love4dogs

18.07.2007., srijeda

Newfoundland

KODAK ZEMLJA PORIJEKLA : Canada VISINA Prosječna visina u grebenu za odrasle mužjake iznosi 71 cm, a za odrasle ženke 66 cm. TEŽINA Prosječna težina iznosi 68 kg za mužjake i 54 kg za ženke. Visoki psi su poželjni, ali im se ne daje prednost pred simetrijom, općom skladnom i snažnom građom, kao i korektnim kretanjem. Jedna od prvih namjena Newfoundland psa je bila vuča teškog tereta ali prvenstveno rad u vodi. Pomagali su ribarima pri izvlačenju mreža iz mora i radeći taj posao pokazali su se kao izvrsni čuvari u vodi, došao je do izražaja njihov instinkt spasioca. U tim uvjetima se uobličio karakter ove rase i ljudi su sa oduševljenjem odgajali ovog plemenitog, hrabrog i inteligentnog psa. Njegov instinkt spasioca treba usmjeriti obukom da bi shvatio da svako kupanje ne znaci i utapanje. To je jace od njega ali sa vježbom taj nagon se može obuzdati i dobićemo psa uz kojeg smo stopostotno sigurni u vodi. Idealan je porodični pas zbog svoje uravnotežene i stabilne naravi, može živjeti bez problema sa drugim psima pa i sa malim rasama prema kojima je posebno nježan i pažljiv. To je pas koji je najsretniji u blizini svog gospodara i veoma teško podnosi odvajanje pa makar i na kratko. Veoma teško podnosi vrućine i zbog toga u vrelim ljetnim danima moramo posebno obratiti pažnju da mu osiguramo dovoljno hlada i svježe vode. Zima je njegovo godišnje doba kad pokazuje svu svoju energiju. Ako stalno boravi na otvorenom uopće mu nije potrebna klasična kućica jer voli spavati na hladnoći i ne rijetko se desi da ujutro u dvorištu osvane velika hrpa snijega a ispod nje u dubokom snu spava ovaj prekrasni div. Kao štene jede mnogo i često sve do završetka intenzivnog rasta kada mu se količina hrane smanjuje da ne bi dobio visak kilograma sto može biti pogubno jer je sklon displaziji i srčanim oboljenjima. Održavanje dlake zahtjeva redovno četkanje najmanje dva puta tjedno, a u vrijeme linjanja svakodnevno izvlačenje poddlake i skidanje vidljive nečistoće. Štene treba u najranijoj mladosti učiti na četku i češalj a po mogućnosti i na profesionalni fen za pse, čija je uloga u održavanju dugodlakih pasa veoma velika. Pošto nije preporučljivo često kupanje šamponima jer se tako skida prirodna zaštita dlake i kože, koristi se fen koji fantastično očisti dlaku, očisti apsolutno svu prašinu i dlaka postaje besprijekorno cista i blistava. Standardom nije propisano sisanje ali je uobičajeno oblikovanje dlake na usima, glavi, prsima i nogama da bi pas izgledao uredno. Ovaj gorostas je jedan od rijetkih autohtonih pasa sjeverno-američkog kontinenta. Oko 1700.g., obučen od strane ribara, vukao je ka obali teške mreže pune ribe. Oko 1880.g. povjereno mu je cak i raznošenje poste između različitih aglomeracija otoka. Pas je doveden u Veliku Britaniju od strane ribara koji su lovili bakalare. Jedan Newfoundland sa otoka Elbe je po jednoj prici, spasio Napoleona od davljenja. Može da pliva satima po najhladnijim vodama. Veliki je prijatelj djece na koju pazi poput savjesne dadilje. Teško podnosi vrućinu, prezire da bude zatvoren i teško podnosi da bude odvojen od svojih gospodara. OPĆI IZGLED Proporcionalno građen pas koji impresionira snagom i velikom okretnošću. Masivnog kostura ali ne odaje utisak težine ili neaktivnosti. Plemenit, veličanstven i snažan VAŽNE PROPORCIJE Dužina tijela od grebena do korjena repa veća je od visine tijela u grebenu.Tijelo je kompaktno.Kod ženski tijelo može biti malo duže i elegantnije nego kod mužjaka.Razmak od grebena do donje linije prsnog koša je malo veći od razmaka između donje linije prsnog koša i tla. PONAŠANJE/TEMPERAMENT Izražaj je blag i dobroćudan.Ovaj dostojanstven,veseo pas poznat je po svojoj poslovičnoj nježnosti i vedrini TIJELO U potpunosti masivan kostur. Gledano sa strane tijelo je duboko i dijeluje puno energije. Gornja linije-Ravna i čvrsta od grebena do sapi. Leđa-Široka. Sapi-Široke, koso položene pod kutom od 30°. Prsa-Široka, puna i duboka, s dobro zasvođenim rebrima. Donja linija-Gotovo ravna, bez uvučenosti. REP Rep služi kao kormimlo kad pas pliva, pa je zato snažan i širok pri korijenu. Kad pas stoji rep je u visećem položaju osim, možda, blago zavijenog vrha repa. Dostiže do ili malo ispod skočenog zgloba. U kretanju ili kad je pas uzbuđen rep je nošen vodoravno s blagim savijanjem prema gore, ali nikada nije savijen potpuno prema leđima niti nošen među nogama. UDOVI