Da. Uglavnom, nisu me operirali. Držali su me u bolnici čisto da vide kako će se razvijati situacija. Ja sam cijelo vrijeme vjerovao da operacija nije potrebna. Nisam se nadao, nego, jednostavno sam bio uvijeren u to. To je pozitivno razmišljanje. Iako sam već bio u bolnici, još prije, kao dijete, i prije nekoliko godina kada sam operirao meniskus, tek sam sada shvatio što znači biti u bolnici. Kada nekoga strpaju u zatvor, obično se s takvima naslađuju kako će imati vremena za razmišljanje. Kada je bolnica u pitanju, razlika nepostoji. Iako sam imao veselo društvo, sve manje više mlađi dečki, imali smo i TV, dobre teme, bolnica je jednostavno mijesto na kojem morate napraviti nekakvu retrospektivu. Prije svega, nisam se sažaljevao i inače to rijetko činim, bio sam objektivan prema sebi i shvatio da se to nije moglo izbjeći. Nisam to doživio kao Božju kaznu, dapače, ako je taj dan bio suđen da nešto slomim, drago mi je da je to bila samo noga, čak ni lom nije strašan, već samo na nezgodnom mijestu. Iako sam često tokom svoje nedavne prošlosti s Bogom bio na vi, znam da me on nije napustio taj dan. Uostalom, Bog i vjera dolaze iz čovjeka, on je dio mene, dio vas, još od trenutka kada smo se rodili.
Nemogu i neželim ovo gledati negativno. Dan može biti ružan ali i u njemu može biti nečega lijepog. Mnogo će dana proči u ova četiri zida, ali neću klonuti duhom. Barem ću više čitati. Inače volim biti upoznat sa svim zanimljivim životnim temama, ali previše sam nemiran da bi mogao čitati knjigu od A do ŽE. Možda se konačno naviknem :). Glava će se više baviti sama sa sobom. Možda ću više čitati i vaše blogove, makar za blogove nikada dovoljno vremena. Često nepročitam sve blogove koje bi mogao i zato, please, nemojte se osiječati povrijeđenim zbog nedostatka moje pažnje. :()! Sada bi to mogao činiti češće. A, biti će i postova. :)!
Post je objavljen 25.03.2005. u 12:42 sati.