Naivni su futuristi prije 50 i više godina mislili da će sveopća robotizacija omogućiti čovječanstvu da se konačno odmori u blagostanju i posveti se svojoj primarnoj zadaći - kreativnosti, umjetnosti i duhovnosti. No budući da je rezultat uvijek direktan odraz motiva, sebični motivi nikako nisu mogli proizvesti blagostanje o kojem se maštalo čak i u pučkoškolskim udžbenicima. Upravo suprotno od toga - razvoj tehnologije sa sebičnim motivima kao osnovom nije mogao proizvesti ništa drugo osim sve većeg raslojavanja i sve drastičnijih razlika između ekonomskih klasa ili kategorija ljudi. Mi danas najvećom mogućom brzinom srljamo u distopijsku globalnu civilizaciju.
Razvoj tehnologija je sjajan, no koji su njegovi rezultati u baznoj primjeni? Tzv. platformski radnici s pravima na razini 19. stoljeća, koji su, usput, ako su biciklisti, svuda po gradovima doslovno opasni po život pješaka. Sveopća inteligentna, interaktivna i svepovezujuća digitalizacija izaziva bujanje novih poslova, novih vrsta radnih mjesta, koje sve, ili gotovo sve, znače povećanu nesigurnost, neizvjesnost, kratkotrajnost i lak gubitak radnog mjesta. IT-sektor danas nudi izvrsne plaće, no može li to uistinu potrajati? Zar neće sveopće zasićenje opcijama i mogućnostima u jednom trenutku nužno izazvati imploziju, urušavanje cijelog tog sektora s milijunima, stotinama milijuna radnih mjesta? Ako su radna mjesta blagajnice ili blagajnika u većim šoping-centrima silno srezana uvođenjem samostalnog skeniranja barkoda od strane kupca, zašto bismo trebali vjerovati da se jednoga dana, kako IT-tehnologija napreduje, ista stvar, no u još puno, puno većim razmjerima, neće dogoditi i sa zaposlenicima IT-sektora? Bojim se da i opet, kao i na primjeru futurista s početka teksta, samo naivni mogu vjerovati da će ova IT-renesansa, ili ovaj IT-eldorado, potrajati. Neće i ne može potrajati iz jednog jednostavnog razloga - rezultat uvijek direktno slijedi motive. Kakvi su motivi, takav je i rezultat. Ako su motivi novinara da povećaju tiražu novine, a ne da poboljšaju ovaj svijet otkrivanjem istine, onda ni rezultat nikako ne može biti stvarno umnožavanje istine i poboljšanje svijeta. Rezultat će u konačnici biti umnožavanje negativizma i defetizma, bijesa i agresivnosti. U ime ili pod egidom plemenitih motiva i želje da se otkrije istina i ovo društvo poboljša. U ime pravde, istine, ljubavi, bratstva i jedinstva, slobode i sličnih velikih pojmova počinjeni su najveći kolektivni zločini čovječanstva.
Danas živimo još samo laž. Pod egidom dobrih namjera da svakome budu dostupna i pristupačna turistička putovanja diljem svijeta pojavio se toksičan masovni turizam koji rezultira nezapamćenom devastacijom društava, naročito lokalnih zajednica i mikrokolektiva. Pod egidom dobrih namjera da svakome budu dostupni i pristupačni hranjivi i ukusni prehrambeni proizvodi iz cijeloga svijeta ili pak kineski božićni pokloni, razvijen je zastrašujuć kompleks brodskog kontejnerskog transporta koji se više ni na koji način ne može zaustaviti. Pod egidom dobrih namjera danas se u SAD-u, Europskoj Uniji i diljem svijeta već samo jedna ili dvije kruške, jedan ili dva paradajza, tri mrkve, četiri češnjaka - pakiraju u najlon. Bizarnostima i apsurdima u ime kvalitete, izvrsnosti i visokih standarda nema kraja. Kad bi mi se dalo, proučio bih i ovdje zapisao još mnogo i gorih stvari. Gledao sam dokumentarce istraživačkih novinara koji su izlagali svoje živote, o tome kako se priča o recikliranju plastike pretvara u jednu jezivu globalnu laž. Čitao sam o tome na koje načine ljudi poput Viktora Orbana pod egidom demokracije i dobrih namjera djeluju kao demoni bez presedana. Tzv. slobodni demokratski višestranački izbori u Mađarskoj su doslovno farsa, no našeg se bijednog predsjednika Zorana Milanovića, koji sve vrijeme prijateljuje s Orbanom, najjača oporbena stranka zbog toga ne odriče. Krah vrijednosti i golemo licemjerje na svim su frontovima, širokopojasno i kapilarno, u medijima, u lokalnoj zajednici, u formiranju mladih prema osnovnim vrijednostima, u Crkvi, a još ponajviše u Sferi Prešućivanja koja cvjeta i buja među onima koji bi nešto mogli učiniti.
I na koncu, tu je nuklearna prijetnja koja nam svima sve vrijeme visi nad glavom. Zašto bi danas još itko imao bilo kakvu dugoročnu motivaciju u svojemu životu, kreativnu ili karijernu? Bit će samo zbog naivnosti, zbog naivne nade. Biti pisac, biti slikar, biti glazbenik, biti filozof, u svijetu koji može kolabirati u iznenadnom nuklearnom sukobu u bilo kojem času - ta motivacija za veoma osjetljive i svjesne pojedince postaje neodrživom. Pa kakva je onda budućnost današnje civilizacije? Ako se uskoro ne dogodi nešto drastično, globalno katarzično, ta je budućnost sasvim sigurno veoma sumorna, ružna i zastrašujuća. Stare motivacije postaju ili impotentne ili toksične. Hitno nam treba nova svjetska motivacija. Koja ne smije i opet jednom biti sebična.
Post je objavljen 16.03.2023. u 02:14 sati.