Prednji udovi: Prednje noge su ravne i paralelne u hodu i laganom kasu. Lopatice-Plećke mišićave, lopatice dobro koso položene. Laktovi-Priljubljeni uz prsni koš. Došaplje-Blago koso položeno. Prednje šape-Velike i u skladu s veličinom tijela, zaobljene, zatvorene, s čvrstim, kompaktnim prstima. Prisutne plivaće kožice Stražnji udovi: Veliki pritisak potreban za vuču teških tereta, plivanje ili učinkovito prelaženje velikih razdaljina, daju stražnji udovi, pa je građa stražnjeg dijela newfoundlandera od primarne važnosti. Križa susnažna, široka i dugačka. Bedra -Široka i mišićava. Koljena-Dobro podvijena, ali ne prejako, kako pas nebi djelovao kao da puzi. Podkoljenice-Snažne i prilično dugačke. Došaplja-Relativno kratka, nisko spuštena, razmaknuta i međusobno paralelna, ne izvrću se niti ne uvrću. Stražnje noge-Čvrste i zbijene. Čaporke, ukoliko postoje, treba ukloniti. HOD Newfoundlander se kreće s dobrim iskorakom prednjih i stražnjih potiskom stražnjih nogu, odajući dojam snažnog kretanja bez napora. Blago njihanje leđa je prirodno. Kako se brzina povećava pas približava šape u kretanju, dok leđna linija ostaje ravna. DLAKA Dlaka-Ima dvostruku vodootpornu dlaku. Vajnska dlaka je umjereno dugačka i ravna, bez kovrči. Dozvoljena j eblaga valovitost. Unutarnja dlaka j mekana i gusta, gušća zimi nego ljeti, ali uvijek u određenoj mjeri prisutna na sapima i prsima. Dlaka po glavi, ušima i njušci je kratka i fine građe. Prednje i stražnje noge imaju zastavice. Rep je u potpunosti prekriven dlakom, koja ipak ne tvori perjanicu.Trimanje i šišanje ne treba poticati pri ocijenjivanju. BOJA Boja - crna, crno-bijela i smeđa. Crna: Tradicionalna boja je crna.Boja treba biti što više ujednačena, ali blagi preljev od izloženosti suncu je dozvoljen. Bijele oznake na prsima, nožnim prstima i/ili vrhu repa su dozvoljene. Crno-bijela: Ovaj varijetet ima povijesno značenje za pasminu. Poželjni raspored oznaka je crna glava s cijenjenom bijelom lisom koja se širi do njuške, crno sedlo simetričnog oblika, crne sapi i crni gornji dio repa.Ostali dijelovi mogu biti bijele boje sa što manje šarenila. Smeđa: Smeđa boja može biti u nijansama od čokoladne do brončano smeđe. Bijele oznake na prsima, nažnim prstima i/ili vrhu repa su dozvoljene. Napomena: Mužjaci moraju imati dva testisa normalnog izgleda potpuno spuštena u skrotum. Ima mnogo hipoteza o porijeklu ove rase. Neki tvrde da se radi o rasi koja potiče od nordijskih pasa uvezenih na Newfoundland u 17.vijeku. Drugi misle da je to britanska rasa nastala u 18.vijeku kada je otok Newfoundland postalo engleski posjed, tada su uvezeni potomci tibetskog mastifa koji su ukrštani sa Newfoundlanddomaćim psima. Pristalice treće hipoteze smatraju da je Newfoundlandski pas nastao od labrador retrivera, bilo zbog sličnosti između ovih dviju rasa, bilo zbog toga sto su obale Newfoundlanda vrlo blizu, pa se ne isključuje mogućnost da je labrador, odličan plivač, preplivao moreuz Bel-Ajl ili je pješice prešao kad je more smrznuto.Jedna od hipoteza je da je Newfoundlandski pas nastao ukrštanjem domaćih pasa i velikog crnog psa kojeg su u periodu nakon 1100.godine doveli na otok Vikinzi. , a dolaskom i naseljavanjem evropskih ribara stižu i mnoge druge rase koje formiraju ovu rasu. Koja god od ovih teza da je ispravna bitno je da je nastala rasa sposobna podnijeti surove uvjete otočke klime koja uslijed miješanja polarne i golfske morske struje obiluje jakim vjetrovima i maglama.Prva namjena im je bila vuča teškog tereta ali i rad u vodi. Pomagali su ribarima kod izvlačenja mreža iz mora ili su izvlačili drvene trupce iz sume nakon sječe. U početku su to bili isključivo crno bijeli psi koji su stekli i veliku popularnost u Engleskoj. U tome su veliku ulogu odigrale slike poznatog slikara Edwina Landseera. Slavi ove rase pridonio je i pjesnik lord Byron koji ih je cesto spominjao u svojim djelima. Na kontinent su stigli u 18 stoljeću i to kako se zna u Njemačku. Do polovine 19 st. pretežno su uzgajani crno bijeli psi koji su dostizali visinu i do 90 cm. Kako je rasa postajala sve popularnija to se sve vise osjećao manjak tih pasa na izvornom otoku te su počeli uzgajati a i izvoziti i jednobojne tamne i niže pse. Može se zaključiti kako su ta dva tipa iz tog doba različitog porijekla i u početku su se jako razlikovali ali su se s vremenom razlike među njima istopile i nestale a ostali su psi ujednačenog današnjeg izgleda.

