3 jedi viteza vs Chudovishte

Posljednji put smo se rastali s našim likovima one kobne proljetne večeri, kada su umalo ostavili kosti, zajedno s pameću i zlatnicima. Uspjeli su se domoći svojih vjernih konja i odjahati nazad u sigurnost svojih utvrda uz poklike Eli, Eli, Lama Azavtani!
Sinoć je veče protekla mirno, u znaku retorike, trubadura, fanfara u daljini i zastava na pola koplja. Noć bezdana i divlja, još nevidljiva, proguta u se sunce dok su sluškinje vidale rane našim junacima, zadobivene u borbi s Chudovistem. Potom su se glavni akteri zaputili u perivoj jablana, mjesto najviše mudrosti u ovo doba godine kad behar probehara, smještenom u dvorcu Shara, sigurni od Zvijeri koja ih prati, da u miru raspredaju o minulim događajima, i usput popiju po koju da odmore cjelov svoj. U međuvremenu se družini priključio hrabri vitez, opjevan u mnogim bardskim pjesmama, zvan u istočnim zamljama Kolarec od Slavonije, u namjeri da pojača front i pomogne Družini u vječnoj borbi. Uživali su u pjesmama vila, koje nisu govorile ni mnogo ni malo, sve onako slučajno, a igra svjetla u njihovoj kosi, naizgled lijepe su...
Kolarec: malen čovjek velikog srca, vičan luku i strijeli, Milan, Pivom protiv sporta- je njegova valuta, Preferira babe prije mladih djevojaka, mater mu je uplatila 300 kn. Koje on, naravno neće zapiti, jok, ja ću!
I tako, družina je sjedila, uživala u pjesmama vila i satira, u mramoru isklesanim klupama, dok se narod skupio da čuje priče o davnim pustolovinama i borbama prekaljenih junaka. Pri samim dverima u zamak Shara, postoji jedan čuvar ulaza, podno opkopa s krokodilima, koji posjeduje moć generiranja i stvaranja čudotvornog i okrepljujućeg napitka, zvanog u ovim krajevima pod nazivom Ozhujsko. Taj čovjek je zvan mag Štef i on posjeduje veliku moć. Dovoljno je prinijeti mu žrtvu u obliku prazne boce i odriješiti kesu za par dukata, i on bi već u tili čas, vudu magijom, stvorio eliksir mladosti!
Vidno umoran od proteklih borbi, naš junak Pejica, se odlučio povući iz javnog života i zaputiti se u svoje odaje, na razočaranje skupljene graje. No, ostali su još Vu(k), Kolarec i Autor, koji su i dalje bocom božili, te bili oduševljeni magijom čarobnjaka Štefa, koji ih je neprekidno oduševljavao svojim trikom. Puk je zahtijevao priče, pa je Vu(k), započeo temu o babama, naišavši na odobravanje ostalih uzvanika, ali ujedno i na veliko iznenađenje sviju prisutnih. Jer, opće je poznato da je ta tema oštra poput noža u menzi, te da su na njoj i mnogo elokventniji muževi slamali jezike poput valova na dalekom Zapadnom moru i putenim obalama Zrcha. Mitskog mjesta gdje obitavaju sirene, koje mame mnoge slabe duše, poklekle pod udarcima Chudovista u svoje jazbine i brloge. Da li su babe bolje od mlađih djevojaka, i zašto, glavno je pitanje uzavrele rasprave? U žaru rasprave, koja se protegla do sitnih noćnih sati, mnoga su se koplja lomila, te je ta tema ostala još nedovoljno razrađena da bi se dao krajnji sud. Raspravu je prekinuo golub listonoša, preletivši Veliku goru, koji je donio pismo vitezu Vu(k)u, sa sadržajem da je njegov otac, kralj od Međimurja došao u posjedstvo imanja u mjestu Nedelišću. Pomalo zbunjeni i šokirani takvim razvojem događaja, naši junaci su odlučili popit još koji čudotvoran napitak, te se zaputiti u odaje Vu(k)a i tamo uživati u blagodatima suvremene znanosti. Naime, grijanje bez prisustva vatre pomalo vuče na sotonske čarke, no nakon kratkog konzoltinga je ustvrđeno da nema ničeg lošeg u tome. Nakon što su naši heroji po 5567 put odgledali predstavu Apokalipsa danas, i Queen-ov koncert, odlučili su se zaputiti u obližnju krčmu, te okrijepiti svoje onemoćala tijela. I od tada im se zametnuo trag. Posljednji put su viđeni dok su stojali na rubu svijeta i gledali u zapadanje zadnjih zvijezda u dubljine noći...