Tu sam i nisam

11.04.2019.

Polako vrijeme prolazi i bliži se dan D.Glavna rasprava je 09.05. i jedva je čekam....Iako mi je krivo što sam pola života živjela u uvjerenju da je brak institucija u kojoj se toleriraju neke stvari jer ipak ljudi djecu stvore pa ih trebaju naučiti istom....Glupost...O toj temi se pričalo i pričat će se u nedogled a nikad nitko neće biti u pravu...Svi smo posebni pojedinci i svatko misli drugačije i zakon u tom slučaju i one riječi zajedno u dobru i zlu padaju u vodu...Nekad su se ljudi bojali zakona jer je kažnjavao,danas ga se nitko ne boji jer ima milion rupa za koje znaju oni koji ga krše....jebi ga ja nisam među njima...
No da ne duljim ,malo sam se ubacila u istraživanje prava,zakona i tražim rupe i zato me nema....
Nisam baš nešto pretjerano zabrinuta ili tužna što se govno bori za svoja prava ali zato ja imam još mjesec dana da se izborim za svoja ,pa ćemo vidjeti tko bolje pozna rupe...
Život ide dalje i moj osmjeh ne silazi sa lica jer sam shvatila da još imam vremena uživati u životu...
Uglavnom ,tu sam ali letam okolo pa nemam vremena za pisanje ali navratit ću s vremena na vrijeme a 9.5.kakav god razultat bio jvait ću vam....
Pozdrav od nasmijane žene.....

Pismo....

26.03.2019.

Danas sam dobila pismo....


RJEŠENJE O PRIVREMENOJ MJERI....

U kojoj se nalaže meni mjesečno plaćanje novčanog iznosa od 3000 kn na ime zakonskog uzdržavanja bračnog druga.....počevši od dana podnošenja tužbe.....

Aleluja....živjelo hrvatsko pravo...


P:S: Ako me ne bude na blogu ne brinite samo mi treba malo samoće....

Rekla sam

24.03.2019.

U zanosu našem rekla sam
ono što možda nisam smjela
oprosti nisam razmišljala
nisam namjerno ,nisam htjela....

Povela me strast,ponijela me
i osjećaje nisam mogla skriti
a možda nisam trebala
mogla sam prešutjeti...

Oprosti,još je prerano
znam da je još početak
oh,znam da je prerano
ali nisi morao odjuriti kao metak...

I danas tišina,duga i tužna
i ne znam što da radim
da li da te čekam
ili da te nazovem....

Dok suza klizi niz obraze
panika me hvata
i ruke mi drhte
al stiže poruka : otvori vrata

Milion crvenih ruža a iza njih ti
i više me srce ne zebe
jer na poruci na cvijeću piše
oprosti.....i ja tebe...



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.