Dobri stari Tin znao je srcu približiti ono što ostavismo iza sebe...,
mala mista. Znao je jer nikada nije zaboravio korijene, bez obzira
što ga je život nosio po mnogim evropskim metropolama, gdje je
okusio život i šušur, umjetničke kolonije i susrete na visokim razinama.
S nostalgijom se u svom pjesništvu osvrtao baš na ta mala mista
svoga odrastanja kojima se i mi, htjeli ili ne barem u mislima vraćamo.
Bio je još jedan koji je u svojim djelima bez cenzure propovijedao o
svomu rodnom selu a Medov Dolac se zove. Sjećam se svoga djetinjstva
i rane mladosti kad je Ivan Raos svako ljeto provodio u svom rodnom
selu, usput obilazeći zaseoke, ispipavajući bilo naroda svog. Rado se
zaustavljao u razgovoru s ljudima kojih uglavnom više nema, barem ne
onih koji su bili tema njegovih djela. Ono malo ljudi što ostadoše, potpomognuti
onima koji su odselili a nisu zaboravili, njemu u spomen, već tri desetljeća
se sastaju, priređuju prigodni program, čitajući fragmente iz romana, kazujući
ponešto nepoznato iz njegovog života i rada. Pamtim ga kao skromnog i
samozatajnog čovjeka, ali u svojim djelima nije ostajao dužan, sve i svih je
znao smjestiti točno tamo gdje im je mjesto.
Jučer je bio Dan sjećanja na našeg velikana. Nažalost, moralo se izbjeći dvorište
njegovog odrastanja ispod prastare kostele zbog vremena koje se s nama igralo.
Misa zadušnica za Ivana održana je u prekrasnoj crkvi sv. Roka koja je iz male,
stare crkvice izrasla u modernu građevinu, veličinom prilagođenoj za potrebe
domicilnog stanovništva i onih povremenih došljaka. Volim tu crkvu još više jer
je radove na istoj, od početka do kraja vodio moj pokojni stric.
Poslije mise, položeno je cvijeće na jednostavnu, a opet posebnu grobnicu Ivana.
Lokacija održavanja programa je premještena u Sportski centar izgrađen u čast
pok. branitelja S.M. medovdolačkih korijena koji je živio u Zadru a borio se u Im. bojni.
Imao je samo dvadeset godina. Prostor je prolagođen za razna događanja, najviše
se koristi za predahe nakon sahrana uz osvježenje ićem i pićem.
Ima sve potrebne sadržaje, od kuhinje, sanitarnih čvorova, dvorane za koncerte,
predstave i na kraju ista dvorana se prilagođava za opuštanje uz neizbježnu degustaciju
okalnih jestivih i pitkih proizvoda. Do sada se nitko bunio nije.
Program je počeo uvodnom riječi organizatora, čitanjem, nastupom amaterskog KUD-a
iz Imotskog, Džoni Gitara je izveo niz pjesama, svojih i naših, dalmatinskih. Začin na kraju
je bila amatersko dramsko društvo iz Gata (amaterski staž im traje više od sedamdeset
godina), uz kontinuirane izmjene članova društva. Na daske su nam vratili Sudnicu iz Libra
Marka Uvodića. Nakon programa za dušu, okrijepili smo i tijela uz neizbježnu janjetinu s
kapulicom mladom i prekrasnog kruha ispod peke.
Susreti s rodbinom, prijateljima i gostima, pjesma i priča protegla se do ranih jutarnjih sati.
Mi ranijih datuma proizvodnje mjesto radnje napustili smo nešto nakon ponoći, kući stigli
ispunjeni, ja umirena posjetom grobovima svojih dragih, druženjem s osobama iz mladosti,
a on opet sretan što je sve to sa mnom podijelio.
Kulturni niz se nastavlja večeras u našem Gradskom parku koncertom mandolinskog sastava
u kojemu i ON svira, a sve to u sklopu Tinovih dana koji će se produžiti na ljeto. Bit će svega,
svi ste rado viđeni u našem malom gradu.
Post je objavljen 02.07.2023. u 14:45 sati.