Ej, umorna zemljo izmučena, ima li još tko umrijeti za te?

Kad je počeo Domovinski rat, jesu li branitelji išli pjevajući "Evo zore, evo dana" ili "Po šumama i gorama"?

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/trg-marsala-jna-velika-je-nacionalna-sramota-uvreda-za-zagreb-za-hrvatski-narod-799254

Autor: Zdravko TOMAC /7DNEVNO / 8. Svibnja 2015.Srijeda, 13. Svibanj 2015. u 09:54

Tito je osobno bio na čelu masovnih zločina nad hrvatskim narodom, koji su organizirani kao industrija. U svibnju i lipnju 1945. zapovijedao je masovnim pogubljenima bez suđenja, uključujući ona žena i djece i obitelji koje su domobrani i ustaše poveli sa sobom u bijegu od komunističkog terora

Kolinda Grabar Kitarović vrlo sustavno vuče poteze koje je obećala u svojoj predizbornoj kampanji. Jedan od važnih poteza bio je i izmještanje poprsja Josipa Broza Tita iz Predsjedničkih dvora i osobito njena izjava da je Tito bio diktator i da ne zaslužuje počasno mjesto u Predsjedničkim dvorima. Taj njen čin označava početak burnog procesa nužne detitoizacije hrvatskog društva. Međutim, radi se samo o prvom koraku, jer nakon toga njenog poteza koji je dobio podršku naroda, uslijedili su strašni napadi na Kolindu Grabar Kitarović kako bi se zaustavila nužna detitoizacija.

Nakon što je hrvatska Predsjednica prihvatila pokroviteljstvo nad obilježavanjem 70. obljetnice bleiburških stradanja napadi su se još više pojačali.
Predsjednik Vlade krenuo je u otvoreni rat protiv predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Najprije je lažno ustvrdio da je “Tito najbolje što su Hrvati imali”, dakle suprotstavio se ocjeni Kolinde Grabar Kitarović da je bio diktator i da ne zaslužuje počasno mjesto u našoj povijesti. Zatim, ju je optužio da pokroviteljstvom komemoraciji bleiburškim žrtvama pomaže rehabilitaciju Pavelićeve NDH i ustaštva. Krenuli su i napadi Lige antifašista, uzeli su joj pokroviteljstvo nad Danom pobjede, žestoko ju napali što ne želi ići na Staljinovu proslavu u Moskvu, itd., itd. Dakle, borba između titoista i tuđmanista se rasplamsava i još jedanput pokazuje duboku političku podijeljenost Hrvatske.

Titoisti i stvaranje “hrvatske” države

U politički podijeljenoj Hrvatskoj na titoiste (crvene) i tuđmaniste (domoljube) odnos prema Titu i Tuđmanu pokazuje stvarni odnos političkih snaga i dubinu podjela. Tito je bio i ostao je simbol komunističke Jugoslavije, a Tuđman simbol samostalne, suverene hrvatske države. Tito je simbol komunističkog antifašizma, a Tuđman je stvaratelj suverene i samostalne Hrvatske, kao nacionalne države hrvatskog naroda, koja je nastala u borbi ne samo protiv velikosrpskog agresivnog nacionalizma, nego i protiv Titovog komunizma.

Aktualni predsjednik Vlade Zoran Milanović je na pitanje novinara tko je važniji Tito ili Tuđman u našoj povijesti, kao iz topa odgovorio Tito, a ne Tuđman. A bivši predsjednik Josipović, kao i bivši predsjednik Mesić, veličali su crvenu zvijezdu petokraku i komunistički antifašizam i lažno pokušali ustvrditi da su Tito i komunisti stvaratelji i utemeljitelji hrvatske države. Dakle, lažno su tvrdili da su komunisti na čelu s Titom stvorili hrvatsku državu, a da je Franjo Tuđman s braniteljima još jedanput obranio od velikosrpske agresije hrvatsku državu, koju su navodno stvorili Tito i komunisti.

Zbog svega toga nastavit će se političke borbe u Hrvatskoj, još žešće nego do sada. Pred nama je ovih dana nova velika politička ideološka bitka vezana za masovne zahtjeve hrvatskih domoljuba da se ukine Trg maršala Tita kao nacionalna sramota i uvreda. Konkretno, 9. svibnja u 11 sati, kao i svake godine, održat će se prosvjedi na Trgu maršala Tita sa zahtjevom da se ukine ta sramota i uvreda hrvatskom narodu. Zašto je borba protiv Trga maršala JNA značajna za sadašnjost i budućnost i identitet hrvatskog naroda?

