U meni gori vatra što ne gasne,
dok padam i dižem se, srce mi stasne.
Svaka prepreka, svaki zid što stoji,
ne može slomiti ono što se u meni kroji.
Koraci su teški, al' put je moj,
nosim teret, al' u njemu rastem, k'o vojnik svoj.
Borba nije kraj, već početak novi,
u tami se rađaju snovi što vode svjetlosti zovi.
Ruke mi drhte, al' ja ih ne krijem,
u svakoj slabosti snagu još uvijek snijem.
Jer borba je ples, i ja znam ritam,
ne predajem se lako, srce mi uvijek kuca tim tempom bitnim.
Svijet može biti oštar, grube su riječi,
al' u meni je tišina koja jača i liječi.
Za svaki pad imam novi ustanak,
neće me pokolebati, ni vjetar, ni mračan oblak.
Borim se za svaki dah, za svaki san,
ne pristajem na manje, jer snaga je moj plan.
I kad mi svijet zatvori vrata pred licem,
otvorit ću prozor, i poletjeti s vjetrom na krilima, kao ptica s šestog kata.
Jer borba nije znak slabosti,
to je krik snage, to je jeka hrabrosti.
U svakom udarcu kuca moje ime,
i borit ću se, jer život je moj i samo moje vrijeme.
Post je objavljen 17.09.2024. u 16:10 sati.