years from now...

četvrtak, 30.12.2010.

iz ove stvari vrišti ''summer roadtrip friends vacation sun sun sun +30 degrees Celsius'', ali nema veze što trenutno živimo prosinac na samom kraju. ovaj doživljaj si želim u 2011-oj. stupnjevi celzijevi opcionalni. ne planiram putovati samo ljeti.



ne znam kako vi, ali ja sam odlučila vraški se požuriti završiti neke stvari u ovih par dana što mi je preostalo, jer nisam spremna vući sve i svašta od obaveza u 2011-u. godina je bila toliko naporna i iscrpljujuća, ponajviše za srce, da nisam spremna opterećivati ga zajedno s mozgom odmah od 1.1.

zbilja, kad pogledam unatrag, koliko god ja bila kul sa svim lošim stvarima koje su me ranile, koliko god istovremeno bila pozitivka izmotavajući se sa svim ostalim događajima i doživljajima da ne mislim na to što me ranilo, voditi simultano ove dvije taktike....iscrpilo bi svakog generala do najkrajnjijih granica.

s malom tugicom u srcu obznanjujem kako su mi propali i oni planovi koje bi netko drugi smatrao najgorom opcijom i molio boga da propadnu.
ništa od pidžamice, ništa od dekice, ništa od televizijskog novogodišnjeg programa, ništa od ćorkice. hello šljokice, hello štiklice, hello cugica i klopica, hello razmazana šminka, razbarušena frizura i promili u krvi u 6am.

ovak' malo :pokazujeprstimadvocentimetarskuudaljenost: sam se tome poveselila, jer zbilja ću dušu ostaviti u tom klubu i i don't give a damn što oni imaju jedno drugo, pogotovo u ponoć na Novu godinu. i don't give a damn in general, ali točno znam da bi mi ta misao proletila glavom da samujem pred tv-om sa svojim debelim čupavim mačkom.

još uvijek volim OneTreeHill. bez obzira što se od 6. sezone sve počelo osipati. truth to be told, nisam ni 6. odgledala do kraja, a kamoli da ulovim korak sa svim ostalim. ali hoću. čisto iz znatiželje. svojevremeno su mi epizode iz sezone u sezonu bile neiscrpan izvor jako dobre glazbe. i još uvijek jesu. i odgledat ću sve preostale epizode upravo iz tog razloga. ima nečeg u tome kada se glazba i scenarij poklope. i wished music played during the epic moments of my life. not just in OneTreeHill.

želim vam sretnu novu. cijelu.
želim vam dobro zdravlje.
želim vam da ne upirete k'o mutavi u ono što ne možete promjeniti.
a da budete svjesni onoga što možete.
želim vam mudrost da jedno od drugog dobro razlikujete i da na vrijeme na sve odreagirate.

a psawyer ide pripremiti teren za 2011-u.

| 01:43 | Komentari (11) | On/Off | Print | # |

zabavna su jutra kada se budim ovako. ili sam u najmanjoj mjeri tako smotana. ovih dana se budim ovako. bez mamurluka. i zabavno je ponekad jurcati od jutra. 00:58 - 01:57

nije zabavno kada se ovako loše osjećam. ali ponekad se povlačim i ližem rane. a da nitko ne zna. 06:18 - 06:44

nikad mu nisam rekla da ga volim. volim slušati ovu pjesmu i razmišljati kako bi bilo da sam mu rekla. ne volim slušati ovu pjesmu, razmišljati kako bi bilo da sam mu rekla i znati da ga voli neka druga.

a ovo sam generalno ja već 2 godine. 00:00 - 08:48 what if we've never truly loved. can we ever measure up. s time da me pitanje s 06:30 - 06:48 možda najviše obilježuje. potreban je fiktivni psiholog da to shvatim.







rijetke minute pozitivnog božićnog duha. nije sve u mariah carey.

ovo su mi treći blogerski božićni blagdani.
zajedno smo od 2007.
41 mjesec i 6 dana, a natukla sam vam 50 (slovima: pedeset) postova do sad.
1.2 posta mjesečno.
44 mudre po postu.
2169 mudrih sveukupno. and counting...

