pruži ruku
četvrtak, 31.08.2006.
Ivanu neophodna elektromotorna kolica
Novi list je danas objavio pa ako imate takva kolica ili ih znate tko bi ih darovao, javite!U kontaktu sam s tim ljudima pa možemo pomoći!
OBITELJ VUKOVIĆ S DVOJE OBOLJELE DJECE SUOČENA S OZBILJNIM PROBLEMOM
Ivanu neophodna elektromotorna kolica
Zbog uznapredovale bolesti trinaestogodišnjem Ivanu su potrebna dvoja kolica, no novac koji je za tu namjenu odobrio HZZO dovoljan je samo za temeljni model, koji ne zadovoljava njegove potrebe. Od distrofije mišića boluje i Ivanov brat
RIJEKA – Trinaestogodišnji Riječanin Ivan Vuković obolio od progresivne distrofije mišića pokrenuo je sa svojom obitelji – mamom Irom, tatom Antonijom i devetogodišnjim bratom Filipom, također oboljelim od iste bolesti – akciju prikupljanja novčane pomoći za kupnju neophodnih mu invalidskih kolica. Zbog uznapredovale bolesti Ivanu su potrebna dvoja kolica, obična i elektromotorna, pa će putem HZZO-a dobiti zakonom predviđena sredstva za kupovinu i jednih i drugih. No ti su zdravstveno-socijalni novci toliki da bi Ivan za njih mogao dobiti tek najjednostavniji, temeljni model kolica kakva bi mu bila od koristi, ali ipak nedovoljna za njegove potrebe i specifične probleme kojih zbog teške bolesti ima sve više.
– Raspitivao sam se kod prijatelja i predložio roditeljima da odmah kupimo malo kvalitetnija kolica. Zbog slabljenja mišića više ne mogu samostalno hodati, gubim snagu u rukama, a počela mi se kriviti i kralježnica, što kasnije može uzrokovati poremećaje disanja. Kolica bi mi olakšala samostalno kretanje i nastavak redovnog školovanja u OŠ Gornja Vežica. I prijatelj mi je preporučio da kupimo malo kvalitetnija kolica, kakva on ima, s kojima je zadovoljan kako za dvije godine ne bih trebao nova, kaže o svom stanju i potrebama Ivan.
Za obična kolica HZZO daje 8.800 kuna, a za elektromotorna 17.300 i Vukovići će te novce uskoro dobiti, no specifičnost njegove bolesti traži da ima znatno opremljenija kolica od onih kakva se mogu kupiti za te novce. »Raspitivali smo se o kvaliteti i cijeni, najviše o onome što Ivana čeka, kakva će mu kolica trebati i zaključili da će nam za kolica srednje kvalitete, i jedna i druga, nedostajati oko 50 tisuća kuna«, kažu roditelji.
U pomoći Ivanu udružili su se obiteljski prijatelji, pomoć je najavila riječka župa Uznesenja Marijina, kojoj Vukovići pripadaju, Sindikat »Autotransa« u kojem mu otac radi. »Svaka tvrtka koja proizvodi invalidska kolica na tržište je izišla i s kolicima koja bi se mogla kupiti sa doznakom HZZO-a. Mi, dakle, možemo kupiti kolica po toj cijeni, no razgovarao sam i s našom udrugom i s ljudima koji su u kolicima i svi su mi savjetovali da skupimo još novca i kupimo kolica koja će djetetu stvarno olakšati život, kakva mu stvarno trebaju. Rijeka je prilično brdovita i ako se bilo kuda ide trebaju jača elektromotorna kolica, takva recimo da se mogu popeti i preko rubnika, da se mogu voziti parkom, po gradu. Osim toga, zbog iskrivljavanja kičme kolica distrofičara moraju imati povišeno sjedalo, jedna bi im se strana trebala skidati, trebaju nogare s mogućnošću skidanja za obje noge i tako dalje, a sve se to dodatno naplaćuje i po nekoliko tisuća kuna«, raspitao se Ivanov otac.