15.07.2007., nedjelja

Tibetski terijer (Tibetan Terrier)

ZEMLJA PORIJEKLA: Tibet PATRONAGE: Velika Britanija UPORABA : Pas za pratnju Klasifikacija FCI: Grupa 9 - Psi za pratnju i razonodu, Sekcija 5 - Tibetanski psi Tibetanski terijer je pasmina srednje veličine i izgleda više kao ovčarski pas nego kao terijer.Tijelo je kvadratnog okvira, a glava ne preširoka, blagog luka čela sa kojeg pada bogata, izrazito duga dlaka preko očiju i obraza. Obrazi su nježno zaobljeni. Donja čeljust je obrasla bradom, a stop je izražen (prijelaz između nosa i čela). Uške su viseće, no ne padaju sasvim blizu glavi, oblika slova V. Posebna karakteristika su njegove šape: jako su velike, zaobljene i ravne, bogate dugom dlakom izmedju prsta, čineći prepoznatljiv oblik "snježne cipele". Tibetanski terijer je pas starih naroda sa krova svijeta.Spada u najstarije pasmine što dokazuju arheološki nalazi i materijalni dokazi u vidu crteža na kojoj su preci ove rase. Crteži i iskopine datiraju iz 3900 god p. n. e.Stvoren je u Tibetanskim manastririma gdje je stoljećima smatran svetom životinjom. Na Tibetu je pored kulturne uloge imao ulogu psa za razonodu.Tibetanski terijer je pasmina srednje veličine, duge dlake koja podsjeća na ljudsku kosu i predstavlja pravi ukras.Dlaka ima dvostruku ulogu – grije ga u hladnim danima i čuva od vrućine tokom ljeta. Voda se niz nju slijeva tako da sebrzo suši.Od malena ga treba učiti na kupanje i češljanje da bi se izbjeglo mršenje dlake Iako mu dlaka prekriva oči, štiteći ih zimi od bjeline snijega i od sunčevih zraka u dugim ljetnim danima, ovaj pas odlično vidi. Nije poželjno njegovu dugu dlaku iznad očiju «hvatati» gumicama je su se njegove oči navikle na polumrak i iznenadno izlaganje svjetlosti može biti opasno.Tibetanski terijer izgleda više kao ovčarski pas nego kao terijer. Izgledom podsjeća na minijaturnog bobteila.Temperamentan je i brz. Odličan je prijatelj. Voli izlete u prirodu, a voli i djecu. Pouzdan je i neustrašiv i lako se upušta usve «nevolje». Jako je emotivan. Raduje se dolasku novog člana u obitelj, bez obzira radilo se to o djetetu ili novom ljubimcu.Tibetanski terijer traži da mu se potpuno posveti pažnja. Može biti i cijeli dan sam kod kuće, ali zato kad se vratite budite spremni nadoknaditi mu to šetnjom, maženjem i igrom. Tibetski terijer se održao kroz stoljeća, preživjevši tibetsku nepovoljnu klimu i težak teren. Pasmina je razvila dvostruku dlaku, kompaktnu veličinu, jedinstvena stopala i veliku okretnost. To je pas srednje veličine, pola lubanje čini glava, a pola njuška, mjereno od vrha nosa i od kuta oka do vrha glave. Gledano sprijeda, oči su mu u sredini glave, kao što su i ljudske. Dlaka mu je vrlo gusta, snažne je građe, s kitnjastim repom uvijenim prema gore tako da mu pada preko leđa. Kada se gleda sa strane, dobrih je proporcija, kompaktan i ravnog držanja. Oči moraju biti tamne i široko razmaknute, rubovi očiju moraju biti tamni. Vrat je proporcionalan u odnosu na glavu i tijelo. Prsa i noge moraju biti jako obrasle dlakom. Ramena moraju biti u blagom nagibu, mišićava i zabačena unazad. Noge su ravne i jake kada se gledaju sprijeda. Upravo stopala čine tibetskog terijera jedinstvenim - ona su velika, plosnata i okrugla tako da izgledaju poput čižmica za snijeg. Stražnje noge su gusto obrasle dlakom i malo dulje od prednjih. Zglobovi su postavljeni nisko i nisu usmjereni ni prema unutra ni prema van. Tibetski terijer ima dug i lagan korak s dobrim dosegom sprijeda i pokretljivošću otraga što mu omogućava potpuno istezanje. Dok hoda, stražnje noge ne smiju ići niti unutra niti prema van, a prednje noge se moraju kretati u istoj ravnini, isto tako i dok trči. To je