Neki kažu da je zbog fluora u vodi, drugi da smo podložni autoritetima koji su u informatičkom dobu stekli nekontroliranu moć. Ja mislim da nije ni jedno ni drugo.
Isti smo bili i dok smo pili vodu iz bunara a vijesti donosili putnici, trgovci i vojnici u vječnim kampanjama, baš kao da nam je netko usadio svoju verziju triju Asimovljevih zakona.
Nedavno sam gledao neki film u kojem otac sinu predaje svoju vrhunsku mudrosti i kaže mu „sine vjeruj, nije važno u što, samo vjeruj“. Kao da su nam usadili vjeru kao vrhunsko dostignuće a da pri tome uopće nije bitno u što vjerujemo, jer iako su nam vjere različite, uglavnom poštujemo tuđu vjeru. Ono što ne poštujemo i ne možemo prihvatiti je čovjek i život bez vjere.
Većina božanstva koje poznajemo su solarni simboli, baš kao Isus koji umre, bude tri dana u grobnici i uskrsne, što predstavlja zimski solsticiji kad sunce dostiže najnižu točku u svom godišnjem putovanju, tri dana miruje pa se opet uzdiže. Isus doduše nije bio tri dana u grobu, jer ako je u njega položen u petak navečer a žene su primijetile da ga nema u nedjelju ujutro, onda je u grobu bio najviše dan i pol. Ali žene su tog jutra tek primijetile da ga nema, pa je u grobu mogao biti i puno kraće. U evanđelju po Petru, rimski vojnici koji su na grobu čuvali stražu svjedočila su da su s neba sišla dvojca, ušla u grob a izašla trojca od kojih jedan nije mogao hodati pa su ga dvojca pridržavala.
Ali ako je sunce vrhovno božanstvo bez kojeg nema života, zašto nam se ovih dana ruga?