Reći ću par riječi o dvije današnje, sada već jučerašnje teme o kojima bruje i briju svi mediji, a koje su mi, svaka na svoj način, dignule tlak, i o još jednoj, prevažnoj temi o kojoj se veoma slabo piše i govori.
Prva tema je pljačka stoljeća Sandre Benčić - od ponedjeljka ujutro razvlači ju se po svim novinama, portalima, vijestima i TV-dnevnicima jer, zamislite, u svojoj imovinskoj kartici nije prijavila da kao podstanar plaća stanarinu! Gospodo novinari, je l' može gore?! U večernjim vijestima bijednici kojima bi trebalo oduzeti novinarsku licencu otprilike ovako formuliraju početnu rečenicu: "Saborska zastupnica i kandidatkinja platforme Možemo! za premijerku netočnom imovinskom karticom ponovno podiže prašinu nakon skandala s blokadom njezine tvrtke!" S blokadom od jednoga dana zbog 300 eura zaboravljenog telefonskog računa koji je plaćen odmah sutradan. Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa zaista bi trebalo ukinuti ako se ozbiljno bavi ovakvim pizdarijama jer - žena s mužem i djecom živi kao podstanar i plaća stanarinu. Po čemu je to sukob interesa i zašto bi netko uopće u svoju imovinsku karticu morao upisivati rashode takvog tipa?! Trebaju li onda upisivati i rashode u vidu plaćanja struje, vode, komunalija, plina, toplinarstva, hrt-pristojbe?! Jer i to su rashodi. Pobogu, koliko debilizma ova država još može podnijeti?! A političari kao najjeziviji strvinari odmah su se po presicama obrušili na nju; u biblijska vremena bi je kamenovali, koje stoljeće kasnije spalili na lomači. Javna televizija poznata kao HTV također kao i svi drugi izvještava o tom nepostojećem skandalu kao o bilo kojem skandalu, a slijede je i Nova TV i RTL - toliko o njihovom novinarskom osjećaju za to što ima smisla, a što je besmisleno, što je informacija, a što nije informacija, što je objektivno izvještavanje, a što infantilizacija javnog prostora. Na ovom primjeru te nesretne stanarine možemo zaključiti kako I U SVEMU OSTALOME ne slijede kodeks i imperativ informiranja javnosti, nego "kodeks" sveopće zaglupljenosti i pokvarenosti.
Druga je tema Plenkovićevo ograničavanje cijena trideset proizvoda po točno određenim gramažama ili pakiranjima. Jedan komentator na dnu ovog teksta iz Indexa duhovito primjećuje: "Ovo je EPSKI GLUP potez PLINkovićeve šugave vlade. To je kao da ograniče cijene auta na način da propišu da 'auto' od 1600 kubika košta maksimalno 20.000 € - svejedno je li Mercedes ili Kia. Pa to nisu radili ni najcrnji komunisti." Ono što slijedi jest micanje s polica svih kvalitetnih robnih marki određenog proizvoda i određene gramaže, npr. tjestenine ili pasirane rajčice od 500g, jaja m-klase iz podnog uzgoja ili wc-papira od 10 rola, dok će na policama ostati nekvalitetni proizvodi ili ih jednostavno neće biti u toj gramaži ili u tom broju komada, već u nekoj drugoj specifikaciji koja ne podliježe vladinim mjerama. Na koncu će građani i opet jednom, po tko zna koji put, biti izigrani i nasamareni i zapravo će nam od ovih Plenkovićevih mjera biti gore, a ne bolje. Nikada nitko u povijesti svijeta nije uspio trgovce i bankare dovesti u red ili prisiliti da rade protiv sebe i svoje grabežnosti pa je od početka ove parodije od mjera bilo jasno da neće ni hiperturbonarcis Andrej.
Isprva sam kanio pisati o samo dvije teme, no među komentarima ispod gornjeg teksta u Indexu našao se i ovaj: "Zašto ne objavite prijelomnu vijest da ljudi koji odlaze u mirovinu ne dobivaju rješenje niti im se isplaćuje mirovina po nekoliko mjeseci? Neki po 5,6 mjeseci nisu dobili ni jednu mirovinu. Ovo je zrelo za veliki prosvjed i tužbu protiv države na sudu za ljudska prava i prijevremene izbore." Da, o tome sve češće slušam zadnjih nekoliko mjeseci, a moja supruga ima prijateljicu koja je u ožujku otišla u penziju i još uvijek, nakon šest mjeseci, nije dobila ni rješenje ni prvu mirovinu! Žena je desetljećima bila direktorica jedne privatne tvrtke, u penziju je otišla s preko 70, jako se dobro razumije u problematiku izračunavanja visine mirovine i pravovremenog ispunjavanja zahtjeva za stupanje u mirovinu, sve je napravila krajnje savjesno i više nego na vrijeme, sada cijelo ljeto šalje požurnice, čak je pisala i jednom saborskom zastupniku koji je nedavno u intervjuu za Globus govorio o tom besprizornom i neljudskom ponašanju HZMO-a, no u ovoj je pripizdini od države, imunoj na vapaje njezinih građana, doslovno sve uzalud. Zašto mediji, zašto novinari o tome ne govore?! Što su ili tko su uopće novinari? Koja je njihova agenda? Zašto katkad bizarne i smiješne nebitnosti dižu na razinu udarne ili prijelomne vijesti, dok tako često o silno važnim i alarmantnim temama i zbivanjima u društvu uopće ne govore? Po kojim to začudnim kriterijima odlučuju o čemu će pisati i govoriti, a o čemu neće? Nešto se malo pisalo o toj temi, no HZMO i resorno ministarstvo bi se očitovali s hrpom besramnih laži i tema bi se redovito zatvarala nakon manje od kartice teksta.
Eto. Ako je tko gladan kruha, neka jede govna Mr. Plenkeyja.
Post je objavljen 18.09.2023. u 23:50 sati.