Povijesno pamćenje narod čini narodom

Imena trgova i ulica, osobito u glavnom gradu Hrvatske, nisu samo uspješno sredstvo održavanja povijesnog pamćenja naroda, nego su i bitni dio identiteta naroda koji svaki narod želi sačuvati i u budućnosti. Povijesno pamćenje čini narod narodom, ako nestane povijesno pamćenje ili ako se krivotvori istina o identitetu vlastitog naroda prijeti opasnost da hrvatski narod prestane postojati kao hrvatski narod. Nakon pobjede komunista 1945. godine vrlo sustavno se odvijao proces brisanja povijesnog pamćenja hrvatskog naroda. Taj proces brisanja i ukidanja identiteta, između ostalog, išao je za ukidanjem svih ulica i trgova iz hrvatske povijesti i nametanjem komunističkih imena i simbola kako bi se i na taj način pokazalo da hrvatski narod nema prošlosti, da nema povijesti, da sve počinje od pobjede komunista.

Stvaran je kult Tita – i bezbroj ulica i trgova dobili su njegovo ime. Tako da nije slučajno da najljepši trg u Zagrebu nosi naslov Trg maršala Tita. Iako je prošlo više od dvadeset godina, skoro 25 godina od stvaranja samostalne i suverene hrvatske države, Trg maršala Tita i dalje stoji u Zagrebu kao simbol titoizma, ustvari kao uvreda hrvatskom narodu i posebno hrvatskim braniteljima, jer ne smije se nikada zaboraviti da je Tito vodio politiku da se nikad ne smije dopustiti stvaranje hrvatske države, da je to izrazio rečenicom: Prije će Sava teći uzvodno, nego Hrvati dobiti svoju državu. Dakle, u Domovinskom ratu hrvatski branitelji, ali i cijeli hrvatski narod, vodili su borbu za svoju slobodu i neovisnu državu protiv Titove JNA, a ne samo protiv velikosrpskog nacionalizma, protiv crvene zvijezde petokrake, a za svoju samostalnu državu i nacionalnu slobodu.

Nasuprot tome, iako evo već skoro 25 godina imamo svoju vlastitu državu, prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman nema odgovarajući trg u gradu Zagrebu, što je također nacionalna sramota i uvreda. Trg Franje Tuđmana je trg bez ijedne adrese, trg bez ijednog stanovnika, trg koji ustvari nije trg nego je neuređena livada, čak nije ni park nego služi kao šetalište i “pišalište” za pse.

Dakle, i jedan i drugi trg su velika uvreda i sramota, jer na razini simbola maršal Tito predstavlja komunizam i Jugoslaviju, Tito je maršal Jugoslavenske narodne armije koja je izvršila agresiju na Hrvatsku, čiji su vojnici s crvenom zvijezdom petokrakom na kapi ubijali žene i djecu širom Hrvatske. Suprotno tome, ne samo na simboličnoj, nego i na povijesnoj razini, Franjo Tuđman kao prvi hrvatski predsjednik je simbol hrvatske samostalnosti i suverenosti, simbol je rušenja komunizma i Jugoslavije i uspostave suverene hrvatske države, demokratske i višestranačke umjesto komunističko jednostranačke. Zato se s pravom mora postaviti pitanje kako je moguće da još uvijek najljepši trg u Zagrebu nosi ime maršala Tita, maršala JNA i čovjeka pod čijim je vodstvom zatirano sve što je hrvatsko.

Vukovar je kontinuitet lika i djela jednog od vodećih zločinaca 20. stoljeća!

Treba postaviti i pitanje kako je moguće da najljepši trg u Zagrebu nosi ime maršala JNA, nakon što je utvrđena povijesna istina o Josipu Brozu Titu kao jednom od najvećih zločinaca 20. stoljeća.
Danas su utvrđene povijesne činjenice. Povijesno je dokazano da je Tito naredio pobiti desetine tisuća zarobljenika koje su Britanci isporučili JNA. Danas je već utvrđeno da je Tito izravno u svibnju i lipnju 1945. godine ne samo nadgledao nego i rukovodio masovnim pogubljenima bez suđenja, uključujući pogubljena žena i djece i obitelji koje su domobrani i ustaše poveli sa sobom u bijegu od komunističke represije.

Dakle, povijesno je utvrđeno da je Tito osobno bio na čelu masovnih zločina koji su ustvari organizirani kao industrija, a ne pojedinačne nekontrolirane osvete. Tito je bio maršal JNA, vojske koja je izvršila zločine ne samo poslije 2. svjetskog rata nego i u Vukovaru, bez obzira što su se ti zločini dogodili poslije njegove smrti, oni ne smanjuju njegovu povijesnu odgovornost.
Navest ću ovdje samo nekoliko činjenica o osobnoj odgovornosti Josipa Broza Tita za masovne zločine i pogubljenja.
20. svibnja 1945. godine Tito je došao u Varaždin i obratio se građanima na Kupucinskom trgu. Tamo je došao da obiđe i nadgleda kako jedinice Jugoslavenske armije provode važan zadatak konačnog obračuna s hrvatskim “smradom”. Između ostalog je rekao da će “u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame”.

