< |
srpanj, 2007 |
|
P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
|
|
|
|
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Niš posebno... :)=
Ljubav pokreće svijet, a i opće je poznato da smo mi pjesničke duše (moj razred i ja) pa zašto tu ljubav ne opjevati?
SONET 1. by Puma
Tiho odlazim, polako.
Na prstima se šuljam.
Kažem ti istinu, tek tako,
Nema smisla da ti muljam.
Nemoj me gledati, nemoj plakati,
Samo me pozdravi tišinom.
Nastavi za drugima skakati,
Ja ću otići zaogrnuta bjelinom.
Nisi mi znao biti sve
Nisi me znao razumjeti,
Nisi mi ispunjavao sne,
Sada se moram oduprijeti.
Iako sam otišla, za to me ne krivi,
Ionako svi znaju da se bez novca samo od ljubavi ne živi.
SONET 2. by Puma
Drugačiji si od sviju koje znam.
Tako si poseban, fin.
Silno te želim imati, tebe sanjam,
A ti uporno trčiš za njim.
Pitah se što on to ima
A ja ti ne mogu dati.
Plakala sam glasno pred svima,
Sad se molim da on bananu skrati.
Zašto si od svih na svojetu
Baš ti morao biti taj?
Zašto ne želiš na mom cvijetu
Imati raj?
Sad te neumorno tražim po gradu,
Rekli su mi gdje da te nađem- Žurim na gay paradu!
SONET 3. by kolega iz razreda
Oj, djevojče malo
Jel bi ti meni dalo
Tijelo kao snijeg
Guzu kao brijeg
Tvoje oči plave
kosa poput rosne trave
Sve na svom mjestu stoji
Ko malo dijete me podoji
Dok tebe tako gledam
Za sebe više ne znam
Jer glavom drugom mislim
Po ljetu hlada daješ
Po hladnim zimama griješ
Tvoj dragi to o tebi zbori
PJESMA 1. by Puma
Još te viđam u snovima svojim.
No bez tebe ne živim i ne postojim.
Živim sama i ne mogu se priviknuti na tišinu
imali smo sve, a za sobom si ostavio samo prazninu.
PJESMA 2. by Puma
Dok si još bio tu
Nisam bila najbolja prema tebi.
Sada, ko da mi vraćaš,
Nanosim bol samo sebi.
Žalim što te nema,
Plačem; još tren i ispustit ću zadnji dah
Jer se ne mogu pomiriti s tim
Da si otišao u nepovrat, u zemlju i prah.
PJESMA 3. by Puma
Bilo je lijepo
I taj osjećaj već znaš;
On ode od tebe
A ti mu se još nadaš.
I što onda činiš?
Nad izgubljenom ljubavi cendraš i cviliš,
Zoveš Boga, zoveš njega, neumorno ga tražiš,
Ali njega nema pa se s drugima snalaziš,
Nastavljaš sa životom, a ni ne znaš da živiš
I više nikoga na svijetu ne šljiviš.
Ostaješ sama, tuguješ,
Zbog nekog neznanca gubiš glavu, luduješ,
Žališ za prošlim vremenom, plačeš nad samom sobom,
A ni ne znaš da i on isto tako pati za tobom.
:)=