....................Dođu tako godine kada više ne možete uvlačiti ni trbuh , ni jezik.
Kada ne možete trpjeti ni budale, ni pametnjakoviće.
Kada vidite plavo tamo gdje svi vide bijelo.
Kada vas nije briga za pravila i zakon i kada vam kava najviše prija u samoći.
Dođu tako neke godine kada vidite sve i sa zatvorenim očima i čujete i ono što nije rečeno.
I kada vas nije briga za bilo čija mišljenja pogotovu za neke tamo istine
Osim one jedine, da vam je dobro samo onda, kad vas svi ostave na miru…