Pokolj hrvatskih zarobljenika u paraću: “Stigla ih je ruka naše pravde!”

U svom govoru u Ljubljani Tito je reako: “Likvidirali smo 200 tisuća bandita, a još toliko smo ih zarobili. Stigla ih je ruka naše pravde.”
26. svibnja 1945. Tito je naredio da se iz Zagreba i okolice uklone prognani i izbjegli pod oružanom pratnjom jedinica regularne Jugoslavenske armije. Putem su ih bez milosti likvidirali jer su ih proglasili narodnim neprijateljima.

Od 18. do 30. svibnja 1945. u Teznom kod Maribora pobijeno je 30 do 35 tisuća zarobljenika. Od 26. svibnja do 2. lipnja 1945. na Kovčevskom rogu izvršen je u osam dana pokolj 30 do 40 tisuća zarobljenika. U Hudoj jami zatvorili su stotine ljudi, zazidali otvor i prepustili zazidane, žive zakopane da polagano umiru u strašnim mukama gušenjem zbog nedostatka kisika.

Dakle, nema nikakve dvojbe da su se strašni masovni zločini dogodili, da su masovne smaknuća bila dobro isplanirana i da je na čelu tog zločinačkog pothvata bio Josip Broz Tito. Jedan od najbližih njegovih suradnika, do razlaza s Titom, Milovan Đilas rekao je strašnu rečenicu: “Pokolj kakav se provodio nad Hrvatima nije poznat u europskoj civilizaciji.”

I da se sada iz prošlosti vratimo u sadašnjost. Sadašnja hrvatska vlast ukinula je pokroviteljstvo Hrvatskog sabora komemoraciji žrtvama Bleiburga. Kolinda Grabar Kitarović je ispravila tu pogrešku i zato ju proglašavaju ustašicom. Ali ide se i dalje. Aktualni predsjednik Vlade komemoraciju žrtvama Bleiburga i Križnoga puta pretvara u navodnu komemoraciju Pavelićeve NDH i ustaša, on ponovno dijeli žrtve i ne priznaje ikakvo pravo na pijetet žrtvama komunističkih zločina. To je otvaranje novih ideoloških sukoba i podjela hrvatskog naroda.

Kao što je Trg maršala Tita sramota i uvreda hrvatskom narodu, a posebno braniteljima, jednaka sramota i uvreda je činjenica da dr. Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik, hrvatski velikan, i obnovitelj hrvatske države umjesto najljepšeg trga u gradu Zagrebu više kao akt poniženja nego priznanja dobio umjesto najljepšeg trga u Zagrebu neuređeno “pišalište” i šetalište pasa.
I zbog jedne i druge sramote, kao Zagrepčanin i Hrvat, osjećam se ponižen i uvrijeđen jer su i jedan i drugi trg uvreda i poniženje svima koji su se izborili za samostalnu Hrvatsku a posebno onima koji su žrtvovali za nju svoje živote.

Na simboličnoj razini kroz ta dva trga mi s jedne strane slavimo neprijateljsku vojsku i maršala te vojske, a ponižavamo i vrijeđamo ne samo Franjo Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika, nego i hrvatsku državu, njezine branitelje pa i cijeli hrvatski narod. Dakle, pitanje je dokle će hrvatski narod trpjeti da se u samostalnoj i suverenoj Hrvatskoj na simboličnoj razini i kroz imena trgova daje najvažnije mjesto u povijesti Jugoslaviji, komunizmu i maršalu Titu, a utemeljitelju i obnovitelju hrvatske države daje se sramotan prostor čime se ponižava ne samo Tuđman nego i Domovinski rat i hrvatska država.

Ranković o likvidacijama, logorima i zatvorima
Treba spomenuti radi povijesne istine i slijedeći zastrašujući podatak da je prema priznanju Aleksandra Rankovića u Skupštini Jugoslavije 251. godine iznesen podatak da je komunistička Jugoslavija do tada likvidirala 568 tisuća narodnih neprijatelja, a da je kroz logore od 1945. do 1951. prošlo 3.777.776. zatvorenika.

Zbog svega toga došlo je vrijeme da masovnim prosvjedima prisilimo sadašnju vlast da se ukinu i jedna i druga sramota, da se ukine trg maršala Tita, maršala JNA, koji je odgovoran za zločine širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine i Slovenije. Te da se konačno suprotstavimo i ruglu sramoti i poniženju koje se zove Trg Franje Tuđmana. Uvjeren sam da neće biti bez suočavanja s prošlošću moguće provesti proces detitoizacije (politološke, sociološke, psihološke naravi) nužan za obnovu hrvatskog društva. Tek kada ukinemo Trg maršala Tita bit će moguće provesti nužnu detitoizaciju i dekomunizaciju hrvatskog društva.

