365 fotki u 365 dana ;)
07.02.2010., nedjelja
319/365
|
Spavati sam išla u 5. Sanjala sam neke čudne snove, između ostalog i vas blogere! Monika, Ivan, Marija i ja smo bili na Meginom rođendanu, hahahaha :D Znam da je padao snijeg, a mi smo na nekim valjcima sjedili. Onda se nekak sve to prebacilo na subotu navečer i Bubuu i ja smo sjedili jedan kraj drugog i totalno se ignorirali. Bila je i mama. Ne znam. I mislim da je bilo i trećeg sna, nešto s krevetom. Ali naravno, najboljeg se ne sjećam :D Depresivna atmosfera traje i dalje. Našla sam si/nam novu pjesmu. CrvenO! TRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRR! Kazaljke su se spojile, možda netko misli na mene. Prvo se sjetim tebe, jesi još slobodan, pitam se…Na križanju gledam noćnu urotu semafora. Svako crveno gađam, baš i nije neka fora. Ulice se ljeskaju i uživaju u kiši. Skidam mobitel s punjača, zovem te i pitam di si. Čuli smo se davno, reko si da te ne zovem, da je bolje ovako,.. Kažem ti da sam se sjetila naših crvenih svjetala i kako si se slatko smijo dok bi gluposti lupetala.  Više sam voljela ono kad si me vozio kući. Često je šutnja rekla više od 1000 riječi. Svako crveno bi značilo da smo skupa dulje.. Promatrala bi i tebe, al to nebi primijetio, a kad bi primijetio bi se nasmiješio. Stali bi na crveno, ti bi se nagnuo k meni, ljubili bi se dok se semafor crveni. Sad bježim od križanja, volim otvorenu cestu jer imam feeling da jedino tad ne stojim na mjestu. Ne gledam znakove, ne zanima me što će biti. Ne bježim od prošlosti il od onog što će se tek zbiti. Ne želim piti, jer onda misli tutnjaju, i pogled se muti od suza što obrazom putuju. AH! Neće mi otac dragi kupiti bon -.- A RV me ne shvaća i doživljava kak ja to ocu. Ne mogu biti s nekim tko me ne shvaca. Pa on nije Bubuu, dovraga! I mrzim se jer nisam sve u glavi raščistila, ne bi bilo milo kad bi te vidjela. Crveno mi sad znači samo nemoć da pobjegnem, da ti ne šaljem poruku kad mi se grlo stegne.. Crveno me sada peče kad se vraćam kući naveče. |