vrlo brz pas koji se bez problema može svrstati u skupinu najbržih pasmina. Dlaka je dvostruka, ispod je mekana i vunasta, a izvana je ili valovita ili ravna, nikada kovrčava. Dlaka ne smije visiti do poda, ispod prsa se mora vidjeti dio praznog prostora. Boja dlake je također jedinstvena u svijetu pasa - prisutne su sve boje i njihove kombinacije s tim da se nijednoj boji ili kombinaciji ne daje prednost. Težina tibetskog terijera se kreće od 8 - 14 kg, dok je idealna visina između 35,6 - 40,6 cm, no tolerira se do 43 cm za mužjake, ženke su nešto niže. Visina manja od 33 cm i veća od 43 cm se smatra greškom. Genetski se radi o prilično zdravim i otpornim psima, te je možda interesantno spomenuti da spadaju među najdugovječnije pasmine. Dobri su penjači, te postoje fotografije tibetskih terijera koji sjede na ogradama ili drveću što je zacijelo posljedica njihovog prirodnog naslijeđa. Izrazito su osjetljivi na buhe budući da na nadmorskim visinama na kojima su živjeli u Tibetu, buhe ne mogu živjeti i stoga nisu razvili otpornost na njih. Tibetski terijeri su šarmantna mala stvorenja s naglašenom osobnošću koju itekako koriste do određene granice. Osobno ih ne bi preporučila nekome tko nema apsolutno nikakvog iskustva sa psima budući da u njihovom odgoju treba biti jako dosljedan jer se vrlo lako može desiti da na kraju neiskusna osoba kod kuće ima malog tiranina. Radi o obiteljskom psu koji voli djecu i druge predstavnike ne samo pasa već i ostalih životinjica poput mačaka, ptica, glodavaca.... beskrajno su znatiželjni i stalno moraju nadgledati što se zbiva oko njih. Ponekad znaju biti izrazito tvrdoglavi. Tibetski terijer definitivno nije pas koji će samo sjediti negdje u pozadini, iako se bez problema može prilagoditi navikama i rasporedu vlasnika. Voli biti u društvu, bilo ljudi bilo drugih životinja. Rođeni su zabavljači, te su izrazito aktivni. Zbog svoje pokretljivosti je jako dobar izbor za agility. Nije ih teško odgojiti, brzo uče, no treba im se nametnuti kao vođa jer su poprilično neovisni i vole razmišljati svojom glavicom. Tibetski terijer se smatra i prethodnikom pulija (mađarski ovčar) koji je poznat kao jedna od najinteligentnijih pasmina u svijetu, te jedan od najboljih pasa čuvara koji postoje. Njega dlake oduzima dosta vremena osobito ukoliko se radi o izložbenom psu. Bilo bi idealno kada bi vlasnik tibetskog terijera dnevno posvetio barem 10 minuta njezi dlake.Kada su mali ne liče na ništa što bi moglo asocirati na nekakvu čistokrvnu pasminu, naprotiv idealni izraz za štene tibetskog terijera je švrčo i to mu savršeno pristaje. U dobi od 5-6 mjeseci su u onoj žestokoj fazi odrastanja tako da onda još manje liče na nešto - nogati, mršavi, često neusklađeni, ogromnih šapa koje kao da nisu njihove, s šiškicama do pola očiju i blesavog pogleda. Sam naziv pasmine kaže da su to psi s Tibeta, radi se o jednoj od najstarijih pasmina na svijetu. Uzgojili su ih lame kao i neke druge tibetske pasmine poput Tibetskog španijela, te su bili vrlo cjenjeni. Govorilo se da su te dvije pasmine uzgojene kako bi "radile" zajedno ý to bi otprilike išlo ovakoý.tibetski španijel bi svojim visokim lajanjem alarmirao prvi, tada bi tibetski terijer zauzeo čuvarsku poziciju, provjerio što se događa i alarmirao dubljim lajanjemý..Ovisno o prilici, lame su na putovanjima sa sobom vodili tibetskog terijera kao srećonošu. Obzirom na klimatske prilike Tibeta hladno, vjetrovito, s puno kamenjaýtibetski terijeri imaju dosta podlake, dlaka im štiti područja očiju, ušiju, glave i vrata. Imaju dobro odlakani rep. Srednje su veličine, dlaka je duga, no ne do poda. Stražnje noge su im dulje nego prednje, te su stoga dobri penjači.

