nedjelja, 17.06.2007.

Bubnjar

Još jedan petak polagano odmiče, sati nemilosrdno prolaze i ne vraćaju se. Neka svraka mi neumorno grakće u dvorištu. Valjda su joj mačketine požderale male svrake (a ne vraniće). Preko puta moje kuće su sagradili 4 nove novcate zgrade od 8 katova. Nedavno su ljudi počeli useljavati. Primijetila sam da je uselilo i nekoliko metalaca, nekoliko normalnih cura, ali i ON.
Bože, kako je odvratno zgodan! Vidim ga kako ide u školu, uvijek 30 minuta prije mene, vidim ga kako dovodi frendove doma, ali nikada žensku. Baš super! To pomislim svaki put kad se sjetim da još niti jednu curu nisam vidjela u njegovom društvu. Koji put navečer prođem ispred njegovom prozora, čujem ga kako svira. Nabija divljački po bubnjevima. Zamišljam njegovu poludugu kosu, sigurno trese glavom...
Mi se ne poznajemo, ne znam mu niti ime. Ipak me uvijek pozdravi laganim smiješkom. Bože, kako je odvratno sladak taj osmijeh!
Nedjeljom navečer vozi bicikl po kvartu, možda i šire, ne znam. Možda ga jednom sretnem kad ću se vozit na rolama. Namjerno ću se strgat i zrušit na cestu, tako mi piroške sa sirom, da vidim kaj će napravit... Možda mi pomogne da ustanem, možda me primi za ruku.

A onda NAPOKON!
Jučer sam ga srela na stanici i konačno ga upoznala. Fran!
Bubnjar. Zašto su svi bubnjari tako ODVRATNO zgodni? Zašto!?
Pričali smo neko kratko vrijeme. Rekla sam mu da sam cellistica. Ali stvarno smo kratko razgovarali. Dovoljno dugo da me zagrli i da mi kaže da ćemo nas dvoje napraviti neki dobar duet.
Da, da! Hoćemo! Naravno...
Što? Duet? Nije važno. Hoćemo!
Pobjedonosno odlazim u školu. Viđam ga i dalje. Još se ljepše smiješi nego prije. Još bolje izgleda.

Popizdit ću.

Zapravo, možda bih popizdila da on postoji...
Ovako se samo lijepo smiješim i zadovoljno pakiram stvari za školu. Fantazije ostavljam za poslije. Moram se požurit da ne zakasnim na prvi sat! Postoji i netko stvaran u mom životu! :)
/12:03/ *Take my hand I'll be your guide* (5) /It is the only way the Sea could sing / *

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.


Design © by : Poison Angel
Komentari On/Off

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga
Niš posebno... :)=


Cursors
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Andjeokojizemljomhoda
Marđž
Totalno normalna
Dann
Njima to ne igra nikakvu ulogu
Jedan supač blog :)=
Ljubav pokreće svijet, a i opće je poznato da smo mi pjesničke duše (moj razred i ja) pa zašto tu ljubav ne opjevati?
SONET 1. by Puma

Tiho odlazim, polako.
Na prstima se šuljam.
Kažem ti istinu, tek tako,
Nema smisla da ti muljam.

Nemoj me gledati, nemoj plakati,
Samo me pozdravi tišinom.
Nastavi za drugima skakati,
Ja ću otići zaogrnuta bjelinom.

Nisi mi znao biti sve
Nisi me znao razumjeti,
Nisi mi ispunjavao sne,
Sada se moram oduprijeti.

Iako sam otišla, za to me ne krivi,
Ionako svi znaju da se bez novca samo od ljubavi ne živi.



SONET 2. by Puma

Drugačiji si od sviju koje znam.
Tako si poseban, fin.
Silno te želim imati, tebe sanjam,
A ti uporno trčiš za njim.

Pitah se što on to ima
A ja ti ne mogu dati.
Plakala sam glasno pred svima,
Sad se molim da on bananu skrati.

Zašto si od svih na svojetu
Baš ti morao biti taj?
Zašto ne želiš na mom cvijetu
Imati raj?

Sad te neumorno tražim po gradu,
Rekli su mi gdje da te nađem- Žurim na gay paradu!


SONET 3. by kolega iz razreda

Oj, djevojče malo
Jel bi ti meni dalo
Tijelo kao snijeg
Guzu kao brijeg

Tvoje oči plave
kosa poput rosne trave
Sve na svom mjestu stoji
Ko malo dijete me podoji

Dok tebe tako gledam
Za sebe više ne znam
Jer glavom drugom mislim

Po ljetu hlada daješ
Po hladnim zimama griješ
Tvoj dragi to o tebi zbori



PJESMA 1. by Puma

Još te viđam u snovima svojim.
No bez tebe ne živim i ne postojim.
Živim sama i ne mogu se priviknuti na tišinu
imali smo sve, a za sobom si ostavio samo prazninu.



PJESMA 2. by Puma

Dok si još bio tu
Nisam bila najbolja prema tebi.
Sada, ko da mi vraćaš,
Nanosim bol samo sebi.

Žalim što te nema,
Plačem; još tren i ispustit ću zadnji dah
Jer se ne mogu pomiriti s tim
Da si otišao u nepovrat, u zemlju i prah.


PJESMA 3. by Puma

Bilo je lijepo
I taj osjećaj već znaš;
On ode od tebe
A ti mu se još nadaš.

I što onda činiš?
Nad izgubljenom ljubavi cendraš i cviliš,
Zoveš Boga, zoveš njega, neumorno ga tražiš,
Ali njega nema pa se s drugima snalaziš,
Nastavljaš sa životom, a ni ne znaš da živiš
I više nikoga na svijetu ne šljiviš.
Ostaješ sama, tuguješ,
Zbog nekog neznanca gubiš glavu, luduješ,
Žališ za prošlim vremenom, plačeš nad samom sobom,
A ni ne znaš da i on isto tako pati za tobom.
:)=