Psychokiller
15.01.2007., ponedjeljak
Prokrastinacija
|
Nisam već dugo vremena ništa napisao na ovom blogu. Razlozi su bili razni, ali možda i najznačajniji što nisam našao ništa inspirativno za napisati, a neke teme o kojima bih želio nešto pisati mi izgledaju prekompleksne za "samo-tako" piskaranje, tj. zahtjevale bi puno više angažmana s moje strane. Tako da sam to odgodio za neka druga vremena. Tema o kojoj ovdje pišem, vezana je uz odgađanje. Pojam iz naslova, prokrastinacija, iako zvuči poput neke opasne bolesti ili složenog kirurškog postupka, zapravo znači odgađanje, odugovlačenje vlastitih obveza bez nekog posebnog objektivnog opravdanja. To je kad znamo da je nešto najbolje napreviti ili započeti sada, ali to ipak ne učinimo (dakako ne iz nekih objektivnih razloga). Obično se procjenjuje kako 15-20% opće populacije barem povremeno ima problema s prokrastinacijom, dok su neka istraživanja utvrdila da više od 50% studenata katkada prokrastinira. To je, dakle, nešto što katkada svi radimo, svi znamo za situacije kad nam se nešto baš neda napraviti iako znamo da nas to kad-tad čeka. Naravno, pretjerivanje u prokrastiniranju nam može u dobroj mjeri otežati život, utjecati na gubitak radnog mjesta, odnos s prijateljima i obitelji itd. Katkada je prokrastiniranje znak nekog dubljeg mentalnog poremećaja, primjerice anksioznog poremećaja. S prokrastinacijom povezano je smanjeno samopouzdanje (uvjerenje da se obveza ne može izvršiti na zadovoljavajući način), averzija prema obvezi, impulsivnost, distraktibilnost (osjetljivost na remećenje pozornosti) i stupanj motivacije, karakteristike ličnosti i td. Nije naravno svejedno i o kakvoj se obvezi radi. Primjerice s odgodom plaćanja računa može u većoj mjeri biti povezana impulsivnost, dok kod odgađanja odlaska liječniku u igri može u većoj mjeri biti anksioznost. Uz prokrastinaciju se često povezuje perfekcionizam i dosta se često ističe ta veza (osobito u self-help literaturi). Istraživanja pokazuju kako ta veza i nije baš izravna. Neki perfekcionisti, naprotiv prokrastiniraju rjeđe od prosjeka i više brinu o obvezama. U zadnje vrijeme se kao glavni "krivac" za prokrastinaciju ističe impulsivnost. U dilemi "platiti račun ili kupiti novi mobitel", prokrastinatori često donose impulsivnu odluku i kupe mobitel. "Račun ću platiti idući mjesec", kažu. Neki stručnjaci svrstavaju prokrastinatore u dva tipa: Opušteni prokrastinatori se usmjeravaju na druge obveze i sfere života. Propuštene obveze ih ne brinu previše. Napeti prokrastinatori se obično osjećaju preplavljeni obvezama . Osjećaju nedostatak energije i sposobnosti za izvršavanje obveza. Neka istraživanja pokazuju kako je kod prokrastinatora smanjena aktivnost nekih dijelova prefrontalnog dijela kore velikog mozga. U tom dijelu mozga postoje neuralni krugovi koji sprečavaju pretjerano ometanje funkcija planiranja i djelovanja od strane vanjskih podražaja. Kod kroničnih prokrastinatora utvrdila se smanjena aktivnost tog dijela kore mozga, što dopušta upliv podražajima "sa strane" koji ometaju normalan tok planiranja i djelovanja. Slična je neaktivnost tog dijela mozga nađena i kod osoba s ADHD-om. Ekipa sveučilišta u Calgaryu glasi za vodeće stručnjake za prokrastinaciji. Utvrdili su i matematički model prokrastinacije koji se da izraziti jednadžbom: Preferencija za djelovanje = Očekivani uspjeh x Vrijednost ishoda izvršene obveze / Vrijeme čekanja na "nagradu" x Osjetljivost za odgodu Iako nekome može izgledati trivijalan, problem prokrastinacije je nešto s čime mnogi imaju problema, a nije zanemariv i društveni i ekonomski aspekt prokrastinacije. Terapija kroničnih prokrastinatora se uglavnom svodi na psihoterapiju, eventualno uz pomoć medikamenata. Za "one koji žele znati više" tu je link ekipe stručnjaka iz Calgarya, http://www.procrastinus.com/. Na njihovim stranicama, osim što možete saznati više o prokrastinaciji, možete i sami popuniti upitnik i saznati koliko ste skloni prokrastinaciji. (nažalost neki dijelovi upitnika ne rade s Firefox preglednikom) |