05.07.2007., četvrtak

Koker Španijel

Engleski Koker Španijel Prvi podaci o postojanju španijela dolaze iz opisa Gastona Fibusa (Gaston Phebus) u 14-om vijeku. Bez obzira na to, tek je 500 godina kasnije, engleski su španijeli podijeljeni u 7 rasa: Klamber, Suseks, Velški Springer, Engleski Springer, Poljski (Field), Irski Vodeni (Water), i Koker. Sve ove rase su nastale od španijelske vrste pasa uvedenih u Englesku puno vijekova prije. Koker i Springer su razvijeni zajedno, sa jednom razlikom, veličinom. Ova ih je osobina razlikovala sve do 1892. kada je Kinološki Savez Engleske (Kennel Club of England) priznao ih kao različite rase. Kasnije, u 1940-im, Američki i Kanadski kinološki savez je priznao Engleskog Koker Španijela kao posebnu vrstu u odnosu na Američkog Koker Španijela. Ime Koker (Cocker) dolazi od engleske riječi woodcock. Za lov ove ptice su kokeri prvobitno i bili uzgajani. Kokeri su generalno dobri u lovu pernate divljači. Dobri su u aportu, i u lovu po nepristupačnim ili teško pristupačnim terenima. Danas, Engleski Koker Španijel se češće koristi kao pas za druženje, zbog prirodno dobrog karaktera. Ono po čemu je ova rasa prilično poznata i talentirana su sljedeće stvari: praćenje traga, lov, aport (dobavljanje), motrenje, agilnost i natjecanj poslušnosti. Ovi koker španijeli su veseli, dobroćudni, inteligentni, krotki, privrženi i živahni,je radni psi, paprenog karaktera koji vole rad i aktivnost - iako su veoma tvrdoglavi i proždrljiv pa su često skloni debljanju. Imaju dobar njuh i zaljubljeni su u vodu. Engleski Koker Španijel je budan, kompaktno građen pas, srednje veličine sa dugim ušima koje sežu do vrha nosa. Pas je snažan i lijepo građenog tijela, ali nikako nije grub. Gornja linija lubanje je (skoro) paralelna sa gornjom linijom njuške, a njuška je iste dužine kao i lubanja. Crne, ovalne oči bi trebale imati dirljiv ali i inteligentan izraz. Dlaka je srednje dužine. Noge, kao i donja strana tijela su dobro pokrivene dlakom. Vrh njuške je crne ili, eventualno smeđe boje, u zavisnosti od boje dlake. Ova rasa ima jaku vilicu sa makazastim zagrizom. Gornja linija leđa je skoro vodoravna, sa laganim nagibom prema dole od vrata prema korijenu repa. Prsa su razvijena i široka, ali ipak ne previše široka, kako ne bi ugrožavala efikasno kretanje koje ovu vrstu karakterizira. Rep je kupiran, iako se, po novim standardima, zabranjuje kupiranje repa. Šape su zaobljene, nalik na mačije. Postoje dva tipa Engleskog Koker Španijela: poljski (field) i šumski (show). 'Poljski' tip ima kraće i rjeđe krzno. Višebojne kombinacije su prihvatljive, ali na jednobojnim psima, bijele fleke su dopustive samo na prsima. Engleski Koker Španijel je srdačan, energičan, radostan , ljubak i nježan pas. Ovaj živahni pas je izvrstan sa djecom: nježan i uvijek spreman za igru, ali ne trpi puno zadirkivanje. Druželjubiv je sa strancima, umjeren u lajanju i izvršava, sa puno poštovanja, date mu naredbe. Izvanredan je kao pas za druženje. Generalno je ovo vrsta koju treba dosta izvoditi van, iako postoje i rezervirane jedinke. Temperament šroko varira. Neke kuje znaju biti dominantne i ne bi trebale imati ne-dominantne vlasnike. Mužijaci, sa druge strane su mnogo više spremni za suradnju. 