love4dogs
27.02.2007., utorak
PEKINEZER (PEKINGESE)-PEKINŠKI DVORSKI PAS
 Podaci o pasmini IZVORNI NAZIV:Pekingese SKUPINA:IX. FCI skupina - Patuljasti psi i psi za pratnju VISINA:u grebenu oko 20cm TEŽINA: Najviše 5 kg NJEGA DLAKE :Zahtjevno VJEŽBANJE :Nije zahtjevno HRANJENJE :Zahtjevno TEMPERAMENT:Odan i osamljenički ZEMLJA PORIJEKLA:Kina NAMJENA:Pas za pratnju NJEGA:Dlaka je gusta i duga, s gustom poddlakom. Dozvoljene su razne boje: crvena, blijedo - žućkasta ili višebojne kombinacije. Najviše je poželjna ravnomjerna raspodjela dvobojne kombinacije. Poželjno je da imaju crnu masku, šare u obliku naočala i crne oznake na ušima. Ovi psi trebaju intenzivnu njegu, na koju ih morate već odmalena naučiti kako se kasnije ne biste "hrvali" s njim. Pogotovo treba obratiti veću pažnju na mjesta na kojima se najbrže i najlakše stvaraju čvorovi: na trbuhu i između šapa. Prije, tijekom ili nakon četkanja možete dlaku posuti s malo pudera. Potrebno je dobro njegovati nabore na licu jer se mogu lako inficirati. Morate rezati suvišne dlake između jastučića na šapama. NARAV:Pekinezeri su privrženi, ali ne i ovisni, plemeniti, izuzetno mili, inteligentni, malo tvrdoglavi i nadmeni, hrabri ali ne previše hrabri kada je riječ o nepoznatim posjetiteljima.Ovisno o stupnju socijalizacije pekinezeri se općenito dobro slažu s drugim životinjama. Ne vole da ih se smeta, zato nisu prikladni za manju djecu.Iako pekinezer ne poštuje nikakva pravila, morate ga naučiti da poštuje bar osnovna pravila kako vam kasije ne bi "plesao po glavi". Najuspješniji način je hvaliti ga kada god nešto dobro učini i ne kazniti ga previše oštro kada nešto pogriješi - "uvrijeđen " pekinezer će se tako i tako na neko vrijeme povući.Nisu ljubitelji dugih šetnji, što je i razumljivo s obzirom na njihov mali rast. Budući da je njihova potreba za kretanjem osrednja, idealni su psi za grad i pogodni za ljude koji su manje sportski orijentirani. Ako nemate dovoljno vremena i energije za njegu njegovog plašta, bolje odaberite neku drugu pasminu Ova rasa je nastala u Kini i prije nekoliko tisuća godina i smatra se za jednu od najstarijih rasa na svijetu. Godine 1860. preneseni su u Englesku.Pekinškog dvorskog psića ne oduševljava vježbanje. Skloniji su dostojanstvenom hodanju i ljenčarenju, stoga su šetnje u prirodi isključene. Ovaj izuzetno luksuzan pas ima jak karakter i traži veliko razumijevanje. Treba napomenuti da je pekinezer iz svoje davne prošlosti sačuvao smisao za salonski konfor i šetnje. Svom gospodaru posvećuje nepodijeljenu ljubav i uzdržan je prema strancima. Predstavlja dobrog i hrabrog zaštitnika koji se zna odbraniti. Dopuštene su sve boje krzna izuzev kestenjaste, a u sličaju kombinacija, svaka boja mora biti izdvojena. Dlaka koja može biti bilo koje nijanse osim bijele i jetrene, duga je i bujna. Treba je redovito i pomno njegovati da bi se postigli zavidni rezultati. EVO I SLIKE:            |
24.02.2007., subota
American Bandogge Mastif
