Neznam nakon dugo vremena dosao sam danas na Porecko groblje i stao pred bakin grob,u tom trenutku iz glave su mi nestale sve misli,sva moja razmisljanja izgubila su se negdije u daljini,i obuzeo me osjecaj tuge,u glavi su mi se vrtila sjecanja iz mog ranog djetinjstva,prisjecao sam se svakog lijepog trenutka uz baku,moji su straci tada stalno radili pa prakticki sam do 6 god svaki dan provodio uz baku,tako da sam ju full volio,od nje sam dobio svaku stvar koju sam pozelio,prakticki ona me razmazila:)danas sam stao pred njen kriz,i odjednom nisam vise primjetio nista oko sebe,sve moje misli,svi moji osjecaji usredotocili su se na slova i brojke na krizu,na trenutak sam pomislio da i mene to ceka,hladan lijes negdije duboko u zemlji,i spomenik ili kriz nad njime,razmisljao sam i kako ce moji potomci posjecivati to tuzno mjesto kako bi pokazali paznju i kako bi se vidjelo da nisu zaboravili na mene,odjednom na trenutak osjetio sam neopisivu tugu,kao da mi se ukazala neizbjezna sudbina,svi znamo da cemo jednom umrijeti,ali na trenutak to se cinilo toliko realnijim,neznam...tuga je neizbjezna u svacijem zivotu,svi se mnogo puta razocaramo i rastuzimo tjekom naseg zivota,ali zasto je to tako,zasto nebi mogli jednostavno samo uzivati u blagodatima zivota?mnogi ljudi prolaze kroz veoma teska razdoblja u svom zivotu,u jednom trenutku se nadu na rubu egzistencije,ali ako znaju da ce prije ili kasnije umrijeti zasto nastavljaju takav zivot?koji iz dana u dan donosi nove probleme i razocaranja,istina je da u zivotu postoje mnogi sretni trenuci,ali nakon svakoga dolazi tuga,razocaranje...niciji zivot nije savrsen ma koliko neciji tako izgledali,uvjek se nade neki skriveni problem,neki nedostatak u zivotu,ali zasto to mora biti tako?dok sam bio na openu u bosnjacima,bio sam u privatnom smjestaju i kucanica mi je rekla da cemo sljedece godine posjetiti groblje u vukovaru,tuzno je kada je neko pokopan u masovnoj grobnici,kada obitelj nezna di je pokopan njihov clan,kada tuguju a nemogu odati pocast tjelu...a i svaki dan cujemo da umiru i djeca,sto ako je umrlo neko djete kojemu je bilo sudeno da postane genij,da usavrsi drustvo,ali mu je spletom okolnosti to oduzeto,kako nadoknaditi takav gubitak?to je jedno od vjecnih pitanja...uzivajte ljudi dok mozete...noc
Post je objavljen 04.05.2005. u 22:40 sati.