'Poljski' tip je možda previše aktivan za dobrog ljubimca. Trening kokera mora biti jako pažljiv, ali ipak strog, pošto je ova vrsta jako osjetljiva, a sa druge strane, nezavisna i inteligentna. Dobro se ponašaju sa mačkama u kući. Prema istraživanju iz 2002 godine, provedenom nad 487 kokera, samo 1% pasa je agresivno na ljude i 2% je agresivno na druge pse. Skupina: VIII. FCI skupina - Retriveri (donosači), dizači divljači (šunjkavci), psi za vodu Zemlja porijekla: Engleska Namjena: Lovački i kućni pas Visina i težina Mužjak Visina: 38-43 cm Težina: 13-16 kg Ženka Visina: 36-41 cm Težina: 12-15 kg Njega: Treba mu pružiti redovitu brigu i čišćenje očiju i ušiju na koje su kokeri posebno osjetljivi. Dlaka engleskih koker španijela može se lako zapetljati ako se redovito ne iščetkava i češlja. Posebnu pažnju iziskuje dlaka između zadnjih i prednjih nogu, te dlaka na ušima. Osim toga treba ih redovito voditi na trimanje pri čemu treba prorijediti dlaku na glavi, ispod ušiju i vratu. Ovisno o kvaliteti dlake treba ih voditi dva do četiri puta godišnje na trimanje. Rep se nosi paralelno s visinom leda i mora se kupirati kada su štenad. Odgoj: To nisu psi za početnike. Izrazito su pametni no i malo tvrdoglavi. To su psi koji su vam vjerni i koji vole provoditi dane u šetnjama, šumi i na livadama ali i također uživati kod kuće. Engleski koker je po prirodi poslušan pas i brzo shvaća što se od njega traži. Treba ga odgajati pažljivo ali dosljedno, jer ako mu sve dopustite, ovaj pas to može iskoristiti. Vježbanje: Općenito su ovi psi zadovoljni ako ih se tri puta dnevno izvodi u šetnju. To međutim ne znači da ne vole biti vani. Najviše ćete ih razveseliti ako ih pustite da trče i plivaju u prirodi. Engleski koker španijel danas se često naziva samo koker i predstavlja jednu od najpopularnijih rasa. Njegove daleke pretke treba tražiti među srednjevjekovnim goničima kao i pretke ostalih španijela i epanjela. Američki Koker Španijel Prvi kokeri su u Ameriku stigli zajedno sa prvim doseljenicima na brodu Mejflauer (Mayflower) 1620. godine. Američki koker je dobiven od Engleskog kokera u 19. vijeku za dobavljanje prepelica i šljuka. Prvobitno odvajanje od engleskih kokera je bilo na osnovu veličine, ali je tokom sljedećih godina razlika rasla iz razloga što su se forsirale različite osobine kod jedne i druge rase. Do 40-tih godina 19. vijeka, američki koker se toliko razlikovao od engleskog da je 1945. godine bilo nemoguće da im se zajedno sudi na izložbi. Poslije ovoga, ove su dvije rase razdvojene i priznate sa posebnim standardima. Kako je ova rasa odgajana za lov, još uvijek posjeduje lovačke instinkte, pa je tako moguće vidjeti ih kao radne pse, ali veoma rijetko.Američki uzgajivaći su selekcijom, rađenom prema estetskim kriterijima dobili psa namijenjenog za društvo.Rasa je priznata 1946. godine, a u Francuskoj se pojavila 1956 godine. U ponašanju ispoljava veliku eleganciju, posebno u hodu koji istće njegova luksuzna dlaka.Uživa u vježbanju i lako ga je naučiti ponašanju kako u predgrađu tako i u kući u gradu.Nije mu potrebna gospodska kuća a bit će sretan u svakoj koja ga prihvati.Jedna od najpopularnijih pasmina u SAD.Sve boje i mješavine boja su dozvoljene, crna, kestenjasta, riđa