Marketing
Bog je apsolutan, On je bitak, bit, život, istina, blaženstvo. On biva na način koji nadilazi svako razmišljanje i kazivanje. Kako onda čovjek, koji je stvoren i konačan, može biti slika te veličine? A ipak je to tako jer Bog tako kaže. On čak kaže da ljudska bit leži u toj sličnosti. Ovdje ne može biti govora o imitaciji jer se Boga ne može kopirati. Odgovoru se približavamo ako pođemo od onoga što smo primijetili u odnosu roditelja i djeteta. Kod njih se ne radi o kopiji, već o prijenosu. Karakteristične osobine roditelja prenose se na biće djeteta i tako se ponovno rađaju kao njegova vlastita osobnost. Korak dalje moglo bi nas odvesti sljedeće razmatranje. Promotrimo li čovjekovo lice, vidjet ćemo što se događa u njegovoj duši i što ga prožima: poštovanje, naklonost, mržnja, strah. Dušu samu po sebi ne možemo vidjeti jer je ona duh. Ali ona se ipak prenosi na tijelo i u njemu postaje vidljivom. Ljudsko tijelo - oblik, lice, mimika, gestikuliranje - pojava je duševne stvarnosti, a to pak znači da je tijelo, u svoj svojoj različitosti od duše, njoj ipak slično. Ovako bismo mogli nastaviti dalje, no već smo se dovoljno približili onom o čemu ovdje promišljamo; onom neshvatljivom, što je ključno za naše biće; onom čemu se moramo približavati s drhtanjem, ali i s pouzdanjem: Bog beskonačnu puninu i savršenu jednostavnost slike vlastitoga bića prenosi u konačnost i slabost bića koje je stvorio. Ako je tome tako, to znači da ta sličnost prožima čitavo ljudsko postojanje i da je ta sličnost toliko zbiljska koliko i otajstvena. Ona je temeljna forma onoga ljudskog, temeljni pojam iz kojega se sve može razumjeti. (Romano Guardini)
Post je objavljen 16.06.2022. u 16:45 sati.