 Bandog točnije Bandogge nije priznata pasmina. Male su šanse da če je ikada priznati. Swinford je bio jedan u nizu stručnjaka koji su htjeli napraviti radnog mastiff'a...ali eto doktor je umro mlad, tako i svi psi za njim... Sam cilj je bio stvoriti psa kojemu je glavna namjena napad na čovjeka. Isto kao sto je dogo ultimativni lovački pas, Tosa i pit borbeni psi...Bandogge je trebao biti ultimativni čuvar vašega dvorišta, skladišta, firme i sl... Visok je 62 do 67 cm,a težak od 45 do 63 kg. Boje Američkog Bandoga su tamno tigraste sve boje koje ima dogo canario ,smeđe pa čak više tamno smeđe,crna koja je rijeđa sa bijelinama na prsima ispod brade ili na nosu ,ali jako malo . Danas postoji čovijek po imenu Joseph Lucero...on je najuspješnije nastavio rad Swinforda...uspio je stvoriti radnoga mastiffa. Njegovi su psi kako ih on zove - vaši tjelohranitelji. Uz to...po rezultatima na testovima, njegovi psi su najopkiji čuvari domova. Oni če uljezu u vašem vrtu biti najgora stvar koja mu se dogodila u životu, a i vjerojatno zadnja stvar koja mu se dogodila. Joseph stvara jedinu pasminu koja služi za napad na ljude...to joj je jedina svrha! Njegovi psi su križani između muškog pit bulla i ženke Napuljskog Mastiffa. Mastiff je zbog čuvarskog nagona koji je jači nego kod bilo kojega drugog psa...pit je zbog okretnosti, brzine, upornosti itd... Karakterno am.bandog je potpuno sportskog karaktera ,dosta se veže za gazdu i saživi sa njim doslovnočcita misli od gospodara i zato se smatra jednom od najboljih bodyguard pasmina ako ne i najboljom.Što se poslušnosti tiče, vrlo su poslušni dovoljan je povišeni ton i to smatra kao kaznu, ,stalno vikati ponavljati iste naredbe u nedogled kao kod nekih lovačkih pasmina kao dogo argentino i sl.ljudi griješe prilikom uzimanja bodyguard pasa jer lovački pas to nije. Americki Bandog je daleko smireniji pas i napada na naredbu ne na svoju prosudbu,osim kod obrane teritorija.Također se veže za vlasnika i oponaša ga u potpunosti,jedina mana mu je što mu promjena vlasnika djeluje pogubno za psihu i to ne može podnijeti pa čak nikada ne prihvati drugog vlasnika, ostane vijeran onom prvom kojeg je izabrao .Također ih je dobro uzeti ranije iz legla. Za kraj...ako ce bandogge ikada biti priznata vrsta...onda če to biti sigurno psi od Josepha Lucera. On ih sada več stvara 17 god i nema namjeru stati, jedini je koji daje sve u razvoj pasmine i jedini je koji zna što želi od psa... EVO SLIKE:         |
17.02.2007., subota
Argentinska Doga-Dogo Argentino
 Ne može zatajiti srodstvo s Njemačkom dogom. Istovremeno taj veliki argentinski pas izgleda poput povećanog i grubog bull terijera. Kupirane uši stoje uspravno ili su malo nagnute. Rep je dug i snažan. Leđa su mišićava, vrat snažan, iako mršav i bez podvaljka. Dlaka je veoma kratka, priljubljena i čvrsta, potpuno je bele boje, dozvoljena je samo mala crna pjega na glavi. Njuška je crna kao i rub priljubljenih usnica. Oči su tamne ili boje lješnjaka. Visina - od 55 do 65 cm, težina - od 35 do 45 kg. O životnoj dobi nema podataka. Prve tri argentinske doge došle su u Evropu 1968. godine i još uvijek su retka pasmina. U Argentini su ih desetljećima koristili za lov na veliku divljač i grabežljive životinje (divlja svinja, puma). Koriste se i kao odlični psi za potrebe policije, carine i vojske. Odlikuje ih izvanredna inteligencija i hrabrost. Neosjetljive su na bolesti. U lovu ima posebno opasnu tehniku ugriza - grize od ispod. Osjetljiva je na oštre zapovijedi i kazne. Treba je odgajati i školovati pomoću motivacije uz puno pohvala i nagrada. Ima odlično