ili crna sa crvenim oznakama,jednobojna ili dvobojna. Prelijepi španijel sa dugim, obješenim ušima, zaobljenom glavom i obilnom svilenom dlakom srednje dužine. Njuška je široka i duboka sa prostranom čeljusti. Gornja usna je obješena, pokrivajući cijelu donju vilicu. Zubi su snažni i moraju imati makazasti zagriz. Vrh njuške je uvijek crn na crnim psima, ali može biti smeđe boje na ostalim bojama pasa. Oči su oble i postavljene tako da uvijek imaju pogled naprijed. Tijelo je kompaktno, sa kratkim vratom. Gornja linija polako pada prema dole od grebena prema korijenu repa. Prednje noge su prave, dobro koščate. Peti prst na šapama (sa zadnje strane noge, ne dodiruje zemlju) trebaju biti odstranjeni. Boja krzna može biti blijeda mrkožuta, crna ili u nekoj drugoj jednobojnoj varijanti, zatim crna sa paležom (kao kod dobermana i rotvajlera) i višebojna (bijela sa crnim, bijela sa mrkožutom ili crvenom, bijela sa crnom i paležom). Rep je kupiran na 2/5 originalne dužine, pas ga nosi u nivou sa leđima i konstantno je u pokretu. Poljski tip ove rase ima kraće krzno zbog lova u žbunju, a takođe ima i bolji lovački instinkt. Oba tipa američkog kokera su odlični ljubimci. Uvijek spreman za rad i igru, američki koker španijel je jednako dobar kao lovački pas i kao ljubimac. Veseo i osjećajan pas, veliki prijatelj djece uvijek poštujući vlasnikov autoritet. Umiljat, nježan i veseo, što pokazuje neprestanim mahanjem repa. Inteligencija američkog kokera je prosječna. Iako je živahan i razigran pas, potrebno je socijalizirati ga kako bi se izbjegla sramežljivost i povučenost. Kokeri vole ljude i trebaju ih da bi bili sretni. Ponekad ih je teško naučiti kućnim pravilima uključujući i lajanje u kući. U svakom slučaju, većina ih se lako istrenira i većina se dobro slaže sa drugim životinjama. Kako je ovo u svijetu veoma popularna rasa, postoji velika potražnja za ovom rasom, što stvara i mogućnost lošeg odgojnog procesa zbog želje za što većom i boljom zaradom. U ovim slučajevima se pojavljuju jedinke sa lošim karakterom i promjenama raspoloženja, što u kombinaciji sa sramežljivosti, strahom i dominacijom stvara veoma zlog psa. Kod ovakvih slučajeva je moguća pojava agresivnog čuvanja stvari, ljudi, mjesta i bježanja od kuće. Najveći problem kod američkog kokera je glaukom i iščašenje koljena. Manji, odnosno rjeđi problemi su displazija kukova, ektropion i entropion oka, razne alergije, seboreja i slično. U zadnje vrijeme, ipak dosta rijetko se pojavljuje IMHA (Immune Mediated Hemolytic Anemia), skoro uvijek smrtonosna, bez ikakvih znakova, poznat pod imenom tihi ubojica. Američki koker španijel je najmanji član u grupi lovačkih pasa. Ima snažnu, kompaktnu građu, fino isklesanu plemenitu glavu i ukupno je potpuno uravnotežen pas idealne veličine. Stoji dobro uspravljen na ravnim prednjim nogama, pri čemu je leđna linija blago padajuća ka snažnim, primjerno uglovanim, mišićavim zadnjim nogama. To je pas podoban za pozamašnu brzinu sjedinjenu sa velikom izdržljivošću. Prije svega mora biti neusiljen i radostan, zdrav, sveukupno dobro balansiran i u kretanju da pokazuje veliku sklonost ka radu. Životni vijek od 9 do 15 godina Veličina:mužjak 36.5-39 cm, 11-13 kg ženka 33.5-36.5 cm, 11-13 kg

