Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/superoperater

Marketing

Spavalica


Branislav Filipović

Samo je želeo da spava. Lišen zanosa, a opet umoran, strašno umoran, gospodin Moritz ležao je na svom krevetu. Bilo je već rano jutro, a muva, ni u čem čudesni vesnik banalnosti, obletala ga je iz sekunda u sekund. Nije se radovao nedeljnom jutru, danu u svojoj celosti, voću, mleku, gradskom parku (menažeriji bez životinja), premladoj devojci, cigaretama. Želeo je, o, kako je to samo želeo, da spava. Mirno, nenametljivo, može i bez hrkanja, umiljato, građanski poželjno. Muva ga je svakih pet sekundi budila dajući mu do znanja da ne može tek tako da utone u san, u poslednju nežnost, u toplu sigurnost, jer gospodin Moritz je, dodajmo, paradoksalno i protivno opštem znanju, lepotu sna izvodio iz (izvesnima sumnjivog) stava da san neodoljivo podseća na stanja pre ili izvan života. Tek, da bi dokazao svoju rešenost, gospodin Moritz uzima pištolj i u nastupu paroničnog poimanja pravde i razvijene jutarnje histerije puca sebi u glavu. Tada ostavlja muvu, i odlazi da spava, srećan, nasmejan, pomalo uzbuđen. Zaspao je radostan, kao nikad do sad. Dva dana pre toga zapao mu je za oko, u nekom nedeljnom listu, članak izvesnog psihologa (odmah pored rubrike pod naslovom «Tihi kikot Franca Kafke») koji je savetovao svog nervno raspetog čitaoca da se uvek treba boriti za svoje ideale i svoj san.


Post je objavljen 15.10.2004. u 02:25 sati.