Sjedio sam na balkonu i zagledao se u nebo,primjecivao sam svaki mali pokret oblaka,iako oblaci izgledaju tmurno i nagovjestavaju kisu,nisam mogao odmaknuti pogled od neba,izgleda tako lijepo,smireno i jednostavno,sjecam se dok sam jos kretao u osnovnu skolu frendovi i ja bi sjeli ispred zgrade gledali u nebo i govorili na sta nas podsjeca koji oblak,oblaci su izgledali tako savrseno a jednostavno,te slike su mi vjecno ostale u glavi,sa balkona vidim i more pa sam malo promatrao i valove,koji su se kretali nekako usporeno ali i oni su izgledali full lijepo,kada sam gledao obzor,crtu gdije se spajaju more i nebo to je izgledalo neznam prekrasno,jedinstveno...tek sada sam poceo razmisljati kako nam neke sitnice ako obratimo pozornost na njih mogu uljepsati dan,mislim na jednostavnost prirode koja moze stvoriti prekrasnu sliku,ono gledas u jednome smijeru i kao da gledas neku savrsenu sliku,ponekad kada mi se nesto full svidi pokusavam zapamtiti tu sliku,tako da u trenucima kada izgleda sve mracno te slike mi mogu bar mrvicu popraviti raspolozenje,ponekada se pitam kakve mi sve ljepote propustamo,jedinstvene fenomene koji se desavaju u svim djelovima svjeta,ponekad kada provodimo mnogo vremena na jednome mijestu neke sitnice gube svoju ljepotu jer ih vidamo svaki dan,ali kada dodemo u neki novi kraj kada vidimo nesto sto nakon toga mozda vise nikada necemo vidjeti onda tek vidimo pravu ljepotu nekog detalja u prirodi,ponekada mozda i sitnice mogu usreciti covjeka ako ih zna pravilno protumaciti...ljudi uzivajte i ubuduce ako nadete volje vremena i zelje,promatrajte malo oko sebe prirodu koja vam se do sada cinila tako nebitna...uzivjate..
Post je objavljen 17.05.2005. u 18:36 sati.