razvijeno osjetilo njuha i lako ju je školovati za istraživanje i traganje. Po prirodi je dobrodušna, voli djecu i članove obitelji. Nepovjerljiva je prema strancima i drugim psima. Neuobičajeno je dobar čuvar i nadasve vjerna svome domu. Ne laje puno. Primjerena je samo odlučnim i dosljednim ljudima, koji su dobri poznavatelji pasa. ***Velika knjiga o psima Autor: Ulrich Klever Izdavać: Primula;Opatija, Hr.; Decembar 1995 Prvi Standard Dogo Argentino napisan je 1928. godine od strane dr. Antonia Nores Martinez. U studenom 1947. godine održao je izlaganje o nastajućoj pasmini u lovačkom društvu u Buenos Airesu, nakon čega je časopis "Diana" prvi put publicirao standard pasmine.Budući da se stvaranje pasmine primicalo zacrtanom i ostvarivom cilju, psi su se ujednačili u svojim osobinama, te su stvorene uzgojne linije. Unutar njih obavljala se uzgojna selekcija, a zatim su se linije križale između sebe. Najpoznatije krvne linije, koje su bile međusobno strogo odijeljene, zvale su se "Araucana" i "Guarani" (po imenima lokalnih indijanskih plemena).Godine 1956. tijekom lova, tragično je ubijen Antonio Nores Martinez. Sve napore oko stvaranja pasmine na sebe preuzima njegov brat Augustin. On seli središte uzgoja u Esquel, rub Patagonije na jugu Argentine, te nastavlja selekciju s psima iz La Pampe i San Luisa. Dogo argentino u Cordobi je postao prava rijetkost. Uzgajivačnica "Del chubut" postaje registrirano središte uzgoja, a "Mayoco del Chubut" prvi službeno registrirani dogo argentino. Upravo iz te uzgajivačnice potječu psi koji su začeli neke od najpoznatijih krvnih linija i pasa poput "AGALLAS"-a i "TACO DEL TOTORAL".Službeni standard pasmine dogo argentino, prihvaćen od FCI napisao je dr. Augustin Nores Martinez, po uzoru na Antonijev iz 1928. OPĆI IZGLED Molosoidan tip psa, mezomorfički i makrotalički, u okviru poželjnih proporcija bez gigantskih dimenzija. Pojava skladna i snažna zahvaljujući jakim mišićima, koji se oslikavaju pod čvrstom i elastičnom kožom pripijenom uz tijelo i ne baš mlitavim potkožnim tkivom. Korača mirno ali sigurno, pokazuje svoju inteligenciju i pouzdanost, a svojim pokretima otkriva svoj prirodni i postojano veseli karakter. Nježne i mirne prirode, upadljive bjeline, sa tjelesnom građom koja ga pretvara u pravog atletu. TEMPETRAMENT Veseo i otvoren, pokoran i nakolonjen, ne traži pretjeranu pažnju, uvijek je svjestan svoje snage. Agresivnost je obilježje koje ne smije posjedovati, a koja se mora strogo kontrolirati i ne poticati. Njegov nadmeni stav neprestano ga primorava da se bori za teritoriju sa pripadnicima istog spola, što je za mužjake tipično ponašanje. U slučaju sraza mužjaka dogoa s mužjakom druge pasmine, nikada prvi ne napadaju.Kao lovac, on je pametan, neustrašiv, miran i hrabar.Argentinska doga se u pravilu dobro slaže s djecom unatoč tome što nekada djeluje žestoko. Kontakt s mačkama i drugim kućnim životinjama nije nemoguć, ali se ne preporučuje držati ih zajedno. Ne smijete zaboraviti da je argentinska doga potencijalni lovački pas i da je mačka ili ovca potencijalna lovina. Ako kupite argentinsku dogu kao psa čuvara, mogli biste doživjeti iznenađenje: nisu svi primjerci dobri psi čuvari - primarno su to ipak lovački psi.Oni sigurno nisu za početnike. Iziskiju uravnotežen, dosljedan