Zato je obitelj odlučila pokušati Ivanu nabaviti i jedna i druga invalidska kolica bar srednje kvalitete – obična kolica koja bi zadovoljila Ivanove potrebe stoje od 13 do 19 tisuća kuna, a elektromotorna od 41 do 60 tisuća.
– Mi nismo siromašni; živimo u gradskom stanu i živimo skromno. Ja radim u »Autotransu« i plaća mi je oko 4.000 kuna; supruga ne radi jer je stalno angažirana oko djece, a za njih dobivamo osobnu invalidninu. Da mogu dignuti neki kredit ne bih tražio pomoć za kupnju kolica, no mi već jesmo u kreditu. Ivan će u sedmi razred i kolica nam hitno trebaju – nemamo drugog načina nego moliti za pomoć, poručuje Ivanov otac.
Kunski račun za pomoć Ivanu Vukoviću otvoren je u Erste banci pa svi koji mogu i žele pomoći mogu to učiniti na broj: 2402006–1031262160 s pozivom na broj 8701731076 te naznakom »donacija za invalidska kolica Ivana Vukovića«.
utorak, 29.08.2006.
Pomoć obitelji Magdić u Zagrebu
Radi se o gluhoslijepim osobama koje žele unajmiti stan u Zagrebu, u tramvajskoj zoni, 30-40 m2 i spremni su plaćati mjesečni najam do 1500 kn.
Već 20 godina žive samostalno, no unatoč tome, danas se susreću sa velikom predrasudom zbog invalidnosti i jos uvijek nisu uspjeli naci najmodavca kojem njihova "invalidnost" ne predstavlja problem.
Ukoliko vi, vaša obitelj ili prijatelji imate na raspolaganju stan koji biste iznajmili i zelite pomoći ovoj obitelji kako biste tim djelom uvećali sami sebe, molim vas da nazovete gđu Aleksandru Vuk, njihovu socijalnu radnicu, na broj tel. 6140 857.
Potreban mali prostor,podrum..
Spasio bi nas netko od vas ako zna ili ima u Rijeci ili okolici kakav mali dio prostora,neki podrumčić..gdje bi mogli na neko vrijeme spremit prikupljeni namještaj za potrebite.
Ne treba to biti neki veliki prostor većčisto da sve tamo naguramo jer bi ljudi dali toga a nemamo gdje s time..
Učinili bi time veliku stvar!
Hvala vam svima unaprijd i Bog vas nagradio za vašu dobrotu i želju da svi zajedno pomognemo onima kojima je pomoć doista najpotrebnija!
Sv.Franjo Asiški ljubi gubavca - Obraćenje
Franjo,bogati mladić ne shvaća vjeru ni svoje poslanje sve dok jednog dana nije u gubavcu,odbačenom od ljudi,prepoznao i poljubio Krista. Od onda počinje njegov put svetosti..
Kad se jednoga dana usrdno molio Gospodinu, primio je ovaj odgovor: "Franjo, sve što si na tjelesni način volio i želio imati, moraš prezreti i zamrziti, ako želiš spoznati moju volju. A kad tako počneš raditi, ono što ti je prije bilo slatko i ugodno, postat će ti nepodnošljivo i gorko, a u onome, od čega si prije zazirao, nalazit ćeš veliku nasladu i neizrecivu ugodnost."
Obradovan svim ovim i ohrabren u Gospodinu, kad je jahao nedaleko od Asiza, sreo je jednoga gubavca. A jer je od gubavaca mnogo zazirao, prisilio je samoga sebe, sjahao s konja, dao mu denar i poljubio ruku. Primivši od gubavca poljubac mira, ponovno je uzjahao konja i nastavio svoj put. Otada je počeo sve više prezirati samoga sebe, dok nije uz pomoć Božje milosti prispio do potpune pobjede nad samim sobom.
