prvih sto godina je najteže
ah, to more :)
krenule mi: s., nera i ja :)
elisabeth, hvala na savjetu psa smo vozile u gepeku
dva put smo stajale - dva puta je pas skočio iz gepeka na sic od suvozača, dva puta sam ja vrisnula i skoro izletila kroz krov, a nemam kabrio
naravno da smo čekale drugi auto, jer je i. zaboravio vino, pa su se vraćali doma. iako smo se našli na parkingu bille, nikome osim meni nije palo na pamet da obavimo kupovinu hrane odmah, a kako sam već ukazala na par stvari, nisam htjela biti dežurni partbrejker...
uglavnom, hranu smo trebali kupiti u jolly-u šibenik koji radi do 21 h. ali kako se predugo kafedžijalo na prvom stajalištu, u jolly smo stigli u 20,45. ali, to nije sve jolly je baš taj dan, dan sv. mihovila, radio do 20 h yup. no milk today
i tako smo se u veseloj atmosferi još sat vremena vozili do sevida i tješili se kao na onoj reklami za nestea: imamo sunce! imamo more
nekako se našla hrana za marendu u lokalnom dućančiću o kakvom u zadnje vrijeme čak i gibo pjeva
ali smo za ručak imali ribu koju smo sami ulovili: vadili mreže, čistili mreže od ribe, čistili ribu na muliću - ma baš je bilo super
uz ribu smo imali "raskošnu" salatu koju sam ja radila i morala baciti pola kupljenih paradajza jer su bili truli. ali su svi svejedno hvalili salatu
(ma i bolje da nismo uspjeli kupiti hranu u jollyu, prve smo godine nakupovali ko da idemo na 7 dana skijanja u neku nedođiju, nepotrebno sve.)
šećer na kraju: plivala sam! ronila sam! dva puta u subotu i jednom u nedjelju 01.10!!! sve do otočića!
slobodno mi zavidite, imate na čemu