Da bih se nasmiješila svijetu
Kuća je sve veća a ja sve manja
pretvaram se u točkicu na ekranu koji odbija
primiti slike novih ratova
ulazim u slavine
drhtim na žici pregorjele žarulje
a potom mi treba puno tekućeg pudera
da bih se nasmiješila svijetu
onako kao što sam se znala nasmiješiti
moru ili tebi kada sam ti prvi put rekla
Uđite u mene, gospodine
napisala: Livia
(16. 03. 2005.)
Post je objavljen 23.03.2005. u 11:33 sati.