odgoj pun ljubavi. Treba ge nagraditi kada nešto učini dobro, a kažnjavati samo podizanjem glasa. Suviše strogi odgoj uz zatvaranje u psetarnicu probudio bi agresivne predispozicije ovog psa.Svakodnevno "hodanje oko kvarta" neće ovom psu biti dovoljno. Ovaj pas da bi se dobro osjećao treba redovite i duge šetnje. S obzirom na njihov lovački instinkt i dominantno ponašanju prema drugim psima, argentinska doga mora biti vrlo dobro odgojena da bi bila bez uzice.Dlaka argentinske doge se može održavati bez velikih problema. Za vrijeme linjanja odstranite gumenom četkom otpale dlake. Kandže moraju biti kratke i uši oslobođene suvišnih dlaka. DLAKA Dlaka mora biti jednolična, kratka i oštra. Svilenkasta dlaka je nepoželjna. Prosječne duljine od 1,5 do 2 cm. Promjenljive gustine uvjetovano klimatskim uvjetima. U hladnim klimatskim područjima dlaka je gušća i pruža zaštitu od hladnoće. U toplijim klimatskim područjima ona je rijetka i tanka, otkriva kožu tako da je kožna pigmentacija jasnije vidljiva, a što pak nije mana. Boja dlake je potpuno bijela. Pigmentiranost dlake je dozvoljena samo na glavi i to samo jedna mrlja i to pod uvjetom da ne pokriva više od 10% površine glave. Između dva jednako ocijenjena psa sudac uvijek treba bolje ocijeniti psa koji je bjelji. VISINA/TEŽINA Kod ovih parametara, treba naglasiti dA je kod dogo argentina najvažnija proporcionalnost! Visina u grebenu - mužjaci: 62 - 68 cm - ženke: 60 - 65 cm. Težina - mužjaci: 45 - 60 kg - ženke: 38 - 45 kg. NAPOMENA mužjaci trebaju imati dva testisa spuštena u skratum (mošnje). Prema odredbama HKS-a, da bi psi mogli pristupiti uzgojnom pregledu i biti korišteni u uzgoju moraju obaviti pretrage za displaziju zgloba kuka. Toleriraju se samo stupnjevi A, B, C I D. A EVO I FOTKE:         |
08.02.2007., četvrtak
Crni Ruski terijer (Black Russian Terrier)
 "ODVAŽNI BODYGUARD" Pas čuvar Zemlja porijekla: Rusija Građa: Crni terijeri su psi višeg rasta od prosiječnog. Snažni su, masivne građe i dobro razvijenih mišića. Koža je čvrsta i elastična, bez nabora I podbradka. Mužjaci su visoki od 64-74 cm, a ženke od 64-72 cm Kratka povijest: Pasmina je uzgojena za potrebe bivše ruske vojske, "Crvene armije", s funkcijom psa čuvara vojnih objekata, instalacija isl. Ovaj pas je, zbog svojih izuzetnih obrambenih osobina, danas najučestaliji pas "bodyguard" u svijetu. Relativno mlada pasmina (njeno stvaranje je započeto nakon II. svjetskoga rata, objavljeno je prvi puta 1958. godine, a pasmina je priznata u Rusiji 1981, što znači da je tek nedavno priznata u FCI-ju (1984. godine). Stoga, pasmina je još uvijek relativno nepoznata među ljubiteljima pasa. Dlaka: Gruba, teška, bogata i vrlo gusta. Na njušci ima grube, četinjaste "brkove" iznad gornje usne, te "bradu" ispod donje usne. Iznad očiju ima grube nakostrušene obrve. Na vratu je dlaka dulja i tvori grivu. Isto tako ima dulju dlaku na prednjim i stražnjim nogama. Podlaka je gusta i bogata. Osobine: Crni Ruski Terijer je snažan pas jake koštane i mišićne građe, prilagodljiv svim klimatskim uvjetima. Uporan je, nepovjerljiv prema strancima i lukav. Otporan je i robustan. Jednom dobro odgojen odrastao Crni Ruski Terijer može u šetnji hodati s Vama bez povodnika, kao prijatelj, bez ikakve bojazni da bi mogao