Nakon nekoliko dana uzeo je mnogo novaca i otišao u sklonište gubavaca. Sve ih je zajedno sabrao i svakom je pojedinom udijelio milostinju i poljubio ruku. Odlazeći odande, osjetio je kako se ono što mu prije bijaše odvratno, tj. vidjeti gubavce i dotaknuti ih, preobratilo u nasladu. Pogled na gubavce, kao što je rekao, toliko mu bijaše odvratan da nije htio, ne samo vidjeti ih, nego se nije htio ni približiti njihovim boravištima. Ako bi se kada slučajno desilo da je prolazio pokraj njihovih kuća ili bi ih samo vidio, svaki puta bi odvraćao svoje lice i rukama bi zatiskivao svoj nos. Potaknut milošću, milostinju bi im davao po kojem posredniku. No, snagom Božje milosti postao je gubavcima blizak i prijatelj te je, kao što sam svjedoči u svojoj Oporuci, među njima boravio i ponizno ih posluživao.
Ovo se Božje obećanje u cijelosti obistinilo u Franjinu životu. U svojoj Oporuci je to izrazio riječima: "Dok sam bio u grijesima, bilo mi je veoma mrsko gledati gubavce. I Gospodin me sam dovede među njih i ja sam im iskazivao milosrđe. I kad sam odlazio od njih, ono što mi se činilo mrskim, pretvorilo mi se u duhovnu i tjelesnu slast."
subota, 26.08.2006.
I tvoja mala kap..
..može puno pomoći u izgradnji ovog svijeta kao boljeg i lijepšeg!
Ako ostane sama,nestat će,ishlapiti..
Ali ako je pridodaš uz moju,to su već dvije kapi,pa ako nam Bog pošalje i nekog trećeg,slap će poteći!
Zato,svi koji želite na bilo koji način pomoći,prepoznajete u sebi svoje darove,javite se!Ideja ima ali potrebne su nam još tvoje dvije ruke da krenemo!
Sada je trenutak da krenemo zajedno..
Čekaju nas gubavci
utorak, 22.08.2006.
Pomoć potrebitoj obitelji Prosen
Vjerujem da ste ovih dana u medijima imali prilike čuti i vidjeti tragediju koja je pogodila mladu obitelj Prosen užasnom smrću njihove djevojčice Lare
Sada će ostalo dvoje djece u dom a otac Igor i majka Manuela s tim gubitkom morat živjet cijeli život.
Dotičnu obitelj poznajem i zato jako suosjećam s njima pa se osjećam pozvan ovo napisati:
Oni od svijeta su se odlučili igrat suca, od političara,novinara do bakica - "neodgovornu majku treba zatvorit", "tko im je dao uopće djece,trebali su im ih prije oduzeti".. i sl.
Ako smo od svijeta,reagirat ćemo kao ovi gore, a ako nismo onda ćemo pružit ruku
Kako?
Prikupljanjem bilo kakve pomoći jer sad nemaju ničega,vatra je sve odnijela
Vjerujem da će uskoro dobit novi smještaj i onda tu svi skupa možemo pomoći u opremanju tog stana namještajem,kućanskim elementima..ili jednostavno da budemo "majstori" koji će pružit ruku u nošenju stvari i sl.
Ovim putem novac se neće skupljat a važnije od novca za njih je da im sad što više nas pokaže da im želimo pomoći a ne na ovi tragediju da ih još više kamenujemo.
Lare više nema a ostalo dvoje djece treba roditelje
Pomozimo im da opet mogu zagrlit svoju djecu,a da ih vole,uvjerio sma se i sam više puta prije svega ovoga
četvrtak, 10.08.2006.
Školski pribor za siromašne učenike
Prikupljen je školski pribor za siromašne učenike pa ukoliko znate na širem području Rijeke kojem je pribor potreban,javite!
Zahvaljujem jednoj Kristini s Krka koja je putem ove obavijesti odlučila darovati svoje stare školske knjige pa apeliram i na ostale ukoliko i vi želite darovati školski pribor (bilježnice,olovke,bojice,ravnala..sve za školu),slobodno s eovdje oglasite ili putem mog maila
Hvala svima!
