"KRVAVA BAJKA" Desanke Maksimović
Ja ne mogu mnogo govoriti o Desanki Maksimović. Mogu samo ovom zgodom pokazati poštovanom čitateljstvu ono po čemu ja pamtim najveću srpsku pjesnikinju . Ona je poznata po mnogim pjesmama i to je prekrasna poezija: 1941 godina je nastala njena pjesma „Krvava bajka“:
KRVAVA BAJKA
“Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mučeničkom smrću
četa đaka u jednom danu.
Iste su godine svi bili rođeni,
isto su im tekli školski dani,
na iste svečanosti
zajedno su vođeni,
od istih bolesti svi pelcovani
i svi umrli u istom danu.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu
umrla je junačkom smrću
četa đaka u istom danu.
A pedeset i pet minuta pre smrtnog trena
sedela je u đačkoj klupi
četa malena i iste zadatke teške
rešavala: koliko može
putnik ako ide peške…
i tako redom.
Misli su im bile pune
i po sveskama u školskoj torbi
besmislenih ležalo je bezbroj
petica i dvojki.
Pregršt istih snova
i istih tajni
rodoljubivih i ljubavnih
stiskali su u dnu džepova.
I činilo se svakom
da će dugo
da će vrlo dugo
trčati ispod svoda plava
dok sve zadatke na svetu
ne posvršava.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu
umrla je junačkom smrću
četa đaka u istom danu.
Dečaka redovi celi uzeli se za ruke
i sa školskog zadnjeg časa
na streljanje pošli mirno
kao da smrt nije ništa.
Drugova redovi celi
istog časa se uzneli
do večnog boravišta.”
Ova pjesma je nastala kao što već rekoh 1941 nakon što je Desanka Maksimović čula detalje masakra kojeg su njemačke okupacijske snage izvele u Kragujevcu gdje su žrtve masakra bili cijeli razredi gimnazijalaca. Pjesma je, međutim, objavljena tek nakon završetka Drugog svjetskog rata, a danas se smatra jednom od najsnažnijih poetskih djela inspiriranih ratnim događajima sa prostora nekadašnje zajedničke države Južnih Slavena. U doba socijalističkog poretka bila je obvezna literatura u nastavnim programima osnovnih škola pa ja onda Desanku Maksimović pamtim i po zbirci pjesama „Tražim pomilovanje“ koje je objavljena 1964. i ta zbirka ima i podnaslov „Lirske diskusije s Dušanovim zakonikom“. Tu je sabrano 68 pjesama od kojih 24 imaju izravne veze sa članovima Dušanovog zakonika i oslanjaju se na njega. Na samom početku knjige postoji „Proglas“ kojem prvi stihovi idu ovako:
„Po milosti Božjoj
i blagoslovu svetitelja iz Rasa
ja, car Srba, Grka i Albanaca
zemljama koje od očeva nasledih
i mačem osvojih
koje povezah krvnim sudovima
svojih vojnika
dajem zakonik
i neka nema drugih zakonika
osim mojih.“
Znači, ovdje je posrijedi srednjovjekovna tematika sa kojom ja danas nemam apsolutno nikakve veze.
Nadalje, pamtim Desanku Maksimović sa kraja '80.-tih godina kad je pozvana kod visokih jugoslavenskih i srpskih generala pa je primajući neko ordenje izjavila kako je „bilo grešaka“ i kako bi valjda sada trebalo te greške popraviti, a gledamo danas nakon našeg balkanskog krvoprolića, kako su te greške popravljene.
Konačno pamtim Desanku Maksimović sa početka rata i našeg općeg klanja kad se, prema izvješću Hrvatske televizije, početkom '90.-tih godina susrela sa Ražnatovićem Arkanom pa se sa njim grlila i ljubila uz znake odobravanja. Ne vjerujem danas, da je ta snimka na bilo koji način montirana. Taj je Arkan zbog svoje uloge u balkanskom krvoproliću kao i zbog obračuna srpskih mafija ubijen ispred hotela „Jugoslavija“ 2000. godine čini mi se sada, a iza sebe je ostavio Cecu, beogradsku estradnu pjevačicu i dvoje djece.
Bilo je nedavno velikih skandala u Srbiji oko mjesta Desanke Maksimović u nastavim programima srednjih škola pa je bila formirana i komisija koja je dugo razgovarala o najzrelijoj zbirci poezije velike pjesnikinje „Tražim pomilovanje“ i tada su zaključili da se „vanvremenost“ Desanke Maksimović ne uklapa u poetičke okvire epohe te da postoji bojazan da bi i učenici pogriješili u vrednovanju njene poezije, umanjujući njen značaj. Međutim, ipak su predložili da se zbirka nađe na programu za prvi razred gimanzije uz zaključak, da bi „na ovaj način zbirka našla svoje pravo mesto kao odjek književne epohe srednjega veka.“
„Prekrajanje književne istorije i nesumnjivih vrednosti srpskog književnog kanona preko sveukupnog dela Desanke Maksimović sa kojim treba da se upoznaju učenici 3. i 4. razreda srednje škole je, najblaže rečeno delatnost koja pogađa u samo srce našeg identiteta.“
... tako je govorila tim povodom dr Svetlana Šeatović, upravnica Desankine zadužbine, a jedan od novinara koji su pratili cijeli taj skandal je napisao:
„Odgovor da je 'Tražim pomilovanje' vanvremensko i da je „odjek epohe srednjeg veka“ jeste poništavanje dugotrajnog rada naučnika koji su tumačili delo ove pesnikinje u 24 zbornika radova i dokazali modernost i univerzalnu vrednost njene poezije. Nažalost, na delu je pisanje neke nove književne istorije, oslonjene na nove vrednosti, gazeći pesnikinju duha, epohe i naroda. 'Tražimo pomilovanje' za Desanku Maksimović!“
Njena poezija je ipak kasnije uvrštena u nastavni program za srednje škole u Srbiji, dok se u javnosti provlačio glas da je cijeli skandal počeo „neomarksistima“ koji su se htjeli „osvetiti“. Nije baš tako, nego jest istina da je kod Desanke na djelu neka vrsta političke muteži, ali nije jedina na našim prostorima. Mi smo na Balkanu puni mutikaša koji pripremaju svoje kaše i čorbe samo da bi ostali i dalje imena na našem kulturnom i ideološkom nebu.
Eto, po tome ja pamtim Desanku Maksimović.