učiniti nešto neprimjereno. Naravno, trebate jedino na vrijeme uočiti neprimjerene i opasne pse i ljude koji bi Vam eventualno mogli doći u susret te na vrijeme spriječiti opravdanu obrambenu reakciju. Ipak, vodite na povodniku svojeg Crnog Ruskog Terijera po ulicama i putevima kojima prolazi više ljudi, i to, uz samu zakonsku obvezu, jedino zbog realne opasnosti da samo svojom impozantnom i respektablinom pojavom prestraši 'na smrt' nekog nedužnog prolaznika koji se boji pasa. Vrlo lako bi mogli 'ni krivi ni dužni' završiti na sudu i platiti mu veliku odštetu. Temperament: Vrlo energičan, snažan pas, stabilne naravi ali vrlo živahan, snažnih obrambenih reflekasa. Ispravnije je reći da nije za osobe koje nemaju dovoljno prave ljubavi i odgovornosti prema psu i prema zajednici u kojoj žive te koje nemaju dovoljno volje i vremena za traženje kompetentnih informacija od uzgajivača Crnih Ruskih Terijera kako da odgoje i njeguju svojega BRT-a i ne spriječe ga svojim neznanjem i krivim postupcima da postane izuzetno ugodan član obitelji i sredine u kojoj živi. Za to je pak on nesumnjivo sposoban i u tome ga rijetko koja pasmina može nadmašiti. Naime, Crni Ruski Terijer se jednako dobro može saživjeti sa bučnom obitelji s mnogo djece ili sa dinamičnim sportašem, kao i sa tihim usamljenim penzionerom. On se jednako dobro osjeća u malom stanu kao i u kući s velikom okućnicom, ako mu vlasnik pruži mogućnost jedne zajedničke dulje šetnje dnevno. Naime, čak i vrlo velika okućnica Crnom Ruskom Terijeru neće ništa značiti, ako njegovi ukućani ne šetaju njome zajedno s njim. Susjedi također dobro podnose ovoga psa, jer uglavnom ne laje, a kada zalaje, to je uglavnom u igri s drugim psima ili kratko i duboko zalaje samo iz nekog veoma valjanog razloga. U ozbiljnim situacijama ne laje nego upozoravajuće reži. Osobito ga rado imaju mlade i sredovječne žene koje žive same, jer im s jedne strane pruža snažnu i pouzdanu zaštitu, a s druge mnogo profinjene nježne i privržene ljubavi. Rado ga imaju i očevi koji mnogo izbivaju iz obitelji, jer znaju da je njihova obitelj i imovina 'u sigurnim rukama' budnog, inteligentnog i moćnog člana obitelji. Jedino stariji ljudi, čije su fizičke snage okopnile i koji žive sami, s razlogom se ustručavaju uzeti Crnog Ruskog Terijera. Psi ove pasmine su protektivni, suzdržani su i pružaju otpor prema strancima; lako se prilagođavaju različitim klimatskim uvijetima. Crni Terijer se mora dati školovati. Briga: Nije zahtjevan glede svakodnevnog održavanja. Dovoljno je povremeno pranje, češljanje i četkanje. Aktivnosti: Zahtijeva dnevnu tjelesnu aktivnost. EVO I SLIKE       |
05.02.2007., ponedjeljak
Engleski bulldog
 Skupina: II. FCI skupina - Pinčeri, šnauceri, molosi, mastifi i švicarski planinski psi Zemlja porijekla: Engleska Podrijetlo: Pasmina potječe od starog azijskog mastifa. Do kraja se oblikovala u Velikoj Britaniji. Naziv bulldog nastao je u srednjem vijeku ne samo zbog kršnog izgleda malog bika već i zbog snage kojom se taj agresivni pas suprostavljao bikovima u borbama u arenama.Te su borbe u devetnaestom stoljeću zabranjene. Namjena: Kućni pas Opis: Malen rastom, širok, zbit, i velike, teške glave. Optimalna težina mužjaka je 24 do 25kg, ženke 22 do 23kg. Visina, koja nije utvrđena standardom, kreće