Marketing
IŠTI, TRAŽI, KUCAJ Lk 11, 5-13 (Palma, 12.10.2000.)
“Tko to ima ovakva prijatelja?” Riječ je o prijateljstvu. Prijatelji su oni pred kojima možemo biti što jesmo. Od kojih čujemo riječi: dobro je da postojiš. Uz njih naše nade rastu i pouzdanje za budućnost. Oni vjeruju u nas, i na taj način nam ulijevaju samopouzdanje. Ohrabruju da se razvijemo do pune mjere svoga bića. Njihova ljubav prema nama ne postavlja uvjete. Prihvaćaju nas i vole ne zbog naših vrlina, nego unatoč našim manama. Prijatelj nas izvlači iz nas samih, iz našeg egoizma, i začahurenosti. Dok nas netko u svom srcu s ljubavlju nosi, mi puninom postojimo.
No gdje naći takvog prijatelja? Ljudi su ljudi, nestalni i nepouzdani. Najbolnije uspomene našeg života vezane su uz prijatelje koji su nas izdavali.
Isus nam se objavljuje kao prijatelj. I to ne bilo kakav. Već osobit: “Tko to od vas ima ovakva prijatelja?” Kom možemo doći o ponoć. Dakle u najnezgodnije vrijeme. Kad svi drugi spavaju, i misle na svoj život, na svoju “dječicu koja su s njima u postelji”. Kad smo svakom drugom dosadni, i sva su vrata za nas zatvorena. Kad nikog nema da nam dadne. A bez kruha smo kojeg bi smo stavili pred one koji su nam došli; bez dobrote i gostoljubivosti, dobre riječi i ljubavi. Kad smo nemoćni. Kad je sve tamno kao ponoć, sve zastrto i bezizlazno.
Tad, i uvijek, možemo Isusu. Njemu koji nas je nazvao prijateljima, i koji nam je priopćio sve što je čuo od svojega Oca. Njemu koji je “radi nas ljudi i radi našega spasenja postao čovjekom”. “On, koji se, premda trajni lik Božji, nije kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe oplijeni postavši ljudima sličan.” Došao je i svoju nam ljubav iskazao do kraja. I iskazuje nam je kad god mu dođemo s molbama.
Ali, primijeti kako ga treba moliti? “Dat će mu sve što treba zbog njegove bezočnosti.” Treba nešto bezobraštine ili svete drskosti kad ulazimo u molitvu. Treba se znati usuditi.
Treba uporno pitati, tražiti, kucati. Tko pita taj ne skita. Pitajući od Gospodina, mi otvaramo svoje ruke pred njim da on u njih može staviti svoj dar. Treba tražiti. Ali svim srcem. “Tražit ćete me i naći, jer ćete me svim srcem tražiti.” Treba uporno kucati. I to na vrata njegova srca. Kucaj, i probudi ga ako je zaspao u tvom životu.
--
I nakon što učinimo sve što možemo, pretražimo sve prostore, pokucamo na sva vrata – svoje potrebe možemo svesti na:
da nam se da
da nađemo
da nam se otvori
Što je to što ti nitko nije mogao dati? Ni škola koju imaš, ni iskustvo, ni ljudi, ni snalažljivost, ni vještina, ni upornost?
Što je ono što si tražio po svud a nisi našao? Gdje si sve tražio? Da li si odustao, ne daj Bože, od traženja? Tražiš li sebe, put k bližnjemu, put k sreći, put slobodi?
Pred zidom smo s mnogim vratima. Na koja si vrata sve kucao, od koga razumijevanja prosio, na čije srce kucao?
Moli: da spoznaš potrebe, da te Bog nadahne da moliš, da ti pomogne da se odazoveš.
Post je objavljen 24.07.2022. u 08:13 sati.