Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/hal

Marketing

Off Topic (14): Sramota

Gledam te svoje stare naslove pa ne znam ni sam jesam li koji put pisao o sramoti. E sad ću.
Bila je sad slučajno na vijestima još jedna konferencija za novinare o tome tko je i gdje označen i na kojoj cigli, te tko je što kad i gdje (krivo) rekao. Klasična hrvatska politika navoda i njihovih ispravaka koja je usvojena na Saboru i sprovodi se redovito. I to mi je stvorilo određene dojmove. El Diablo je baš prije neki dan napisao oštar osvrt na bol koju građani Hrvatske osjećaju u prednjim čeonim režnjevima mozga zbog ovog cirkusa oko Zida boli. Hej, ne pljujem po Zidu boli, samo prozivam cirkus koji se u njegovo ime radi i pokazujem prstom na glavne artiste.

A gle sad ovo. Ok, postoji nešto što se zove Zid boli, postavljeno da bi ukazalo na neke stvari, postavljeno da bi bilo spomenik nečemu, postavljeno u čast onima zbog kojih mi danas mirno možemo šetati baš kraj tog zida. U redu.

I sad ja imam jednu utopijsku ideju a to je da svi koji su god 'okrvavili' jezik oko tog slučaja fino sjednu u jedan prostor, pa da se pojavi gospodin Razum, za početak svakog povuče za uho i kaže sljedeće (neke dijelove sam pokupio iz novina):

Gospodo, u Selskoj imamo jedan spomenik koji je nastao spontano, njegovi arhitekti su duše preživjelih, svaka opeka predstavlja jedno srce, a međusobno su povezane lojem svijeća i suzama onih koji ih obilaze. Kao što znate u našim krajevima žestoko peče sunce, a pada i kiša i snijeg, ovaj spomenik iz dana u dan izgleda sve lošije. Pijanci se na njega oslanjaju i ruše ga, psi pišaju po njemu i ptice seru. Na nekim imenima to izgleda ružno i tužno.
Gospodo, ovdje se radi o dostojanstvu onih koji su poginuli da bismo mi živjeli, i kad već živimo moramo biti zahvalni i brinuti se o sjećanju na njih.

Nije Zid zbog vas već zbog njih.

Svi koji mislite da Zid treba ostati ovdje, pogledajte ga kako polako propada, zatim pogledajte u svoju savjest i pitajte se bi li htjeli da po vašem spomeniku piša pas. Ako ne, predložite rješenje. Želite li da se zid rastavi, da stručnjaci naprave nekakvu konzervaciju, da se zid ponovo sastavi i zaštiti ogradicom i krovićem tada to i predložite.

Vi koji želite da se zid premjesti, recite koje je vaše riješenje, kuda ćete ga preseliti, kako i kada. Predložite da to bude svečano i da ima nekakav protokol i značenje.

I jednima i drugima vam stavljam na savjest dostojanstvo onih zbog kojih postoji zid. Želim vam napomenuti da su vaše napuhane pojave ništavne prema njima, što svojim ponašanjem pokazujete. Svatko laje sa svog mjesta na sve druge i zatim svatko demantira lavež na sebe na nekom drugom mjestu, niste u stanju sjesti zajedno i pogledati jedan drugome u oči. Oni zbog kojih postoje ove opeke okreću se u grobu kad vide za što su se izborili.

Previše koristite riječ JA. Ja sam ovo, a ja ono, ja nisam ovo, a ja nisam ono. Ego vam je veći od nacije, uvrijeđeni ste na svaki podignuti prst, a vaša je pravda božanska. Osvrnite se malo i shvatite da oko vas žive ljudi koji sve više imaju uši i oči i kojima ne možete više prodavati svoju veličinu te se demokratski skrivati iza grupe koju ste uvjerili da ste u pravu.

Sjednite i dogovorite se što ćete napraviti sa Zidom boli. Ako se ne možete dogovoriti onda niste za posao koji radite i maknite se od njega.
Nemojte raspravljati što je netko rekao i predlagati svoja tumačenja toga što je rekao jer to nikoga zanima.
Razgovarajte samo o mrtvima čija su imena na Zidu i načinu na koji će njihovo dostojanstvo biti zaštićeno, to im dugujete jer ste postavljeni da vodite državu koju su oni branili.
Utvrdite razliku između zalijevanja betonom i ugradnje u temelje monumenta, između preseljenja i rušenja, između pasje mokraće i atmosferilija...i držite se jednake terminologije.
Podsjećam vas da niste arhitekti i da se u zidove ne razumijete, i da nisu svih 13600 imena samo vaši rođaci ako ih imate te stoga niste jedina zainteresirana strana.
I predlažem da razgovarate tiho, jer djeca u ovoj slobodnoj zemlji spavaju, isto ne koristite grube riječi jer djeca u ovoj demokratskoj zemlji gledaju i slušaju.

13600 ljudi dalo je za vas ne svoj glas nego svoj život. A vi ga pilite već tri ili četiri dana. Svojim lakrdijama i prepucavanjima sami umanjujete vrijednost Zida boli iz dana u dan pretvarajući ga u običnu hrpu cigli, važnih samo da bi vas dobro usidrila na pozicijama. Zid boli treba zbrinuti, ovako ili onako, on nipošto ne treba ovu sramotu. Dogovorite se hitro na zadovoljstvo svih. Ovo nije zid koji nas treba dijeliti, ovo je Zid koji nas treba držati na okupu.
Svako će rješenje biti dobro ako se dobro dogovorite i ako sve napravite na pošten, pravilan i dostojanstven način. Na tome ćete steći zasluge. Znam, teško je dogovoriti se kad svatko vuče na svoju stranu, ali zato ste vi ovdje, vi ste tu da bi obavili teške dijelove posla i ujedinili napore. Optuživanje drugih je lako i može se raditi uz pivo a to nije nikakav posao.
Sve što radite i što ste dosad radili razjedinjava ljude s kojima živite. Politika u službi naroda?

Evo, to je moja utopijska ideja, ali ja ionako nisam normalan, jer gospodin Razum koji bi ovo izgovorio zapravo ne postoji, pa će i dalje pretpostavljam sve ići kao i do sad. Toliko sam imao pisati o sramoti.

Post je objavljen 07.06.2005. u 18:24 sati.