Dvije su ure prošle iza podneva
U Maloj kavani tik do Repa
Uz moj uobičajeni makijato
U velikoj šalici sa malo više mlijeka i čašom vode
Uhvatio sam sebe
Kako umjesto zraka dišem tebe
I baš zato što znam a znaš i ti
Da si danas još dalje od nas nego jučer
S razlogom ili bez
Postaje mi svejedno
Jer
Ja te još uvijek dišem
Zbog svega lijepog što me ovdje na Trgu podsjeća na tebe
Nositi tebe u sebi tebe disati
Sjajan je i ničim nadomjestiv osjećaj
U mojim mislima zriješ u nekom novom vrijenju
I trpkija i pitkija
Nekako posebna i slađa od berbe iz prošle godine
Možda i jesmo bili grubo tkani san
Ali
Ja još uvijek dišem tebe
I gdje god se okrenem kamo god pošao
Vidim tebe u prvom osmjehu
U prvom pogledu kojim si me zauvijek zarobila sobom
I ništa čudno što me i danas šetnjom po Trgu
Sve što je lijepo na tebe podsjeća
1993.
Post je objavljen 12.11.2022. u 17:37 sati.