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Linkovi

Super blog,rottweiler Ben
Auto Mopsy
Dogs4ever
Doggies
Tajne pasa
Little, cute, lovely dogs...
Pit bullica Kea
About Dogs
Dog training
Pekinezeri
Ljubimci

Opis bloga

* Na ovom ćete blogu naći nadam se sve što vas zanima o psima

O čemu sam sve pisala:
na dnu strane-UVOD
Japanski španijel
Mops (Pug)
Nešto malo o genetici
Samojed
Sterilizacija i kastracija
Labrador retriver
NJemački ovčarski pas
Godišnji odmor s ljubimcem
Čivava
Zlatni retriver
Bernardinac
Špic
Kinologija
Gordon seter
Škotski ovčar
Pudl
Francuski buldog
Imena za pse
Zapadno Škotski Bijeli Terijer-Westy
Jack Russel Terrier
Hrvatski ovčar
Papillon
Maltezer
Bigl (Beagle)
Bernski planinski pas
Veliki Švicarski planinski pas
Bichon Havanais
Kraljevski gonič medvjeda
Hrtovi
Bokser
Shi-tzu
Jorkširski terijer
Američki stafordski terijer
Američki pit pull terijer
Shar pei
Engleski bulldog
Crni Ruski terijer
Dogo Argentino
American Bandogge Mastif
Pekinezer
Njemačka doga
Epanjel breton
Koker Španijel
Tibetski terijer
Newfoundland
Agility
Puli

Psići

10 pravila tih plemenitih stvorenja
1. Ja živim samo 10-15 godina. Svaka riječ od tebe meni puno znači. Molim te dobro razmisli prije nego me uzmeš i postanem dio tvog života.
,2. Daj mi dovoljno vremena da shvatim što želiš od mene.
3. Vjeruj mi, od toga živim
4. Nikada se ne ljuti na mene i ne kažnjavaj me. Ti imaš svoj posao, svoju zabavu, svoje društvo, a ja imam samo tebe.
5. Molim te ponekad razgovaraj samnom. Iako ne razumijem riječi, poznajem tvoj glas i znam da je on u tim trenutcima namijenjen samo meni.
6. Kako god da se odnosiš prema meni, dobro ili loše ja to nikada ne zaboravljam.
7. Prije nego me udariš pomisli na to da bih te svojom čeljusti lako mogao zgrabiti za ruku i ugristi te, ali ja to nikada ne činim.
8. Prije nego li me izgrdiš, kažeš da sam slab, lijen ili trom razmisli. Možda me muči nepravilna prehrana, možda sam bio predugo na suncu ili mo je oslabilo srce.
9. Brini se za mene i kada ostarim i ti češ jednom biti star.
10. Pripremi me za posljednje trenutke moga života. Nemoj reći da to nemožeš gledati i prepustiti me samome sebi. Znaj da mi je uz tebe sve puno lakše.