeme ;)..bla bla.. u principu nagovara me, a drugih 50% sjedi na drugom ramenu i kaze: ako mislis ista s njim i nakon sutra navecer, nemoj. .. i tako ja od 0% ne znam sto bi... osim sto sve u meni govori da nakon sutra navecer trenutka vise nece biti, a ni njega. Za sto god se odlucila - njega vise nece biti. Kao da smo ljudi bez imena i brojeva, bez adresa i bez trenutaka ...osim sada. Sto mi to "punctum vivimus" na kraju znaci?? Zivot je trenutak... Zato sam si i odlucila tetovirati to, cim dodjem doma. Jer imam tendenciju da zaboravim. A to je nesto sto ne bi zeljela zaboraviti. hmmm.. mislim da znam...
"April is the cruellest month, breeding
Lilacs out of the dead land, mixing
Memory and desire, stirring
Dull roots with spring rain."
T. S. Eliot
|