napokon sam se vrati s operacije. jebeno ali napokon manje boli. lijepo sam ležao i razočarao se. sve one fame o medicinskim sestrama padaju u vodu. sve srednjovječen babe i još slaboga izgleda. šteta, ja se ponadao da ću barem uz bolove uživati u pogledu. ništa. zakon je stvar što je bio tv u sobi, lai još važnije je što sam mogao pušiti di iznemoglosti u sobi. samo kad je vizita ne smiješ, a onda obrij po kutiji. kako se nijesma smio dizati, usrao sam peplom cijeli krevet pa su me sestre jebale cijelo vrijeme, lai mi nisu branile pušiti. jebeno ludo. cijeli svijet brani pušenje u zatvorenim prostorima, a mi u BOLNICI u sobi pušimo ko turčini. doveli kasnije i nekog malog levata od 16 godina. dečkić ne zna piti, pa se ubio ko majmun i razbio glavu, nije znao gdje je. zato mu ćaća i mater znaju i bit će po glavi stanovnika. djeco, naučite se piti a ne ovako pa smrt.sada lagano na štakama u birtiju, samo da ne boli. ne mogu sjediti, ležati ni hodati. nikada više. i još. anestezija je zakon. zbog nje se isplati ići na operaciju. čisto ludilo. znaš gdje si, sve je smiješno, a polsije se ničega ne sjećaš. ludilo, samo lebdenje. jedino je jebeno to primiti u kučmu, ostalo je laganica. rado bi to ponovio, samo ne onu bol kada djelovanje prođe.eto. puno pozdrava tinejđerici1 jer me sjećanje na tebe navelo da mislim na lijepe stvari i zaboravim bol.
Post je objavljen 20.03.2005. u 11:10 sati.