se oko 30 do 35cm. Lubanja je široka (što šira, to bolje). Koža, koja prekriva lubanju, treba da bude sva u borama. Gubica je kratka i plosnata; njuška široka i crna; nosnice širom otvorene; gornja usnica ovješena; donja vilica znatno prelazi gornju. Oči su okrugle, dosta razmaknute, vrlo tamne; uši malene i tanke, preklopljene prema nazad, takozvane ružine uši; vrat je savijen, s podvoljkom; rep kratak, nisko nošen; dlaka je kratka i mekana, riđe boje ili bijele, ili bijelo-šarena. Crna boja nije dopuštena. Dlaka: Dlaka je kratka i mekana. Boja je blijedo žuta, crveno smeđa, bijela s puno tamnih pigmenata oko njuške i očiju i bijelo-šarena sa ili bez crne maske. Crna boja nije poželjna. Njega: Za vrijeme linjanja dlaka se engleskog buldoga vrlo lako njeguje gumenom četkom, puno je važnije njegovanje "lica". Poseban oblik nosa i čeljusti zahtijeva izuzetnu brigu pogotovo za vrijeme vrućina, jer može doći do problema s disanjem. Narav: Bistri, spontani, jednostavni i uravnoteženi, nježni i osjećajni, hrabri i inteligentni psi. Imaju smisla za šalu i vrlo su privrženi, vole biti uvijek u blizini svoje obitelji. Odgoj: Općenito je odgoj buldoga zbog njihove nježne naravi skoro nepotreban. Vrlo su osjetljivi na ton glasa i raspoloženja i zato im je potreban ljubazan pristup. Nikako ne smijete biti sauviše strogi prema tim psima. Najbolja odgojna metoda je dosljedno i jasno vodstvo. Socijalno ponašanje: Odlično se slažu s drugim psima i kućnim životinjama. Izvrsni su prijatelji djeci jer su vrlo tolerantni i imaju smisla za šalu. Neki primjerci su izuzetno oprezni, drugi su svačiji prijatelji. Vježbanje: Buldog nije dobar pratilac za duge izlete. Ovom psu je dovoljna šetnja tri puta dnevno "oko kvarta". Ostatak vremena vole provesti najviše u kući u blizini svoje obitelji. Ovi psi su izvrsni za ljude koji se ni sami ne vole suviše kretati. Rado provode vrijeme u dugom izležavanju pokraj nogu svoga vlasnika. Mladi buldozi imaju često potrebu za kretanjem i igrom iako su već iscrpljeni. Stoga treba pripaziti da imaju dovoljno odmora i ograničite im kretanje kako bi se energija usmjerila na izgradnju zdravih kostiju, tetiva i mišića. Vrlo teško podnose vrućinu, pa je za vrućih dana potrebno osigurati im mjesto za izležavanje u hladu. Napomena: Zbog velike glave štenad se teško rađa pa je često potreban carski rez, a mnoge su ženke neplodne. Zbog toga je cijena buldoga visoka. SLIKE:       |
03.02.2007., subota
Shar pei
 Ova rasa postoji u Kini već stoljećima. Prije više od 2000 godina Shar Pei-e su držali farmeri u selima južnih provincija koje su se graničile sa Južnim Kineskim Morem. Iako je Shar Pei uglavnom služio kao čuvar kuce i imanja svoga vlasnika, oni su također korišteni kao čuvari stoke od kradljivaca i kao lovci na divljač poput veprova. Selektivno uzgajani radi svoje inteligencije, snage i ratnički mrkog pogleda, pojava Shar Pei pomagala je i u protjerivanju lopova protiv kojih su farmeri bili u vječitom ratu. Selo Dai Lek, u južnoj kineskoj Kwantung provinciji bilo je nekada poznato kao kockarski raj. Klađenje u borbama pasa bilo je popularni način traćenja vremena, a Shar Pei postao je favorit u kladionicama. Iako su imali snagu, izdržljivost, otpornost i odlučnost, davan im je alkohol i drugi stimulansi