Malo se opet skićem okolo. Destinacija: Žumberak. Svrha: odmor za tijelo i dušu (više dušu nego tijelo, al dobro). Odmorite i vi barem oči, ako ništa drugo, na seoskoj idili…
Zagorski bregi:
Zapravo, žumberački. Nikako da skužim da to nije jedno te isto.
Vodenica:
I još malo vodenice:
Pored vodenice smo zatekli njenog vlasnika, koji se pokazao voljnim ispričat nam tužnu priču o vodenici. Vodenica je, naime, zapravo pilana. Na kojoj je čika vodeničar tu i tamo znao ispiliti kojem susjedu par dasaka, više iz gušta nego što bi mu to donosilo neku zaradu. Onda su se jednog dana pojavili zločesti stričeki iz državne birokracije i rekli da vodenica ne može raditi ako nije registrirana kao firma. Što košta puno novaca. Dvajst tisuća kuna, otprilike. Rekli su i da čika vodeničar mora vodit knjige. A sudeći po izgledu, rekla bih da knjigu u životu nije vidio, te da mu je vođenje knjiga jednako apstraktan pojam kao meni računanje diferencijala. I na koncu mu opalili neku divlju kaznu. Pa je bio prisiljen zatvorit pilanu i sad vodenica služi samo kao ukras.
Još malo pa će čovjek morat registrirat pekaru da si doma ispeče kolač. Ubit će nas ta birokracija.
Ali vratimo se odmaranju očiju:
I još malo:
I na koncu malo erotike na žumberački način:
Za slučaj da niste skužili, to vam je ovo dvoje u akciji:
Koja, uzgred budi rečeno, traje cca 30 sekundi.
Onda se mi žalimo da naši muškarci ne mogu dugo.
Zaključak: hoću nekakvu vikendicu na selu! Ne mora bit ni vikendica, može samo komad zemlje, već ću si sklepat neku šupu na njemu. Čisto da imam gdje roštiljat i ladit jaja vikendom.
A moram vam priznat i da mi se mogućnost života na selu čini sve privlačnijom…
Naravno, sofisticiranog života na selu. Umjetničkog. Bez čišćenja kokošinjaca, muženja krava i oranja njive. Radiš sve isto ko i u gradu, samo si na selu.
Jel imaju na selu dsl, pitam se…
Post je objavljen 25.05.2005. u 10:02 sati.