imam osjecaj da ponekad ne mogu.ovak sam blesav i jos svaki dan postajem blesaviji jer idem u tu mutavu gimnaziju,pa mi se chini da jos vishe zatupljujem. jedva cekam odmore da odem van iz razreda i da budem s ljudima s kojima mogu razgovarati.mozda me oni sve ove 4 godine drze na zivotu u gimnaziji. cast iznimkama. bezveze sam se budio da idem u skolu,kad ono, nemamo prvi sat.sva srecha kaje alexandra naishla. ravno u hrast,sjedamo,pijuckamo chaj i blabla...onda 2 sata hrvatskog,2 sata engleskog, pa tzk i likovni.uvijek jedno te ista pricha. danas mi se cinilo ok na hrvatskome.radili smo bertolda brechta i covjek ima zanimljiv pogled na svijet. smijem se zaplakanom, placem se nasmijanom. mir je pusta zbrka,tek rat stvara red. dvije brechtove misli koje po meni govore o danasnjem svijetu. rijec je svakako o izopacenom pogledu ljudi na svijet,te o gubitku nachela. mozda je u biti ovo sada vec normalan svijet na kugli zemaljskoj samo sto ja to ne shvacam...
Post je objavljen 28.02.2005. u 13:36 sati.