Moj sledeci post je trebao biti pesma iz naslova... bez onog: ''ili kraj bloga"...
Eto, vec se duze vremena snebivam da objavim taj... ili bilo koji drugi post.
Ono, vec vise meseci.
Izvinjavaml se kolegama blogerima koji su vise puta ostavljali komentare na tu temu. Pomenuo bih samo najrecentnije: Modrinu, Lastu, Regina, Aneta, Teatralka, Mangu...
Tesko je i meni samom objasniti zasto se tako osecam. Objaviti post? Zar je to tesko? Ocito jeste! :)))
Kraj ovog Blogera me je naterao da malo pregledam postove (koje sam jednim klikom 'skinuo' i pohranio na neki zabaceni deo kompjutera), ali, naravno...tu su i komentari koji ostaju nepreuzeti...
Maleno razmisljanje (vise nada) da ce se gasenjem Blogera samo onemoguciti pisanje i komentarisanje, a da ce sadrzaji ostati 'zamrznuti' - dovelo je do moje reakcije: u 'Postavkama' sam ukljucio vidljive komentare ispod postova, postavljanje vidljive arhive i maksimalnog broja postova. Za svaki slucaj. Iako vec imam iskustvo gasenja 'Blogera.hr', gde je bukvalno sve nestalo...
Mozda otvorim ponovo blog VladKrvoglad na nekom drugom (trecem) servisu.
Negde u sebi se pitam o smislu toga svega, i jedini smisleni odgovor je da ovakvo pisanje i jeste bitno jedino zbog
reakcija - uz moje trenutno uzivanje tokom pisanja onog sto cu izabrati da objavim - trenuci gde se citaoci i ja 'raspoznajemo' u razmenjenim idejama, i neverovatna zivost koja se sama reflektuje u svim tim recima mnogih ljudi i obasjava momente mog (i vaseg) zivota tokom delovanja ovog bloga...?
Zeleo bih da se zahvalim svima vama citaocima ovog bloga za vase dragocene reakcije na moje postove.
Post je objavljen 19.02.2026. u 13:42 sati.