prije borbi. Na sreću po ovu rasu, neke pristalice borbi pasa donijeli su sa zapada mastiffe, bulldoge i druge slične rase. Ovi psi korišteni su zbog izopačenog temperamenta i da bi ukrštanjem kao produkt dobili veće, jace i agresivnije pse. Prirodni Shar Pei vise nije bio interesantan u borbama. Kako vise nije bilo potražnje za njim, ova rasa je zanemarena sto je rezultiralo da je broj Shar Pei-a bio u naglom opadanju.Komunistički režim u Kini zadao je gotovo posljednji udarac ovoj rasi kada je nametnuo ogromne poreze na pse 1940. godine. Samo ekstremno bogati ljudi mogli su sebi priuštiti pseće društvo. Psi su bili deklarirani kao dekadentni, buržoazijski luksuz, a uzgoj pasa postao je zabranjen.Kao rezultat ovih pritisaka, desilo se da je u 1950-tim ostalo samo nekoliko primjeraka Shar Peia dinastije Han. Odgajivači i ljubitelji životinja u Makau i Hong Kongu bili su u stanju spasiti i zaštititi tek nekoliko slučajnih primjeraka, no rasa je bila na rubu izumiranja.Koliko blizu su bili ovi psi da izgube borbu za opstanak, objavljeno je u časopisu "Dogs" maja 1971. godine. Ovaj broj imao je članak o rijetkim rasama uključujući i sliku Shar Pei-a opisanog sa: "vjerojatno posljednji primjerak rase". Članak je bio vrlo blizu istini i da ovaj list nije slučajno pao u ruke gospodina Matgo Law-a u Hong Kongu, Shar Pei bi bio zauvijek izgubljen.Matgo Law, mladi, energični Hong Kongski uzgajivač pasa posjedovao je nekoliko Shar Pei-a. On i gospodin Chung Ching, drugi uzgajivač, već su gajili u sebi ideju o operaciji spašavanja ove rase. Oni su se plasili da bi Hong Kong jednog dana mogao postati dio Narodne Republike Kine, te da bi operacija unistenja pasa mogla biti ponovljena u Hong Kongu. Sve je izgledalo beznadežno, dok gospodinu Law-u, čitajući članak iz časopisa "Dogs" nije sinula ideja.Sa tipičnim Hong Kongskim smislom za inteligentno planiranje i još bolju izvedbu, Matgo Law napisao je pismo i poslao ga Margaret Fansworth, editorki časopisa "Dogs". U svom pismu Law je opisao njihove planove i dodao slike nekoliko Shar Pei-a koje su oni bili u mogućnosti spasiti. Završio je pismo vapajem za pomoć i suradnju od strane USA zainteresiranih uzgajivača. Publikacija ovog pisma u aprilu 1973. lansirala je Shar Pei-a daleko od izumiranja i mogućeg pomilovanja, ka zvijezdama . Više od 200 pisama nestrpljivih budućih vlasnika pristiglo je na adresu časopisa, no samo mali broj sretnika dobio je štene par mjeseci poslije objavljivanja članka. Matgo Law uspio je pronaći još nekoliko pasa u Makau i Taivanu, te su Američki entuzijasti počeli dobivati štenad od njega. U roku od nekoliko godina Shar Pei je mogao zaboraviti na samrtni oproštaj. Uzgajivačnice su postojale širom Amerike, a danas je ta rasa voljena i uzgajana širom svijeta. Kada su ga veterinari vidjeli po prvi put, ocjenjivali su ga kao divlje, egzotično stvorenje. Ako ni zbog čega drugog, a ono zbog interesa čitatelja, veterinarski časopisi objavljivali su nešto o njima u gotovo svakom broju, odajući utisak na taj način da je ovo rasa sa mnogo problema sa zdravljem i ponašanjem. Bilo je interesantno pisati o nečemu novom, a ne ponavljati priće o istim rasama, kao godinama unazad.I na kraju još jedna zanimljivost, 1978. godine, Shar Pei je u Guinusovoj Knjizi Rekorda