utorak, 01.05.2007.

Evo mene ponovno, nakon sto godina. Sjetih se, napokon, o čemu da pišem pa da ne mislite da sam otegnula papke il se bacila sa savskog mosta... :)=

Naime, znam da će se neki slatko nasmiješiti kada zapravo skontaju kako ću započeti ovaj post, ali vjerujte mi da se i ja lijepo smješkam cijelo vrijeme dok ovo pišem...

Pa da ne duljim, evo ga:

U subotu smo se navečer vratili s izleta :)= cerek (mrzim ove smajliće ali ovaj mi sad baš pristaje)
Svima nam je bilo jako zanimljivo, lijepo i dobro (nekima još i bolje od toga, ali nema to sad nikakve veze). Evo, da spomenem još i kako smo moje cure i ja harale po dućanima u Beču, naslikavale se luđački di god smo stigle... Ma Beč je fakat prekrasan, nema što. Bratislavu neću komentirat jer gotovo da se i ne sjećam ničega osim hotela, raske i vranića kako na sprate u stopu dok jedan pametnjaković pokušava prošvercat 15 pivi, onih ubitačnih cigareta od vanilije Black Devil i Pink Elephant, spavanja u kadi, beskrajnog telefoniranja po sobama...

I dok se tako sa smiješkom prisjećam izleta, cerek sjetih se ja svog maturalca u Vodicama. Sjetih se kako smo se u sobi derali DINAMO ZAGREB i kako smo bježali kroz balkon. Zapravo, ja sam bježala kroz balkon jer je netko izvalio da ide Bazuka (čitaj: raska). Soba je bila na prvom katu, baš kao i moja i stalno sam izlazila kroz balkon, već sam se fakat izvježbala... jedini problem je bio kaj su nam apartmani bili na nekakvoj uzvisini pa je taj balkon kroz koji sam skočila te večeri bio nešto viši od onog u mojoj sobi... neću opisivati taj vrisak, taj šok kad sam shvatila da sam zapravo pala malo dublje nego inače, neću opisivati svoje rane jer je jednostavno presmiješno... nisam u stanju to napisati.

Opet sam se uhvatila kak se bedasto smijem, cerekam zapravo. Ne znam kaj mi je, nije važno. Molim svoje cure iz razreda koje su svjedoci događanja na izletu da se suzdrže komentara koji bi me mogli dovesti u neugodnu situaciju... šifrirane poruke prihvaćam... to je ok. (znate kog ne smijete spominjat, kaj ne?)

Pusa svima!

Btw, majstorice, ideš na koncert? Hladno pivo... :)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.


Design © by : Poison Angel
Komentari On/Off

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga
Niš posebno... :)=


Cursors

Ljubav pokreće svijet, a i opće je poznato da smo mi pjesničke duše (moj razred i ja) pa zašto tu ljubav ne opjevati?
SONET 1. by Puma

Tiho odlazim, polako.
Na prstima se šuljam.
Kažem ti istinu, tek tako,
Nema smisla da ti muljam.

Nemoj me gledati, nemoj plakati,
Samo me pozdravi tišinom.
Nastavi za drugima skakati,
Ja ću otići zaogrnuta bjelinom.

Nisi mi znao biti sve
Nisi me znao razumjeti,
Nisi mi ispunjavao sne,
Sada se moram oduprijeti.

Iako sam otišla, za to me ne krivi,
Ionako svi znaju da se bez novca samo od ljubavi ne živi.



SONET 2. by Puma

Drugačiji si od sviju koje znam.
Tako si poseban, fin.
Silno te želim imati, tebe sanjam,
A ti uporno trčiš za njim.

Pitah se što on to ima
A ja ti ne mogu dati.
Plakala sam glasno pred svima,
Sad se molim da on bananu skrati.

Zašto si od svih na svojetu
Baš ti morao biti taj?
Zašto ne želiš na mom cvijetu
Imati raj?

Sad te neumorno tražim po gradu,
Rekli su mi gdje da te nađem- Žurim na gay paradu!


SONET 3. by kolega iz razreda

Oj, djevojče malo
Jel bi ti meni dalo
Tijelo kao snijeg
Guzu kao brijeg

Tvoje oči plave
kosa poput rosne trave
Sve na svom mjestu stoji
Ko malo dijete me podoji

Dok tebe tako gledam
Za sebe više ne znam
Jer glavom drugom mislim

Po ljetu hlada daješ
Po hladnim zimama griješ
Tvoj dragi to o tebi zbori



PJESMA 1. by Puma

Još te viđam u snovima svojim.
No bez tebe ne živim i ne postojim.
Živim sama i ne mogu se priviknuti na tišinu
imali smo sve, a za sobom si ostavio samo prazninu.



PJESMA 2. by Puma

Dok si još bio tu
Nisam bila najbolja prema tebi.
Sada, ko da mi vraćaš,
Nanosim bol samo sebi.

Žalim što te nema,
Plačem; još tren i ispustit ću zadnji dah
Jer se ne mogu pomiriti s tim
Da si otišao u nepovrat, u zemlju i prah.


PJESMA 3. by Puma

Bilo je lijepo
I taj osjećaj već znaš;
On ode od tebe
A ti mu se još nadaš.

I što onda činiš?
Nad izgubljenom ljubavi cendraš i cviliš,
Zoveš Boga, zoveš njega, neumorno ga tražiš,
Ali njega nema pa se s drugima snalaziš,
Nastavljaš sa životom, a ni ne znaš da živiš
I više nikoga na svijetu ne šljiviš.
Ostaješ sama, tuguješ,
Zbog nekog neznanca gubiš glavu, luduješ,
Žališ za prošlim vremenom, plačeš nad samom sobom,
A ni ne znaš da i on isto tako pati za tobom.
:)=