I da zaključim, Politička borba se uvijek vodi na razini simbola. Tek kad Tuđman dobije trg kakav zaslužuje odnosno kada se Titu oduzme trg kakav ne zaslužuje stvorit će se pretpostavke za suočavanje sa istinom o našoj prošlosti bez čega nije moguće završiti stare ideološke ratove koji dijele hrvatski narod i otvaraju nove krvave mostove ideološki sukobljenog hrvatskog naroda. I na kraju treba reći da Tito i komunisti imaju zasluge što su bili na strani antifašističke koalicije, da imaju zasluge što su se suprotstavili Staljinu, i da imaju zasluge za otvaranje demokratskih procesa u bivšoj Jugoslaviji. Međutim, zasluge za nesvrstanu politiku, zasluge za samoupravljanje i uvođenje elemenata demokracije ne mogu skinuti odgovornost za masovne zločine na čijem je čelu bio Josip Broz Tito.

To je temeljno pitanje na kojem će se voditi politička borba odnosno to je temeljno pitanje budućnosti Hrvatske jer nema budućnosti demokratske Hrvatske bez suočavanje s komunističkom prošlošću i rasvjetljavanju masovnih zločina koje su komunisti učinili.

Još od pamtivijeka Hrvatska je bila sjebana zbog izdajica (Kralj Dmitar Zvonimir ubijen od vlastitog naroda).
Mi nikada nismo bili složni kao narod, jedinstveni. Možda dijelom zbog etničke nehomogenosti, zapravo, vjerujem da je to jedan dio. Ali zbog Hrvata pizda, kojima ništa hrvatsko nije sveto; niti zemlja, niti ime, ništa.Tko je najviše ubijao Hrvate nakon drugog svjetskog rata (UDBA)? Hrvati! Pizde izdajničke.
TO je po meni, glavni problem u našoj državi - domaće izdajice. Lopovi koji mogu pokrasti svoj narod i svoju jedinu domovinu. Gadovi kojima je vlastiti interes važniji od Hrvatske.
Mi se jedino možemo ujediniti kada nekom djetetu treba skupit' novce za operaciju. Prestrašno!

Toliko je rasprava koja je bila "prava" Hrvatska tijekom drugog svjetskog rata, jer je Hrvata bilo na obje strane.
Po meni, odgovor je vrlo jednostavan - tko je imao hrvatski grb na kapi, a tko sovjetsku zvijezdu? Tko je pucao na hrvatsku šahovnicu? Bila NDH njemačka "satelit" država ili ne, ali bila je HRVATSKA. S hrvatskim pismom, hrvatskom zastavom, hrvatskim grbom!
Stoga, govoriti kako je samo pobjednička, antifašistička (ljudi ne znaju razliku između fašizma i nacizma, usput), partizanska opcija bila "prava" hrvatska, koja se borila za slobodu, jednakost, divnost i krasnost, tralala..., te govoriti kako je Bleiburška tragedija (najveća tragedija hrvatskog naroda u povijesti, usput) samo parada za veličanje "fašističke NDH", je tipičan primjer na početku teksta navedene - izdajničke pizde.

Nikada, ali NIKADA mi Hrvati nećemo biti jedinstveni i složni, kakvi bi trebali biti. Nikada to nismo ni bili, glupo je misliti da ćemo ikada i biti. Žalosno.
Možda je to u nama samima, možda nas je previše sjebala povijest (jedni su htjeli ići s križarima, drugi nisu, jedni su bili za seljake u seljačkoj buni, drugi nisu, jedni su bili divni s Turcima, drugi su protiv njih ginuli, jedni su se slizivali s Mađarima, drugi su ih prezirali, jedni su obožavali Austrijance i Njemce, drugi su na njih povraćali...jedni su bili u vojski Nezavisne Države HRVATSKE, a drugi partizani... jedni su plavi, a drugi crveni... i tako dalje, i tako dalje...), možda su nas sjebali Turci pomuslimanivši hrpu Hrvata, možda naseljeni Srbi, ... ne znam.

Koji je recept? Pravilno educirati djecu, učiti ih pravim vrijednostima, kako se voli Hrvatska, što znači zastava i himna, ukazati na svu ljepotu, podučiti povijest... a ne im trpati glavu glupostima kako je Jugoslavija bila savršena i učiti ih drkati na Staljina i Titu.
Možda je to prvi korak za svjetliju budućnost, ako će je ikada biti.

Za dom!

...počinjem pisati ono o čemu drugi šute.

Za dom!