imao neslavno prvo mjesto kao najrjeđa rasa pasa. O pasmini Shar Pei je povučen, rezerviran, ponosan i u suštini veoma ne zavisan pas, što ponekad odbija potencijalne vlasnike. No, usprkos tome, Shar Pei voli sve i svakoga . Teško je generalno govoriti o temperamentu, jer on za svakog psa ovisi od mnogo uvjeta, okoline, načina života, vlasnika.Za ovu rasu se kaže da je veoma mila i posvećena svojoj obitelji. Shar Pei često se opisuju kao "ljudi psi", jer ce radije biti u ljudskom društvu nego u društvu drugih pasa. Njihova visoka inteligencija moguće da doprinosi ovome, te su u stanju ocijeniti da smo im u mogućnosti pružiti više kreativne igre.No, sasvim je moguće da oni jednostavno preferiraju ljubav i pažnju svog vlasnika. Većina Shar Pei-a če biti uz svog gospodara kad god je to moguće. Oni za vlasnika imaju nevjerojatno razumijevanje, tako da se čini da ponekad čitaju misli . Naravno, ovo koriste kad je moguće i za male manipulacije vlasnikom, te bi vlasnik trebao biti bar nešto inteligentniji od svog psa da ih prozre . Shar Pei,Tko ga jednom vidi zapamti ga zauvijek. Pas ima opuštenu, vrlo naboranu kožu na glavi i to posebno mužjak. Nakon osmog mjeseca koža se malo napne. Nije dobro ako ima previše bora. Na glavi je debela njuška, oči su malene i skoro sakrivene u kožnoj bori, čeono koljeno je neizraženo. Shar Pei podsjeća na morža bez brkova. Uši su kratke i trokutaste, jezik plavo crne ili plavo crvene boje. Može imati kratak rep (kao da je kupiran), srednje dug ili savijen. Dlaka je strunasta ili četkasta, priljubljena ili strši, duga 2,5 cm. Uvijek je jednobojan. Visina od 45 do 50 cm, težina do 24 kg. Shar Pei je bio poznat kao kineski borbeni pas. Uzgajan je za borbe pasa pa zato ima kratke uši, krzno s otpornom dlakom i nazad okrenute očnjake. Za borbe su ga odgajali još od rane mladosti. Po prirodi je uravnotežen, suzdržan i nepouzdan, kao i njegov dugodlaki daljnji rođak chau-chau. Prema članovima svojeg čopora je ljubazan i susretljiv.Ostavlja žalostan dojam, drži se ozbiljno iako je veseo i uvijek spreman na igru ako se s njim dobro postupa. Dobar je čuvar. Crne je do smeđe sive boje, zastrašujućeg izgleda. Može biti smeđe ili boje srne.Uz ranu socijalizaciju i uspostavljanje pravilne hijerarhije, ovakav pas je fantastičan prijatelj svom vlasniku. Međusobno razumijevanje izrasta u pravu ljubav u kojoj verbalna komunikacija izgleda nepotrebna.Prirodno su veoma čisti i veoma ih je lako naučiti gdje je mjesto za vršenje nužde. Čak i ako imaju svoje dvorište, vise vole kakicu ostaviti negdje vani, a svoj teren imati čistim. Izuzetno su dominantni i zaštitnici po prirodi, te če se veoma teško slagati sa psima kod kojih otkriju imalo želje za dominacijom. Ženke su čak i dominantnije od mužjaka i idealna kombinacija bi bila imati par. Više pasa če svakako stvarati nevolje vlasniku i upadati u stalne sukobe. Kao i kod nekih drugih rasa koje su uzgajane za borbe, njihova vilica se prilikom ugriza prosto zaključa i teško ih je rastaviti kada/ako se posvađaju.Rana socijalizacija je od izuzetne važnosti za Shar Pei-a, kako sa ljudima, tako i sa psima drugih rasa. Ukoliko se ona zanemari, Shar Pei može postati ekstremno/pretjerano zaštitnički raspoložen prema svojim vlasnicima i imanju. I EVO SLIKE:           |
