Današnje evanđelje opisuje ono što se dogodilo na Uskrs, govori o poznatom događaju dvojice učenika iz Emausa. To je priča koja počinje i završava na putu. Naime, riječ je o odlasku učenika koji su, tužni zbog razvoja događaja s Isusom, napustili Jeruzalem i vraćali se kući, u Emaus, hodajući oko jedanaest kilometara. To se putovanje događalo po danu, uz dobar dio puta koji se spuštao. Tu je i put povratka, još jedanaest kilometara, no putovanje se odvijalo kada se spuštala noć, uz dio puta koji se penjao i nakon napora koji su učinili pri odlasku. Dva puta: jedan lak po danu, a drugi naporan po noći. Prvi se odvijao u žalosti, a drugi u radosti. Tijekom prvoga bio je prisutan Gospodin koji je hodio pokraj njih, no nisu ga prepoznali; tijekom drugoga više ga nisu vidjeli, no osjećali su ga blizu. Tijekom prvoga bili su obeshrabreni i bez nade, a tijekom drugoga trčali su kako bi donijeli drugima dobre vijesti o susretu s uskrslim Isusom. Dva različita puta tih prvih učenika kažu nama, današnjim Isusovim učenicima, da pred sobom u životu imamo dva suprotna smjera. Postoji put onih koji, kao ta dva učenika prilikom odlaska, dopuštaju da ih paraliziraju životna razočaranja i dalje idu žalosni, te postoji put onih koji sebe i svoje probleme ne stavljaju na prvo mjesto, nego Isusa koji posjećuje nas i braću koja čekaju Njegov posjet. Potreban je zaokret, to jest prestati se okretati oko vlastitoga JA, oko razočaranja iz prošlosti, oko neostvarenih ideala i ići dalje, gledajući na veću i pravu životnu stvarnost: Isus je živ i ljubi me! Radi se o promjeni hoda, to jest o prijelazu iz misli o svojem JA, na stvarnost mojega Boga. Izaberimo Božji put, a ne onaj svojega „JA“; put onoga „DA“, a ne onih „AKO“. Otkrit ćemo da nema neočekivanog, nema uspona, nema noći s kojima se ne možemo suočiti uz Isusa. Gospa, Majka od puta koja je, prihvaćajući Božju riječ, od cijeloga svojega života učinila jedan „DA“ Bogu, neka nam pokaže put. (papa Franjo)