reklo bi se da nisam baš od nekih riječi, jel.

jeste li usamljeni? ja pomalo za blagdane jesam. iz godine u godinu sve više. nekako sam osjećaja kao da će božić zauvijek za mene predstavljati neku tugicu i pomalo samoću. onu samoću u hrpetini ljudi. zato sam za ovogodišnje blagadanovanje, za promjenu, sama sa sobom. investirat ću ipak u novogodišnju toaletu – nova pidžamica zvuči prilično neloše, dapače, vrlo primamljivo. miris novog najdražeg regeneratora u kosi umjesto dima kompletnog postojećeg duhanskog asortimana na ovim prostorima. kuhano vino u šalici na snjegoviće umjesto šampanjca iz boce. hrt-ov novogodišnji program je tek prava stvar! apsolutno priceless! a poslije valcera s mačkom po dnevnom boravku, krevetac - da barem novogodišnje jutro bude bez podočnjaka. sudeći po ovoj mi godini, usuđujem se reći i prošloj, niti sljedeću neću baš spavati kako treba. pa da se barem jedan dan u godini pošteno naspavam.

nisam nimalo sarkastična. umorila me žurba u koju sam se uplela proteklih godina i već unazad pola godine osjećam kako sam na izmaku snaga. geekovski rečeno, energy level mi je na rezervi, uvijek nekako izvučem još malo, pa još malo, ali nikako da se priključim na punjač i regeneriram kako treba.

spletom okolnosti sam došla do ovog scenarija. što je i dobro i loše, no s obzirom na moj generalni umor, vidim samo dobro u svemu tome. moja najluđa noć u godini bit će zbilja najluđa do sad. nitko nije toliko lud da na silvestrovo ostane doma uz državnu televiziju. s druge strane, ostalih 364 dana nitko nije toliko lud da radi koliko radim ja. pa, hajde da ludujemo i ove noći.

daleko od toga da ću biti za blagdane sa dragim mi ljudima, nikoga neću zaboraviti, uklopit ću poklone u svoj najskromniji budžet do sad. ako ništa drugo, po čokoladicu za sve koje volim, da zaslade pomalo gorak život. tako da... bit će šljokica i bora, bit će kolača i poklona, zajedništva s obitelji, bit će smijeha s prijateljima, a kako je krenulo, bit će i zime i snijega. snijeg će, doduše, u meni dodatno potencirati tugicu i samoću, no kakogod. što je božić bez pridjeva bijeli.

ove godine nemam sažetak. cijela godina mi stane u podočnjake koje ispod očiju nosim sa sobom. no, volim svoj budući posao u koji polako ulazim i koji mi te podočnjake nosi... i nema sretnije od mene. čak sam potpuno zaboravila da sam dosta i plakala ove godine. zbog jednog momka, naravno. ali više nema suzica, jer i momak se promjenio, a i ja sam se promjenila, jer sam vidjela da se smisao izgubio putem. prije nego smo se oboje promjenili, bilo je zabavno. meni sada jest opet dobro, nekako uvijek nađem novu ljubav da me pokreće. a ono što je najbolje jest vrijeme koje nisam potrošila na plač i ponovni rebalans u glavi.

ono što mogu dodati u sažetak je da sam uz podočnjake uspjela zadržati ljubav prema životu, koliko god gorak ponekad bio. i naći ću motivaciju, i pokrenut ću se nekako, jer uvijek se sjetim koliko vremena sam davno izgubila i koliko sam ga teško nadoknađivala. bez obzira na usvojene moralne, etičke, emocionalne i ine lekcije, svejedno je to za mene još uvijek gomila izgubljenog vremena. zbog toga mi nisu ni mrski moji podočnjaci i kaos urbanog života ako u 24h stignem raditi, biti na faxu, popiti kavu s predragim ljudima, obići izložbu ili slični aktualni event, a u rupama pretrpanog rasporeda jesti i spavati. hvala alverde korektoru u sticku i essence rumenilu. i Akademiji što me nominirala. jer apsolutni sam pobjednik u kategoriji jureći vlak godine.